Povjesničar, dr. Josip Jurčević jedan je od rijetkih hrvatskih
intelektualaca kojeg ne napušta nada da bi Hrvatska uz novu strukturu
ljudi na vlasti mogla konačno postati ono o čemu su sanjale generacije -
zemlja sretnih i zadovoljnih svih svojih stanovnika. No za takvo što
potrebna je odlučnost na izborima, koju do sada nisu imali.
Još su jedni “povijesni” izbori za nama. Građani su ponovno svojim
neizlaskom i nevažećim listićima političkim elitama poručili što misle o
njima i stanju u Hrvatskoj. No njima to očito ne smeta?
- U takozvanim pregovorima s EU svi su krakovi hrvatske korupcijske
hobotnice naveliko i složno provodili veleizdaju svih hrvatskih
socijalnih i nacionalnih interesa, pa na prvi pogled može izgledati da
je nevažno tko će predstavljati Hrvatsku. Međutim, nije tako, jer se
neprekidno propadanje Hrvatske može zaustaviti jedino na nekim izborima,
a ovi su bili najpovoljnija prilika do sada, jer su omogućavali izbor
osoba a ne samo stranačkih podobnika.
Ali ponovno su se okoristile samo najveće stranke?
- Ova prilika nije iskorištena i zbog izostanka jedne jake liste
manjih stranaka pa su se kandidati rastočili na desetak lista. Popravni
su ispit skori lokalni izbori i potom pravi izbori za EU, sljedeće
godine. S druge strane, građani moraju shvatiti da se neizlaskom na
izbore ne mogu i neće dogoditi spasonosne promjene u Hrvatskoj.
Naprotiv, tzv. političke elite time su najzadovoljnije, jer i nadalje
opstaju u svome zatvorenom krugu, iz kojega se nesmetano rotiraju na
vlasti te i dalje razaraju sve što vrijedi u Hrvatskoj. Kao pripomoć
općem prepoznavanju tko je tko u Hrvatskoj potrebno je demistificirati
nemoralne, asocijalne i anacionalne tzv. političke elite te ih u javnom
govoru objektivno označavati kao pljačkaške skupine.
SPASONOSNO DNO
Je li Hrvatska dodirnula dno?
- Jedna od većih iluzija kojima se predugo vara narod jest i
stereotip o dolasku na misteriozno dno. Tako nas već godinama opijaju i
pasiviziraju, s pomoću laži da smo navodno došli ili samo što nismo
stigli na dno gospodarskog, političkog, moralnog i drugog propadanja, s
kojeg, navodno, nužno slijedi automatski uspon. To je potpuna
besmislica, jer dno u bilo kojem smislu ne postoji, ako ga sami ne
napravimo. A to još nismo. Također, iskustvo i zdrava pamet nas uče da
će tkogod potone na dno na njemu ostati sve dok ne poduzme nešto u svrhu
uzdizanja.
Iako je ovo bila prilika ustoličiti novi način biranja (ljudi, a ne
političkih lista) de facto dvije najveće grupacije i takav su izborni
sustav iskoristile kako bi podijelile plijen, odnosno europske plaće?
- Europske plaće astronomski su visoke za osiromašeni i izgladnjeli
puk, ali su prava mizerija za pljačkašku elitu. Stoga su na EU liste
stavljeni stranački marginalci, dok kapitalci za sebe čuvaju mjesta u
svojem hrvatskom pljačkaškom raju, u kojem su navikli grabiti bez
ikakvih ograničenja. Osim toga, bilo im je važno da na EU pozornicu ne
dođe netko koga ne kontroliraju, jer bi se s te pozornice moglo vrlo
učinkovito - javnim govorom, političkim instrumentima i fondovima -
djelovati na dubinske strukturne promjene u Hrvatskoj. Dakle, nemojmo se
čudi što su oni i na ovim izborima postigli svoj cilj, nego se čudimo
što mi nismo nimalo iskoristili priliku novog načina biranja.
Godinama se u Hrvatskoj vodi rasprava o vraćanju poštenja i morala u
politiku, ali usprkos nekim skromnim pokušajima ništa se novo ne događa
već godinama. Je li Hrvatska konačno sazrela za mirnu revoluciju kakva
je provedena na Islandu, jer očito da bez većeg građanskog bunta neće
biti nikakvih promjena još desetljećima?
- Ne samo od 1990. nego i davno prije idejni i praktični temelji
političkog prostora u Hrvatskoj postavljani su nemoralno, asocijalno i
protunacionalno. Stoga su upravljačke elite u Hrvatskoj navikle biti
protivnici društva koje formalno predstavljaju. Ta je nakaradnost sada
najbolnija jer se događa u samostalnoj hrvatskoj državi, a prijašnje
hrvatske naraštaje tješila je i održavala nada da će to prestati onoga
dana kad se uspostavi samostalna hrvatska država. U tom smislu treba
razumijevati staru izreku o težnji hrvatskog naroda za suverenom
državom. No sada je očigledno da je uzalud imati državu koja nosi
hrvatsko ime ako je u njoj protuhrvatska vlast. Stoga je naraštaj koji
je stvorio i obranio samostalnu hrvatsku državu odgovoran, pred
poviješću i budućnošću, za uređenje hrvatskih državnih i društvenih
institucija. To više što nikada u povijesti do 1991. državljani Hrvatske
nisu imali slobodu i formalno pravo odlučivati o svojim institucijama.
NOVI KAO I STARI
Očito je da od izbornih obećanja nove vlasti nema ništa. Zapravo,
čini se da je sa svakom novom vlašću stanje sve gore i beznadnije?
- Uskoro će biti četvrt stoljeća od uspostave samostalne i formalno
demokratske države Republike Hrvatske i to je razdoblje koje nudi
prepoznavanje biti događanja. Prema već dostupnim dokumentima i još više
prema stanju u Hrvatskoj nedvojbeno je da su institucije u RH cijelo
vrijeme ostale okupirane od protuhrvatskih struktura. Malobrojni
državotvorci početkom 90-ih uspjeli su ući u institucijski sutav RH, čak
i na neke istaknute položaje. To je jednim dijelom omogućila bivša
jugostruktura kako bi se time prikrila, a drugim dijelom to se događalo
spontano zbog dramatičnih okolnosti velikog međuvlašća, tj. raspada
komunizma u Europi, raspada bivše Jugoslavije i zbog srbijanske oružane
agresije. No već nakon 1995. počelo je sve brže i svekoliko nazadovanje,
tj. povratak u katastrofalno jugoslavensko komunističko stanje. To se
danas lako može iščitavati u gospodarsko-pljačkaškim,
političko-zakonodavnim, percepcijskim, kadrovskim i institucijskim
društvenim procesima. Najvažnije je bilo što sustavnije izbacivati
iskrene i prave državotvorce iz institucija te kriminalizirati hrvatske
branitelje i sva državotvorna događanja, ideje, aktere i simbole. U tako
postavljenoj koncepciji i takvom smjeru događanja logično je što je -
za hrvatske interese - svaka izvršna vlast u RH u svakom smislu bila
lošija od prethodne. Primjerice, logično je što su Jadranka Kosor i
njezini podređeni bili pogubniji od Ive Sanadera i njegovih, a Zoran
Milanović i njegovi pogubniji od Kosorice i njezinih. Ili, posve je
logično što je Ivo Josipović pogubniji od Stjepana Mesića. Ili, logično
je što su svi koji duže opstaju na položajima moći - poput Mladena
Bajića - sve pogubniji, jer samo tako mogu zadržati položaj.
NEKONTROLIRANO LUDILO
Vidi li se kraj tome i takvome stanju ili će sve biti kao i do sada?
- Neprekidno razaranje Hrvatske došlo je do kritične točke. Sve češće
susrećem donedavno hrabre ljude koji se više ne usude glasno izreći
svoje mišljenje ni o kiselim krastavcima te strahuju hoće li netko
primijetiti da su na ulici rekli “dobar dan” svojim prijateljima koji su
nepodobni režimu. Stoga, ne zavaravajmo se i osvijestimo se, stvari u
Hrvatskoj još uvijek su čvrsto postavljene tako da nakon Milanovića i
njegovih dođu još pogubniji i za Hrvatsku i za svakog hrvatskog
državljanina. Nadam se da to nećemo dopustiti.
Što onda uopće očekivati od lokalnih izbora i ulaska Hrvatske u EU...?
- Načelno je vrlo jednostavno promijeniti smjer negativnih kretanja u
Hrvatskoj. Potrebno je na svim sljedećim izborima u RH - lokalnim, EU,
predsjedničkim i parlamentarnim - odabrati moralne i stručne osobe koje
su u svojem dosadašnjem životu dokazale da su socijalno i nacionalno
odgovorne. Kriteriji za vrednovanje takvih osoba su općepoznati te ih
svaki odgovorni birač može jednostavno prepoznati.
No takvu promjenu očito nije nimalo jednostavno izvesti u praksi?
- Manji je problem sadašnja duhovna i politička trulež na položajima
moći u hrvatskim institucijama, a puno je veći problem ustrojiti čestitu
političku strukturu koja će imati snage biti uvjerljiva biračima i
potom ne podleći nekontroliranom ludilu vlasti koje je preplavilo
Hrvatsku.
ODLUČUJEMO SAMI
Što hrvatski građani mogu očekivati u skorijoj budućnosti? Hoće li
živjeti bolje ili lošije u godinama koje dolaze i u zajednici europskih
naroda, kojoj smo težili, no sada i sami sve manje u nju vjerujemo?
- Poznata je izreka da svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje. Ali, ta
se izreka u Hrvatskoj mistificira a zapravo je jednostavna i znači:
imat ćete vlast kakvu izaberete. Na svim izborima od 1990. u Hrvatskoj
se neprekidno nametnutim automatizmom glasalo protiv prethodne vlasti,
namjesto da se postupalo odgovorno i pozorno se skrbilo kojim osobama
dati svoj dragocjeni glas i javne ovlasti za upravljanje sudbinom
zajednice. Sve dublja sveopća kriza u Hrvatskoj opravdano izaziva
mnogostruke strepnje građana, uključujući i strahove koji se odnose na
golu egzistenciju. No tek smo ušli u krizu, i to je prilika da se
građani suoče s istinom - da krizi neće biti kraja ako hrvatski građani
sami ne naprave odlučan potez. Pojednostavljeno rečeno, odluke o tome
kako ćemo živjeti donosimo ponajprije mi sami. Tu slobodu stekli smo i
obranili na veličanstven način 1991. godine. Stoga, ako želimo dobro
sebi i hrvatskoj budućnosti budimo odgovorni prema svojoj slobodi i
vjerujmo sami u sebe i naše hrvatsko zajedništvo kao što smo vjerovali
1991. Jedino tako mogu prestati naše muke.
Ne smijemo dupustiti da nakon Milanovića i njegovih dođu još pogubniji za Hrvatsku...
NIŠTA DOBRO IZ HAAGA
Ravnoteža krivnje prebit će se na BiH
Duže vrijeme govorite da Hrvatsku čeka još jedna neugodna haška
epizoda, a to je presuda šestorici bosanskohercegovačkih Hrvata krajem
svibnja?
- Haška presuda šestorici Hrvata iz BiH važnijaje za hrvatsku
budućnost od svih dosadašnjih presuda jer je u njoj Hrvatska praktično
optužena da je počinila najgore međunarodne zločine prema susjednoj
državi. Tu činjenicu, kao i tijek tog sudskog procesa, već godinama
sustavno prešućuju gospodari javnog života u Hrvatskoj. Ako bi
pravomoćna presuda u tom procesu bila osuđujuća, to bi imalo
neprocjenjive negativne političke, materijalne, percepcijske i
identitetske posljedice na budućnost hrvatske države i hrvatstva
općenito te na život svakog hrvatskog građanina. Optužba da je RH napala
susjednu državu s ciljem pripajanja dijela njezina teritorija izvan je
zdrave pameti jer je protivna svim činjenicama koje dokazuju da je RH od
svih država najzaslužnija za opstanak BiH. U nekim moćnim međunarodnim
krugovima već godinama kruži povjerljiva informacija da će se
konstrukcija o navodnom građanskom ratu i ravnoteži krivnje svesti i
prebijati na BiH...
Vjerojatno će na suđenju u Haagu Karadžić i Mladić te šestorica Hrvata biti osuđeni.
Glas Slavonije |