Saturday, April 27, 2013

INTERVJU - GLAS SLAVONIJE

Uzaludno je imati hrvatsku državu ako je u njoj protuhrvatska vlast! PDF Ispis Unesi e-mail
Autor Glas Slavonije   
Ponedjeljak, 22 Travanj 2013 15:40
Postavi članak na svoj profil
Povjesničar, dr. Josip Jurčević jedan je od rijetkih hrvatskih intelektualaca kojeg ne napušta nada da bi Hrvatska uz novu strukturu ljudi na vlasti mogla konačno postati ono o čemu su sanjale generacije - zemlja sretnih i zadovoljnih svih svojih stanovnika. No za takvo što potrebna je odlučnost na izborima, koju do sada nisu imali.
Još su jedni “povijesni” izbori za nama. Građani su ponovno svojim neizlaskom i nevažećim listićima političkim elitama poručili što misle o njima i stanju u Hrvatskoj. No njima to očito ne smeta?
- U takozvanim pregovorima s EU svi su krakovi hrvatske korupcijske hobotnice naveliko i složno provodili veleizdaju svih hrvatskih socijalnih i nacionalnih interesa, pa na prvi pogled može izgledati da je nevažno tko će predstavljati Hrvatsku. Međutim, nije tako, jer se neprekidno propadanje Hrvatske može zaustaviti jedino na nekim izborima, a ovi su bili najpovoljnija prilika do sada, jer su omogućavali izbor osoba a ne samo stranačkih podobnika.
Ali ponovno su se okoristile samo najveće stranke?
- Ova prilika nije iskorištena i zbog izostanka jedne jake liste manjih stranaka pa su se kandidati rastočili na desetak lista. Popravni su ispit skori lokalni izbori i potom pravi izbori za EU, sljedeće godine. S druge strane, građani moraju shvatiti da se neizlaskom na izbore ne mogu i neće dogoditi spasonosne promjene u Hrvatskoj. Naprotiv, tzv. političke elite time su najzadovoljnije, jer i nadalje opstaju u svome zatvorenom krugu, iz kojega se nesmetano rotiraju na vlasti te i dalje razaraju sve što vrijedi u Hrvatskoj. Kao pripomoć općem prepoznavanju tko je tko u Hrvatskoj potrebno je demistificirati nemoralne, asocijalne i anacionalne tzv. političke elite te ih u javnom govoru objektivno označavati kao pljačkaške skupine.
SPASONOSNO DNO
Je li Hrvatska dodirnula dno?
- Jedna od većih iluzija kojima se predugo vara narod jest i stereotip o dolasku na misteriozno dno. Tako nas već godinama opijaju i pasiviziraju, s pomoću laži da smo navodno došli ili samo što nismo stigli na dno gospodarskog, političkog, moralnog i drugog propadanja, s kojeg, navodno, nužno slijedi automatski uspon. To je potpuna besmislica, jer dno u bilo kojem smislu ne postoji, ako ga sami ne napravimo. A to još nismo. Također, iskustvo i zdrava pamet nas uče da će tkogod potone na dno na njemu ostati sve dok ne poduzme nešto u svrhu uzdizanja.
Iako je ovo bila prilika ustoličiti novi način biranja (ljudi, a ne političkih lista) de facto dvije najveće grupacije i takav su izborni sustav iskoristile kako bi podijelile plijen, odnosno europske plaće?
- Europske plaće astronomski su visoke za osiromašeni i izgladnjeli puk, ali su prava mizerija za pljačkašku elitu. Stoga su na EU liste stavljeni stranački marginalci, dok kapitalci za sebe čuvaju mjesta u svojem hrvatskom pljačkaškom raju, u kojem su navikli grabiti bez ikakvih ograničenja. Osim toga, bilo im je važno da na EU pozornicu ne dođe netko koga ne kontroliraju, jer bi se s te pozornice moglo vrlo učinkovito - javnim govorom, političkim instrumentima i fondovima - djelovati na dubinske strukturne promjene u Hrvatskoj. Dakle, nemojmo se čudi što su oni i na ovim izborima postigli svoj cilj, nego se čudimo što mi nismo nimalo iskoristili priliku novog načina biranja.
Godinama se u Hrvatskoj vodi rasprava o vraćanju poštenja i morala u politiku, ali usprkos nekim skromnim pokušajima ništa se novo ne događa već godinama. Je li Hrvatska konačno sazrela za mirnu revoluciju kakva je provedena na Islandu, jer očito da bez većeg građanskog bunta neće biti nikakvih promjena još desetljećima?
- Ne samo od 1990. nego i davno prije idejni i praktični temelji političkog prostora u Hrvatskoj postavljani su nemoralno, asocijalno i protunacionalno. Stoga su upravljačke elite u Hrvatskoj navikle biti protivnici društva koje formalno predstavljaju. Ta je nakaradnost sada najbolnija jer se događa u samostalnoj hrvatskoj državi, a prijašnje hrvatske naraštaje tješila je i održavala nada da će to prestati onoga dana kad se uspostavi samostalna hrvatska država. U tom smislu treba razumijevati staru izreku o težnji hrvatskog naroda za suverenom državom. No sada je očigledno da je uzalud imati državu koja nosi hrvatsko ime ako je u njoj protuhrvatska vlast. Stoga je naraštaj koji je stvorio i obranio samostalnu hrvatsku državu odgovoran, pred poviješću i budućnošću, za uređenje hrvatskih državnih i društvenih institucija. To više što nikada u povijesti do 1991. državljani Hrvatske nisu imali slobodu i formalno pravo odlučivati o svojim institucijama.
NOVI KAO I STARI
Očito je da od izbornih obećanja nove vlasti nema ništa. Zapravo, čini se da je sa svakom novom vlašću stanje sve gore i beznadnije?
- Uskoro će biti četvrt stoljeća od uspostave samostalne i formalno demokratske države Republike Hrvatske i to je razdoblje koje nudi prepoznavanje biti događanja. Prema već dostupnim dokumentima i još više prema stanju u Hrvatskoj nedvojbeno je da su institucije u RH cijelo vrijeme ostale okupirane od protuhrvatskih struktura. Malobrojni državotvorci početkom 90-ih uspjeli su ući u institucijski sutav RH, čak i na neke istaknute položaje. To je jednim dijelom omogućila bivša jugostruktura kako bi se time prikrila, a drugim dijelom to se događalo spontano zbog dramatičnih okolnosti velikog međuvlašća, tj. raspada komunizma u Europi, raspada bivše Jugoslavije i zbog srbijanske oružane agresije. No već nakon 1995. počelo je sve brže i svekoliko nazadovanje, tj. povratak u katastrofalno jugoslavensko komunističko stanje. To se danas lako može iščitavati u gospodarsko-pljačkaškim, političko-zakonodavnim, percepcijskim, kadrovskim i institucijskim društvenim procesima. Najvažnije je bilo što sustavnije izbacivati iskrene i prave državotvorce iz institucija te kriminalizirati hrvatske branitelje i sva državotvorna događanja, ideje, aktere i simbole. U tako postavljenoj koncepciji i takvom smjeru događanja logično je što je - za hrvatske interese - svaka izvršna vlast u RH u svakom smislu bila lošija od prethodne. Primjerice, logično je što su Jadranka Kosor i njezini podređeni bili pogubniji od Ive Sanadera i njegovih, a Zoran Milanović i njegovi pogubniji od Kosorice i njezinih. Ili, posve je logično što je Ivo Josipović pogubniji od Stjepana Mesića. Ili, logično je što su svi koji duže opstaju na položajima moći - poput Mladena Bajića - sve pogubniji, jer samo tako mogu zadržati položaj.
NEKONTROLIRANO LUDILO
Vidi li se kraj tome i takvome stanju ili će sve biti kao i do sada?
- Neprekidno razaranje Hrvatske došlo je do kritične točke. Sve češće susrećem donedavno hrabre ljude koji se više ne usude glasno izreći svoje mišljenje ni o kiselim krastavcima te strahuju hoće li netko primijetiti da su na ulici rekli “dobar dan” svojim prijateljima koji su nepodobni režimu. Stoga, ne zavaravajmo se i osvijestimo se, stvari u Hrvatskoj još uvijek su čvrsto postavljene tako da nakon Milanovića i njegovih dođu još pogubniji i za Hrvatsku i za svakog hrvatskog državljanina. Nadam se da to nećemo dopustiti.
Što onda uopće očekivati od lokalnih izbora i ulaska Hrvatske u EU...?
- Načelno je vrlo jednostavno promijeniti smjer negativnih kretanja u Hrvatskoj. Potrebno je na svim sljedećim izborima u RH - lokalnim, EU, predsjedničkim i parlamentarnim - odabrati moralne i stručne osobe koje su u svojem dosadašnjem životu dokazale da su socijalno i nacionalno odgovorne. Kriteriji za vrednovanje takvih osoba su općepoznati te ih svaki odgovorni birač može jednostavno prepoznati.
No takvu promjenu očito nije nimalo jednostavno izvesti u praksi?
- Manji je problem sadašnja duhovna i politička trulež na položajima moći u hrvatskim institucijama, a puno je veći problem ustrojiti čestitu političku strukturu koja će imati snage biti uvjerljiva biračima i potom ne podleći nekontroliranom ludilu vlasti koje je preplavilo Hrvatsku.
ODLUČUJEMO SAMI
Što hrvatski građani mogu očekivati u skorijoj budućnosti? Hoće li živjeti bolje ili lošije u godinama koje dolaze i u zajednici europskih naroda, kojoj smo težili, no sada i sami sve manje u nju vjerujemo?
- Poznata je izreka da svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje. Ali, ta se izreka u Hrvatskoj mistificira a zapravo je jednostavna i znači: imat ćete vlast kakvu izaberete. Na svim izborima od 1990. u Hrvatskoj se neprekidno nametnutim automatizmom glasalo protiv prethodne vlasti, namjesto da se postupalo odgovorno i pozorno se skrbilo kojim osobama dati svoj dragocjeni glas i javne ovlasti za upravljanje sudbinom zajednice. Sve dublja sveopća kriza u Hrvatskoj opravdano izaziva mnogostruke strepnje građana, uključujući i strahove koji se odnose na golu egzistenciju. No tek smo ušli u krizu, i to je prilika da se građani suoče s istinom - da krizi neće biti kraja ako hrvatski građani sami ne naprave odlučan potez. Pojednostavljeno rečeno, odluke o tome kako ćemo živjeti donosimo ponajprije mi sami. Tu slobodu stekli smo i obranili na veličanstven način 1991. godine. Stoga, ako želimo dobro sebi i hrvatskoj budućnosti budimo odgovorni prema svojoj slobodi i vjerujmo sami u sebe i naše hrvatsko zajedništvo kao što smo vjerovali 1991. Jedino tako mogu prestati naše muke.
Ne smijemo dupustiti da nakon Milanovića i njegovih dođu još pogubniji za Hrvatsku...
NIŠTA DOBRO IZ HAAGA
Ravnoteža krivnje prebit će se na BiH
Duže vrijeme govorite da Hrvatsku čeka još jedna neugodna haška epizoda, a to je presuda šestorici bosanskohercegovačkih Hrvata krajem svibnja?
- Haška presuda šestorici Hrvata iz BiH važnijaje za hrvatsku budućnost od svih dosadašnjih presuda jer je u njoj Hrvatska praktično optužena da je počinila najgore međunarodne zločine prema susjednoj državi. Tu činjenicu, kao i tijek tog sudskog procesa, već godinama sustavno prešućuju gospodari javnog života u Hrvatskoj. Ako bi pravomoćna presuda u tom procesu bila osuđujuća, to bi imalo neprocjenjive negativne političke, materijalne, percepcijske i identitetske posljedice na budućnost hrvatske države i hrvatstva općenito te na život svakog hrvatskog građanina. Optužba da je RH napala susjednu državu s ciljem pripajanja dijela njezina teritorija izvan je zdrave pameti jer je protivna svim činjenicama koje dokazuju da je RH od svih država najzaslužnija za opstanak BiH. U nekim moćnim međunarodnim krugovima već godinama kruži povjerljiva informacija da će se konstrukcija o navodnom građanskom ratu i ravnoteži krivnje svesti i prebijati na BiH...
Vjerojatno će na suđenju u Haagu Karadžić i Mladić te šestorica Hrvata biti osuđeni.

Glas Slavonije

Friday, January 4, 2013

Intervju: dr. Mile Bogović


Intervju za Večernji list (pita Pavičić, odgovara Bogović), 2. siječnja 2013.


1. Poštovani gospodine biskupe, kao da smo nakon 1945. kad se radi o svjetonazorskim sukobima između vjernika i ateista. O čemu se radi?
- Mnogima je ovih dana doista došla na pamet 1945. godina kada su komunisti došli na vlast. Nije se tada pitalo tko ima pravo, nego tko ima vlast, tko je pobijedio. Razvijao se kult vlasti i vlastodržaca. Vlašću se tada moglo opravdati svaki čin pobjednika. Taj neugodni zadah i danas je u zraku. Još je „praotac“ komunista Marx pisao da su drugi povijest tumačili, a komunisti je trebaju mijenjati. Kad ne ide evolucijom, onda svim revolucionarnim sredstvima. Sliku Hrvatske treba – po njima – mijenjati. Ima u njoj previše katolika i mnoge skupine i ideologije žarko žele da se to mijenja, tj da se broj smanji. Nakon zadnjeg popisa stanovništva neki su radosno konstatirali da nas ima na popisu manje za 200.000. Nisu željeli usporediti opći demografski pad. Ako katolika ima najviše, najviše ih i umire. Svakako je i ovdje na djelu tendencija da naš narod bude manje katolički odnosno vjernički. Ustvari ovo je bitka oko uspostave tzv. novoga svjetskog poretka. Želi se imati jednu vladu, jednu vojsku, jednu banku. Izgubivši Jugoslaviju naši komunisti lako na to pristaju. Domoljubno odbacuju, prihvaćaju internacionalno na taj način da oni plivaju i da im je materijalno dobro. To im je vrhovni smisao življenja, jer ne priznaju onostranost.

2. Zašto je tema spolnog odgoja bila uzrok tolikog razdora između Crkve i civilnih vlasti?
-Kardinal Bozanić je to jasno rekao: „Politička vlast koja, zanemarujući temelje antropološke istine, pokušava riješiti društvene probleme, neophodno će dovesti do razaranja čovjeka i nesreće za Hrvatsku.“ Nije to tek njegovo mišljenje. Tu rečenicu je trebalo u ovim prilikama reći, a bolje da ju je izrekao on jer je njegov glas čujniji od drugih ljudi iz Crkve u nas. To je mišljenje u skladu sa stalnim naukom Crkve, a i sadašnji papa ga je u više navrata izrijekom formulirao. Bitno je (antropološki ispravno) za svako ljudsko biće da je muško i(li) žensko i upravo stoga ljudski rod može opstojati. To znači da je također od bitne važnosti kako se muško i žensko u svom „suživotu“ međusobno odnose. Poremećaji u odnosima mogu biti pogubni. Crkva smatra da se sadašnjim prijedlogom zdravstvenog odgoja u četvrtom „modulu“ unose neki štetni elementi. Smatramo također da Crkva ne samo da ima pravo, nego je i dužna na to upozoriti. Stoga je na to upozoravala u svim političkim sustavima i nastavit će i ubuduće. Druga je stvar u kojoj je mjeri civilna vlast želi saslušati i uvažiti mišljenje Crkve. Jedno nam već treba biti jasno: kada je država nametala jedno ideologijsko poimanje čovjeka, kada je to provodila u odgoju djece, onda je ljudsko dostojanstvo stradavalo.

3. Vi biskupi tražili ste više puta susret s ministrom Jovanovićem i niste dobili odgovora?
- Na prošlom zasjedanju HBK nisam bio jer sam pred više od godine dana bio dogovorio posjet katolicima Hrvatima u Argentini. Ali, poznato Vam je da su biskupi u priopćenju izrazili čuđenje,  nezadovoljstvo i zabrinutost zbog nespremnosti ministra znanosti, obrazovanja i sporta za susret i razgovor s predstavnicima Hrvatske biskupske konferencije i Nacionalnog katehetskog ureda o pitanjima koji se odnose na vjeronauk u školi i druge stvari. Posebice što se tiče teme četvrtog modula zdravstvenoga odgoja.
Ne treba nas čuditi ta zabrinutost biskupa i ostalih aktivnih vjernika što tome prpisuju veću važnost nego nekim drugim pitanjima. Za život čovjeka i društva najpresudniji je odgoj. Isus nije smatrao potrebnim poučavati ljude u nekom znanju: gospodarstvu, umjetnosti, filozofiji, prirodoslovlju i sl. Sve tri godine svojega javnog djelovanja on je posvetio odgoju one najbliže skupine koje je nazvao apostolima. Najvažnije je ljude naučiti kako se odnositi međusobno i prema Bogu. Odgajati znači ugrađivati u ljude određeni sustav vrijednosti (vrijednosni sustav) po kojemu će se oni postavljati prema drugim ljudima i događajima. Ne smije se izjednačiti informacija i odgoj. Odgoj ne trpi nasilje i pritisak. I u odnosima među spolovima isti čin može se okvalificirati kao izraz međusobne ljubavi, a i kao silovanje. Razlika je u ovom drugom slučaju što jedna strana to ne prihvaća. Nasilje trpi ni uzgoj biljki i životinja, a kamo li odgoj ljudi. To znači da i u slučaju uvođenja ovog tipa zdravstvenog (spolnog) odgoja treba izbjeći svako nametanje, svako nasilje nad narodom. Vjernička strana zaslužuje da dobije prihvatljivu alternativu. I ništa više!

4. Kako komentirate ministrovu izjavu da je kardinal Bozanić Hrvatima ukrao Božić ove godine. Ide li to jednog ministra?
- Teško je znati kakav pojam Ministar ima o Božiću. Zacijelo to nije onaj koji imaju Bozanić i drugi kršćani. Naš Božić izražavaju i naše božićne pjesme u kojim, među ostalim, pjevamo: „S neba siđe dolje radu grješnika, rodi se u štali radi čovjeka!“, zatim: „On za nas trpi čim se rodi!“ To znači da nas Novorođeni zove da se i mi usmjerimo na dobro čovjeka, pa makar morali za to i trpjeti. Ni traga kulta vlasti! Takav nam Božić ne može nitko uzeti. Ni biskup, ni ministar. Da je Ministar primio delegaciju HBK i Katehetskog ureda kako su tražili, te da je o spomenutom zdravstvenom odgoju prethodila javna i demokratska rasprava, zacijelo ne bi ni Kardinal morao posegnuti za vremenom u kojemu je u središtu božićno otajstvo. Koristio se mogućnostima koje su mu još preostale.

5. Što Crkva konkretno želi?
- Javnu raspravu o tome žele li naši roditelji takav zdravstveni odgoj kakav se preporučuje. Nitko iz Crkve ne osporava korisnost zdravstvenog odgoja. Osporavaju se samo neke točke u tzv. četvrtom modulu. Nedavno je na RTV Karolina Vidović Krišto dobro obrazložila u čemu je problem i kako se treba čuvati Kinseyeva naslijeđa. Iz određenih centara moći odmah je suknula kaznena prijetnja. Nije se nakon tih prijetnji oglasilo Društvo novinara! Ali se oglasio narod na društvenim mrežama. Skupina potpore Karolini na Facebooku trenutno broji preko 20.000 članova. A pokrenuta je tek prije nekoliko dana. S druge strane nemoralno je u medijima povlačiti pismo nekog nepotpisanog vjeroučitelja. On se stidi svojih biskupa, a  ne stidi se tražiti mandat da predaje ono što Crkva naučava da bi radio drugo. Kada se koriste takvi argumenti, onda je po srijedi nasilje ili prijevara. Kakav je argument da su nastavnici zdravstvenog odgoja toliko pametni da neće učenicima prenositi stavove koje im je Ministarstvo preporučilo određenu literaturu? Crkva očekuje argumentirane odgovore na postavljena pitanja, bez diskreditiranja i ponižavanja; želi zaštititi narod od pogubnih metoda koje zdravstveni odgoj u nekim svojim točkama donosi a smatramo da su u sukobu s ustavno zajamčenim pravima. da se uvažavaju argumenti a ne da se ide na diskvalifikacije. Postoji jedan drugi program zdravstvenog odgoja (Grozdov), koji je sastavljen uz tijesnu konsultaciju s roditeljima i spremni smo čuti obrazloženo mišljenje o njemu. Na Crkvi je da pouči kršćanske roditelje kako ona gleda na taj problem.

6. Mislite li da ovim uvođenjem spolnog odgoja u škole država priprema teren za legalizaciju istospolnih zajednica u Hrvatskoj?
- Teško je otkriti s kojim se namjerama uvodi zdravstveni odgoj u škole. No, reakcije odgovornih iz ministarstva, na čelu s ministrom Jovanovićem, koji nisu spremni suočiti se s drugačijim argumentima, kao i ponuđena literatura u četvrtom modulu daju naslutiti i takve intencije zakonodavca. A one se uklapaju u ideologiju seksualnosti koja je poznata pod nazivom 'rodne ili gender ideologije'. Tom se, naime, ideologijom rastače obitelj kao temelj društva, a stvaraju se preduvjeti za ozakonjenje homoseksualnih brakova. U tom vidu dao bih Vam za pravo kako uvođenjem spolnog odgoja u škole država priprema teren za legalizaciju istospolnih zajednica u Hrvatskoj. Ali, da se i ne priprema daljnji korak, već je ovaj toliko opasan da je trebalo reagirati.
Crkva i dalje uči da je potrebno odgajati djecu za stid i čednost. Da ne zagospodari nagon i preraste u razuzdanost, potrebno ga je oplemenjivati ljubavlju a ne samo znanjem kako se očuvati od začeća i bolesti. Opasno je u pitanjima spolnosti dopustiti da se vrše pokusi nad djecom, poput onih Kinseyevih, i opterećivati ih problematičnom rodnom ideologijom.

7. Ne prihvaćajući te "moderne tekovine" optužuje vas se da ste srednjovjekovna institucija i za spaljivanje vještica?
- Crkva je starija i od srednjega vijeka. Ima svoju dugu povijest i preživjet će još mnoge „napredne“ vlade i njihove ministre. Bilo bi i njima korisno, na mjesto bahatog mahanja da je njima sve jasno i da sve znaju, koristiti se iskustvom institucije koja 2000 godina nije u toj stvari o kojoj govorimo mijenjala mišljenje. Crkva je spremna pred svakim formulirati svoje stavove, a to sada i čini, a nije valjda previše očekivati od jedne vlade da izloži na kojim temeljima i kojim pravom ona nameće nešto suprotno od onoga što je ukorijenjeno u našoj prošlosti i kulturi, što i danas preko 90% građana (po službenom popisu!) ove zemlje želi. 

8. Odnosno, s druge strane, kaže se da ste se pobunili protiv spolnog odgoja, a šutjeli ste kad se zemlja pljačkala i niste prigovarali HDZ-u i Sanaderu?
- To je obična floskula. Ne slažem se s time jer ti koji to govore, najvjerojatnije nisu ni pogledali, a kamoli pročitali, brojne poruke Komisije Iustitia et Pax koja je trajno pratila devijantna događanja u društvu. Nije se plašila oglasiti se, te javno i otvoreno reći o čemu se radi. Zato bih preporučio tim kritičarima, neka najprije to pogledaju, pa onda govore. Duga je lista kada je Crkva intervenirala i upozoravala. No, tu treba istaknuti da nije jednako važno pitanje gospodarstva i pitanje u kojemu je riječ o razaranju čovjeka i nesreći za Hrvatsku, o krivoj antropologiji, kako reče kardinal Bozanić. Tu razliku, doduše, ne mora tako dobro razumjeti jedan ministar, ali odgovorni za odgoj naše mladeži morali bi to shvatiti. Ružno je bilo slušati nedavno preko tv ekrana da nam ravnatelj agencije za odgoj i obrazovanje opravdava izostanak javne rasprave time što se ona ne provodi ni kod matematike ili kemije. Kada se u odgojno-obrazovnom sustavu izgubi ta „mala“ razlika između pojedinih predmeta, onda ustvari nestaje odgoj (formacija) a ostaje samo informacija. 

9. Kako će sve ovo završiti: ministarstvo neće odustati od spolnog odgoja, što će Crkva i biskupi sad poduzeti?
- Crkva svakako ne mijenja svoja temeljna stajališta i onda kada službena vlast ta stajališta odbacuje. Ona nema pravnih instrumenata da društvu ta stajališta nametne. Može samo preporučivati državnoj vlasti da ozakoni samo ono što je moralno prihvatljivo i za narod korisno. Nad ljudima se ne smije vršiti pokuse: probajmo ovako, pa probajmo onako. Druga vlast može stvar postaviti drukčije. Istina je da se šteta time neće popraviti, ali nas loše iskustvo može otrijezniti, a Crkvu potaknuti da još jasnije formulira svoje stavove i bolje ih proširi među kršćanski narod. Stavovi se bruse u nevoljama. Ja se ipak nadam da će vlast shvatiti da se u odgoju norme ne nameću silom ni onda kada su ispravne, a kamo li kada su kontroverzne. Da zaključim riječima kardinala Bozanića u novogodišnjoj propovijedi: „Važno je, dakle, njegovati i razvijati suradnju između obitelji i škole kako ne bi došlo do sukoba između odgojnog prava obitelji i odgojne zadaće škole.“ Vjerujem da će i sadašnja Vlada prepoznati u tim riječima okvir za miroljubivo i pravedno rješenje sukoba koji je nastao. Sadašnji resorni ministar nije se pokazao dijaloški potkovan, ali vjerujem da će i Vlada uočiti da se u području odgoja bez te kvalitete ne može ići naprijed.

Thursday, January 3, 2013

Dean Šoša skinuo s HTV-a emisiju 'Slika Hrvatske'



PovećajEmisija 'Slika Hrvatske' naglo skinuta s programa HRT-a
Karolina Vidović Krišto
Foto: Screenshot HPiše: Renata Rašović/VLM
Skandal s emisijom “Slika Hrvatske”, koja se bavila tematikom zdravstvenog odgoja u školama, dobio je i svoj epilog. Odlukom glavnog urednika Deana Šoše emisija je skinuta s programa, potvrdila nam je glasnogovornica HRT-a Dorotea Lazanin Jelenc.
Podsjetimo, urednica Karolina Vidović Krišto u emisiji je pročitala pismo gledatelja koji je uvođenje spolnog odgoja u hrvatske škole poistovjetio sa seksualnim zlostavljanjem mladih i djece. Potom su prikazani i isječci iz kontroverznog filma “The Kinsey Syndrome” u kojem Christian J. Pinto, autor opskurne reputacije, nastoji moralno devalvirati znanstveni rad pionira seksualne revolucije Alfreda Kinseya.
Google Oglasi
Preljepa i jaka kosa
Preljepa i jaka kosaj Pobijedi peruti, osjeti svježinu!headandshoulders.com.hr/hr-HR
I dok je podrška autorici na društvenim mrežama rasla iz sata u sat, pa su je istomišljenici proglasili i "braniteljicom katoličanstva", HRT se gledateljima ispričao i najavio “oštre mjere”. Istodobno, urednica Vidović Krišto danas je uputila pismo članovima Vijeća HRT-a: “Molim da mi se kaže gdje sam i kako pogriješila. Tražim da emisija, sukladno podršci ravnatelja Radmana, bude integrirana u program HRT 4”.

ANKETA

Je li trebalo maknuti emisiju "Slika Hrvatske" s programa HRT-a?
Da
14%
Ne
86%
Ne znam
0
%

Wednesday, January 2, 2013

Alen Peruško o 4. modulu i rodnoj ideologiji



Ispis
altPredvodnik seksualne revolucije u Americi Alfred Kinsey (na slici) je krajem 40-tih i početkom 50-tih godina 20. stoljeća izdao knjige koje sadržavaju podatke prikupljene vrlo kontroverznim istraživanjima nad djecom. Tu Kinsey izvješćuje da se navodno već kod djece od pet mjeseci uspio provocirati orgazam.
Od tada nadalje se smatra da smo mi zapravo seksualna bića od rođenja, te da dijete u bilo kojoj dobi može doživjeti orgazam ako ga se „potiče“ na to. Upravo takvo „poticanje“ je pod zaštitom svoje katedre na Sveučilištu u Indiani provodio nad djecom Kinsey - i sam pedofil i sadomazohist ( koji je usput rečeno umro od upale testisa kao posljedice perverzne seksualne igrice), zajedno sa svojih najmanje 9 pedofila koje je instruirao kako da uz upotrebu štoperice bilježe seksualna iskustva sa djecom.
Takva „znanost“ je mogla proći samo uz obilnu materijalnu pomoć koju je u to vrijeme dobivao od Rockeffellerove fondacije, te zahvaljujući pokroviteljstvu nastranih političara od kojih su neki i sami bili ogrezli u paklu pedofilije. Jedna od bizarnih figura koja se povezuju uz ove pedofilske „eksperimente“ sa djecom – gdje se za Kinseya sa štopericom bilježila reakcija djece prilikom seksualnog zlostavljanja - bio je i Aleister Crowley, poznati sotonist, pedofil i nastrani perverznjak svake vrste čiji je „rad“ nastavio Anton LaVey, kasniji osnivač tzv. „Sotonističke crkve“.
Eminentna znanstvenica DR  JUDITH REISMAN  već preko 35 godina nastoji razotkriti ne - djelo Alfreda Kinseya i njegov poguban utjecaj na seksualni odgoj u školama širom Amerike, koji nije donio ništa dobroga već naprotiv kao posljedicu nasilne seksualizacije djece imamo sve veći broj maloljetničkih trudnoća, spolnih bolesti i SIDE, abortusa, ali i otmica djece radi seksualnog iživljavanja pedofila - kod mnogih sa smrtnom posljedicom. Stječe se dojam kako se seksualnim odgojem zapravo stvaraju preduvjeti i želi olakšati pedofilima i svim perverznjacima, da se djeca lakše pridobiju na njihovu stranu, kako bi zadovoljili svoje bolesne strasti i nagone.
To je „neutralna znanost“ o kojoj govori ministar gospodin Jovanović i „stručnjaci“ seksualne problematike, poput u zagovaranju i uvođenju ovakvog seksualnog odgoja osobito istaknutog profesora Aleksandra Štulhofera. A. Štulhofer – najistaknutiji Hrvatski istraživač seksualnosti i neženja u pedesetoj godini života - je (naravno) Kinseyev pobornik, koji je nakon više stipendiranih studijskih boravaka u Indiani zaslužio od 2008. godine i status pridruženog istraživača kod Kinseyevog instituta – ustanove posvećene održavanju Kinseyevog „doprinosa“ ljudskoj misli živim. Iz osobnog iskustva znam, da uz način razmišljanja kakav je svojim knjigama pokrenuo Kinsey (i uz posljedični seksualni odgoj – npr. u Hrvatskoj 4. modul o rodnoj ideologiji) stoje nažalost i mnoge strukovne organizacije psihologa. Danas, kada zahvaljujući savjesnom radu drugih istraživača postoje posve uvjerljivi dokazi da su glavne Kinseyeve teze nepravilne, bilo bi jedino dosljedno da se te strukovne udruge jasno i javno odreknu bilo kakvog utjecaja Alfreda Kinseya i njegove škole.
Ja bih, kao psiholog, predložio Hrvatskoj psihološkoj komori da putem Naklade „Slap“ objavi barem neku od brojnih knjiga i publikacija koje je dr. Judith Reisman objavila u proteklih 35 godina, i gdje se – u maniri prave znanosti, a ne kvazi-znanosti kakvoj možemo zahvaliti uvođenje ovakvog seksualnog odgoja u škole – iznose utemeljene kritike rada Alfreda Kinseya i njegovih sljedbenika.
Smatram da treba djeci ostaviti njihovo djetinjstvo. Nijedna znanost ne smije ignorirati istinu a ona je u potpunosti na strani dr. Judith Reisman i njezinih suradnika, dok sa druge strane Kinseyev „rad“ treba biti odlučno prezren i odbačen kao obična - okrutna i bezočna - neznanstvena krivotvorina i ništa više. Žrtve njegovih eksperimenata cijeli život osjećaju posljedice; također cijeli jedan naraštaj u Americi je zatrovan pogubnim utjecajima tzv. seksualne revolucije. Zato smo pozvani da ne dozvolimo da se isto dogodi u Hrvatskoj sa nesagledivim posljedicama po ranjenu Hrvatsku domovinu i Hrvatsku obitelj, i po ranjivu Hrvatsku djecu.
IZRIČEM  JEDNO  ODLUČNO NE  PROTIV INDOKTRINACIJE NE-ZNANSTVENOG ZDRAVSTVENOG  ODGOJA – 4. MODUL  O RODNOJ IDEOLOGIJI! 
                                                                                                                       Alen Peruško, diplomirani psiholog - profesor

Internet ADRESA : www.drjudithreisman.com

ZNANSTVENE KNJIGE :
1 .  Sexual Sabotage : How One Mad Scientist Unleashed a Plague of Corruption and Contagion on America   By Judith A. Reisman, PhD
2 . The Kinsey Corruption : An Expose on the Most Influential "Scientist" of Our Time By Susan Brinkmann
3 . Kinsey: Crimes & Consequences  Fourth Edition, ebook (PDF), 367 pages, 6.5 MB, May 2011 By Judith A. Reisman, PhD
4 . Soft Porn Plays Hardball  Lafayette: LA. Huntington House,1991. By Judith A. Reisman, PhD
5 . Kinsey, Sex and Fraud  : The Indoctrination of a People  By Judith Gelernter Reisman, Ph.D., et. al.

6 .  Partner Solicitation Language as a Reflection of Male Sexual Orientation  By Judith A. Reisman, Ph.D. & Charles B. Johnson, Ph.D.
The Institute For Media Education , Arlington Virginia, 1995

7 . Images of Children, Crime and Violence in Playboy, Penthouse, and Hustler  US Dep. Justice Grant No. 84-JN-AX-K007, 1986, 1989, 1990.

 

ZNANSTVENE REFERENCE :

Biological Foundations of Psychology (opens new window) (May 5, 2011)
Pornography and sexual abuse of women (opens new window) (February 1, 2011)
Advocate Study (December 18, 2010)
The Death of Free Will (December 13, 2010)
Religion: German Martyrs (November 14, 2010)
Mr. Hays and Dr. Kinsey (September 9, 2010)
Internet Pornography Statistics (September 5, 2010)
The Briefing Book (July 29, 2010)
The Power House - Susan Trent - St. Martin's Press (opens new window) (December 31, 1992)

Npad pederističke klike na istinoljubivu novinarku HRT-a


Ispis

alt
U HRT-ovom programu za inozemstvo objavljena je "Pedofilija kao temelj spolnog odgoja?" urednice Karoline Vidović  Krišto. Ta je 27 – minutna emisija dostupna na youtubeu i vrijedna je gledanja – do zadnje sekunde.
Kako smo mogli i očekivati (te kako je očito mogla predvidjeti i sama istinoljubiva HRT- ova urednica), nije dugo trebalo čekati protunapad onih kojima smeta razotkrivanje znanstveno dubioznih i suštinski kriminalnih izvora „kinseyevske“ teorije na kojoj se temelji protuzakonito nametnuti seksualni odgoj za hrvatske školarce.
Vodstvo HRT-a je (naravno) odmah najavilo[1] „oštre mjere“ protiv svoje urednice.
Emisija "Pedofilija kao temelj spolnog odgoja?" govori o znanstveno nepoštenim (prikrivalo se da je u „statistički uzorak za prosječnu američku populaciju 1940.- ih godina“ uključen veliki - ali nikada točno iskazani - broj silovatelja, prostitutki, svodnika i drugih seksualnih prijestupnika intervjuiranih po zatvorima) i efektivno kriminalnim („istraživanja“ na djeci provodila se uz "pomoć" pedofila, od kojih je jedan svoje „istraživanje“ provodio nad djecom zatočenom u nacističkom koncentracijskom logoru za vrijeme Drugog svjetskog rata) izvorima „kinseyevskog“ modela seksualnog odgoja. Činjenice koje se iznose u emisiji potvrđene su u mnogim radovima i knjigama – te „Kinseyev institut“ nije od toga ništa opovrgnuo: naprosto iz godine u godinu „kontroliraju štetu“ na način da izdaju nekakva skliska priopćenja, kada se god otkrije nešto o moralnoj prljavštini i kriminalu iz kojega potječe gomila moralnog toksičnog otpada kojim zasipaju svijet.
Vodstvo HRT-a, braneći svoje militantno-ateističke sponzore u Vladi, ograđuje se od – istine. Za njih je istina koju iznosi urednica Karolina Vidović Krišto „ozbiljno narušavanje pravila struke“, zbog kojih urednica zaslužuje „oštre mjere“: ne smije novinar dovesti u pitanje „Kinseyev nauk“ što se danas na nezakonit način nameće kao model spolnog odgoja za hrvatsku školsku djecu i omladinu
U zloćudnoj povezanosti „kinseyevskog“ modela seksualnog odgoja sa pedofilijom pisao je već i naš autor Alen Peruško.

Kinseyevska indoktrinacija hrvatskih prosvjetnih radnika
Veze kinseyevskog pristupa spolnosti sa pedofilskim gnojištem su naposljetku posve razvidne iz riječi priručnika kojega peteročlano Povjerenstvo – čiji je najistaknutiji član vodeći hrvatski „kinseyevac“ (sa službenim statusom kod Kinseyevog instituta) Aleksandar Štulhofer – predviđa za „stručno zaglupljivanje“ hrvatskih nastavnika što bi trebali predavati Zdravstveni odgoj, a gdje se propagiraju genitalni i analni seksualni odnosi čak i za predbubertetsku djecu:
„O užitku: razmišljanja o naravi ljudske spolnosti“, Paul. R. Abramson (psiholog) i Steven D. Pinkerton (psihijatar), Naklada Jesenski i Turk; Hrvatsko sociološko društvo, Zagreb, 1998.:
„Unatoč roditeljskim upadima i zabranama, seksualni je užitak važan element djetinjstva. Povijesno gledano, djetinjstvo se smatralo lukom zaštićenom od briga i odgovornosti odraslih (kao što su npr. lov, skupljanje plodova i slično), dakle, razdobljem u kojem je najbolje posvetiti se užicima, seksualnim i ostalim. S obzirom da je reprodukcija u djetinjstvu neizvediva, u seksualnim se nasladama može uživati multidimenzionalno – oralno, analno, genitalno i tako dalje – bez mogućnosti oplodnje“  (str. 146).
 „Pornografija ima didaktičku svrhu: ona poučava nove, spolno sazrijevajuće članove vrste (Homo sapiens) seksualnoj anatomiji i seksualnim funkcijama, a ta je vrsta represivno privatizirala genitalije i sve oblike seksualnog izričaja“ (str. 88).
„Iako prodaja seksa može ponekad uključiti i prisilu, poniženje te druge oblike fizičkog i emocionalnog nasilja koji degradiraju i štetni su za prostitutke, nema ničega samog po sebi lošeg u prakticiranju prostitucije. U stvari, kada se uzme u obzir sveprisutnost prostitucije u raznim kulturama i povijesnim epohama, moguće da u prodaji seksa ima više pozitivnog nego negativnog“  (str. 89).

Štulhoferovi „baloni“
Posve neznanstvena i nestručna razina rada tobožnjeg velikog stručnjaka za seksologiju prof. dr. Aleksandra Štulhofera nije vidljiva tek iz uvrštavanja takve knjige u popis literature, koju je on dao propisati za pripremu tematskih jedinica zdravstvenog odgoja;  možemo je uočiti i u samom  sadržaju Kurikuluma zdravstvenog odgoja. Naime se u III. razredu srednje škole treba izučavati nekakva „Deklaracija o seksualnim pravima Svjetske zdravstvene organizacije“.[2]
Svjetska zdravstvena organizacija, međutim, nije nikada donijela nikakav takav akt: zapravo termin „seksualna prava“ (termin kojega, inače Štulhofer "bez navodnih znakova" koristi u razgovoru za HRT–ov šou  „Nedjeljom u 2“ 30.12.2012. [3], kao da bi posrijedi bilo nešto što obvezuje Državu i Narod) ne postoji niti u jednom pravnom dokumentu međunarodnog prava, nego predstavlja taj termin jednu izmišljotinu internacionalnih pederista. Taj termin i ideju da bi ga u nekoj budućnosti trebalo uvrstiti u neke međunarodne konvencije promoviraju međunarodna udruga za promicanje abortusa „Planned Parenthood“ i međunarodna asocijacija „kinseyevskih“ seksologa imenom „World Association for Sexual Health“. Najbliže što bi ideju „seksualnih prava“ povezivala sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom je jedna izjava sa stručnog seminara seksologa održanog u Hong Kongu 1999. godine – izgleda da je Svjetska zdravstvena organizacija bila među sponzorima tog stručnog skupa.
„Veliki stručnjak“ Štulhofer se u toj emisiji nadalje „proslavlja“ višekratno ponovljenom gluposti da tobože znanstveni dokazi vrlo uvjerljivo ukazuju da bi homoseksualnost kod muškaraca bila nasljedna. Evo doslovnog citata njegovih riječi (na 34 minute i 26 sekundi snimke na našoj fusnoti 3) gdje Štulhofer tvrdi da znanost navodno: „upućuje da je homoseksualnost vrlo snažno biološko uvjetovana, barem što se tiče muškaraca tu gotovo smo  90% sigurni ... biologija je ta koja od početka neke muškarce čini neheteroseksualnim ... to je ono što se u Kurikulumu govori“. Valjda Štulhofer misli na pseudoznanstvene balone poput nedavno u mas–medijima podgrijane basne o tzv. epigenima koji tobože ukazuju da je homoseksualnost nasljedna[4]. Takvu kategoričnu tvrdnju Štulhofer daje pred očima i ušima pola hrvatske nacije; oslanjajući se na visoki autoritet svoje funkcije pročelnika Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu – i doista priča koješta. Sam J. Michael Bailey, jedan od najiskusnijih i najcitiranijih znanstvenika kada su istraživanja o nasljednosti homoseksualnosti posrijedi, na svojoj web – stranici na matičnom mu Northwestern University[5] tvrdi da - nakon više studija u kojima je sudjelovao i koje su pokazivale relativno slabe veze između homoseksualnosti i genetskog nasljeđa - još (ipak) smatra  „da su ženska i muška seksualna orijentacija umjereno (ali daleko od potpunog) nasljedive ... obzirom da se kod identičnih (jednojajčanih) blizanaca homoseksualnost često ne ponavlja, okoliš mora utjecati“.[6] Do danas najuvjerljivija studija na jednojajčanim blizancima ukazuje da je vjerojatnost da su oba jednojajčana blizanca – dakle dvije osobe sa identičnim genetskim nasljeđem – homoseksualci svega 6,7%. Riječ je o istraživanju dr. Petera S. Bearmana i dr. Hannah Brückner iz 2002. godine, u kojega je bilo uključeno 289 parova jednojajčanih i 495 parova dvojajčanih blizanaca; za razliku od izrazito "gay–friendly" J. M. Baileya, ovi su autori ukratko zaključili: „Ako postoji genetska komponenta kod istospolne privlačnosti, ona je neznatna u odnosu na druge faktore[7].
A kada smo već kod literature koju Štulhofer na velika vrata uvodi u hrvatsku prosvjetu, na web stranicama udruge „Queer Zagreb“[8] („queer“ je, inače, termin za osobe koje ne moraju biti ni homoseksualci, ni lezbijke, ni biseksualci – ali boluju od jedne od parafilija, tj. patoloških seksualnih sklonosti, poput mazohizma ili transvestitizma[9]) možemo u cijelosti čitati jedan važan naslov iz popisa literature sadržanog na str. 39–40 Kurikuluma zdravstvenog odgoja: knjigu "Edukacijski program ZAJEDNO protiv homofobije i nasilja u školama" Bijelić, N. i Hodžić, A., Zagreb 2012, naklada Queer Zagreb[10]. Tu se predviđa program indoktrinacije o homoseksualnosti i familijarizacije srednjoškolaca sa LGBTIQ zajednicom; pri tom se srednjoškolcima prešućuje činjenicu, koja jeznanosti dobro poznata, da većina onih koji su iskusili istospolnu privlačnost tijekom adolescencije, nemaju više takvih poriva dok dostignu dvadesetpetu godinu života, čak i bez ikakve stručne pomoći – što se međutim može drastično promijeniti ukoliko se te mlade osobe aktivno uključe u život tzv. „LGBTIQ zajednice“ i ukoliko primjerice 15–godišnjaci stupaju u homoseksualne odnose sa odraslim članovima te zajednice. Usput budi rečeno, u Hrvatskoj danas više nije protuzakonito imati bilo kakav snošaj sa osobom starijom od 15 godina, osim ukoliko je punoljetni „partner“ su sa maloljetnikom u nekoj službenoj relaciji poput nastavnika u školi, ili ukoliko bi sa maloljetnikom mlađim od 16 godina „partner“ počeo živjeti pod istim krovom[11]

Narodna potpora novinarki Karolini Vidović Krišto
U grupu potpore novinarki Karolini Vidović Krišto na facebooku, koju je u nedjelju 30. prosinca osnovao Krešimir Miletić, već se do 17:00 sati u ponedjeljak 31. prosinca 2012. godine učlanilo preko dvadeset tisuća ljudi, da izraze neslaganje sa vodstvom HRT-a koje misli da je predstavlja „ozbiljno narušavanje pravila struke“, ako HRT – ov novinar kaže ISTINU o kinseyevskom zdravstvenom odgoju.
anketi uz članak „Večernjeg lista“ naslovljen „HRT se ispričao zbog emisije o spolnom odgoju i okrivio urednicu“ i objavljen u 17:28 sati 30.12.2012., glasovalo je do podne dana 31.12.2012. godine preko četiri tisuće čitatelja; 83% tih čitatelja je na pitanje „Je li vas šokirao način na koji je emisija Slike Hrvatske obradila temu uvođenja spolnog odgoja u hrvatske škole?“ glasovalo za odgovor: „KONAČNO SU REKLI ONO ŠTO JE ISTINA“.
Potičemo naše čitatelje koji se koriste Facebookom da i sami daju podršku Karolini Vidović Krišto, a da e-mailom na  sluzba.gledatelja@hrt.hr podrže urednicu i ekipu emisije „Slika Hrvatske“  i zatraže da se njihova emisija  ''Pedofilija kao temelj spolnog odgoja?'' prikaže u prikladnom terminu, u programu HRT-a za tuzemstvo.

Thursday, November 8, 2012

AKTUALNI ODNOSI: HRVATSKA I BiH


                       
      HRVATSKI  DIPLOMATSKI  KLUB
                                                             CROATIAN DIPLOMATIC CLUB


    IMA ČAST POZVATI VAS
                      NA TREĆE PREDAVANJE U CIKLUSU SUSRETA PRVE  SRIJEDE U MJESECU
U SEZONI 2012. / 2013.



    AKTUALNI ODNOSI:
             HRVATSKA BOSNA I HERCEGOVINA

                                                     GOST PREDAVAČ
                 prof. dr. sc.
         JOSIP  JURČEVIĆ


                       PREDAVANJE NA HRVATSKOM JEZIKU ODRŽAT ĆE SE U

                               DRUŠTVU SVEUČILIŠNIH NASTAVNIKA
                                    HEBRANGOVA ULICA 17, ZAGREB


                           U  SRIJEDU  7.  STUDENOG  2012. U  19 SATI


POSLIJE PREDAVANJA RASPRAVA I KLUPSKO DRUŽENJE UZ ČAŠU VINA



                                         Hrvatski diplomatski klub, Petretićev trg 2, HR-10000 Zagreb, tel.: +38514599401, e-pošta: hdk@mvep..hr
                                                                                         www.hdk-cdc.hr