Saturday, April 27, 2013

INTERVJU - GLAS SLAVONIJE

Uzaludno je imati hrvatsku državu ako je u njoj protuhrvatska vlast! PDF Ispis Unesi e-mail
Autor Glas Slavonije   
Ponedjeljak, 22 Travanj 2013 15:40
Postavi članak na svoj profil
Povjesničar, dr. Josip Jurčević jedan je od rijetkih hrvatskih intelektualaca kojeg ne napušta nada da bi Hrvatska uz novu strukturu ljudi na vlasti mogla konačno postati ono o čemu su sanjale generacije - zemlja sretnih i zadovoljnih svih svojih stanovnika. No za takvo što potrebna je odlučnost na izborima, koju do sada nisu imali.
Još su jedni “povijesni” izbori za nama. Građani su ponovno svojim neizlaskom i nevažećim listićima političkim elitama poručili što misle o njima i stanju u Hrvatskoj. No njima to očito ne smeta?
- U takozvanim pregovorima s EU svi su krakovi hrvatske korupcijske hobotnice naveliko i složno provodili veleizdaju svih hrvatskih socijalnih i nacionalnih interesa, pa na prvi pogled može izgledati da je nevažno tko će predstavljati Hrvatsku. Međutim, nije tako, jer se neprekidno propadanje Hrvatske može zaustaviti jedino na nekim izborima, a ovi su bili najpovoljnija prilika do sada, jer su omogućavali izbor osoba a ne samo stranačkih podobnika.
Ali ponovno su se okoristile samo najveće stranke?
- Ova prilika nije iskorištena i zbog izostanka jedne jake liste manjih stranaka pa su se kandidati rastočili na desetak lista. Popravni su ispit skori lokalni izbori i potom pravi izbori za EU, sljedeće godine. S druge strane, građani moraju shvatiti da se neizlaskom na izbore ne mogu i neće dogoditi spasonosne promjene u Hrvatskoj. Naprotiv, tzv. političke elite time su najzadovoljnije, jer i nadalje opstaju u svome zatvorenom krugu, iz kojega se nesmetano rotiraju na vlasti te i dalje razaraju sve što vrijedi u Hrvatskoj. Kao pripomoć općem prepoznavanju tko je tko u Hrvatskoj potrebno je demistificirati nemoralne, asocijalne i anacionalne tzv. političke elite te ih u javnom govoru objektivno označavati kao pljačkaške skupine.
SPASONOSNO DNO
Je li Hrvatska dodirnula dno?
- Jedna od većih iluzija kojima se predugo vara narod jest i stereotip o dolasku na misteriozno dno. Tako nas već godinama opijaju i pasiviziraju, s pomoću laži da smo navodno došli ili samo što nismo stigli na dno gospodarskog, političkog, moralnog i drugog propadanja, s kojeg, navodno, nužno slijedi automatski uspon. To je potpuna besmislica, jer dno u bilo kojem smislu ne postoji, ako ga sami ne napravimo. A to još nismo. Također, iskustvo i zdrava pamet nas uče da će tkogod potone na dno na njemu ostati sve dok ne poduzme nešto u svrhu uzdizanja.
Iako je ovo bila prilika ustoličiti novi način biranja (ljudi, a ne političkih lista) de facto dvije najveće grupacije i takav su izborni sustav iskoristile kako bi podijelile plijen, odnosno europske plaće?
- Europske plaće astronomski su visoke za osiromašeni i izgladnjeli puk, ali su prava mizerija za pljačkašku elitu. Stoga su na EU liste stavljeni stranački marginalci, dok kapitalci za sebe čuvaju mjesta u svojem hrvatskom pljačkaškom raju, u kojem su navikli grabiti bez ikakvih ograničenja. Osim toga, bilo im je važno da na EU pozornicu ne dođe netko koga ne kontroliraju, jer bi se s te pozornice moglo vrlo učinkovito - javnim govorom, političkim instrumentima i fondovima - djelovati na dubinske strukturne promjene u Hrvatskoj. Dakle, nemojmo se čudi što su oni i na ovim izborima postigli svoj cilj, nego se čudimo što mi nismo nimalo iskoristili priliku novog načina biranja.
Godinama se u Hrvatskoj vodi rasprava o vraćanju poštenja i morala u politiku, ali usprkos nekim skromnim pokušajima ništa se novo ne događa već godinama. Je li Hrvatska konačno sazrela za mirnu revoluciju kakva je provedena na Islandu, jer očito da bez većeg građanskog bunta neće biti nikakvih promjena još desetljećima?
- Ne samo od 1990. nego i davno prije idejni i praktični temelji političkog prostora u Hrvatskoj postavljani su nemoralno, asocijalno i protunacionalno. Stoga su upravljačke elite u Hrvatskoj navikle biti protivnici društva koje formalno predstavljaju. Ta je nakaradnost sada najbolnija jer se događa u samostalnoj hrvatskoj državi, a prijašnje hrvatske naraštaje tješila je i održavala nada da će to prestati onoga dana kad se uspostavi samostalna hrvatska država. U tom smislu treba razumijevati staru izreku o težnji hrvatskog naroda za suverenom državom. No sada je očigledno da je uzalud imati državu koja nosi hrvatsko ime ako je u njoj protuhrvatska vlast. Stoga je naraštaj koji je stvorio i obranio samostalnu hrvatsku državu odgovoran, pred poviješću i budućnošću, za uređenje hrvatskih državnih i društvenih institucija. To više što nikada u povijesti do 1991. državljani Hrvatske nisu imali slobodu i formalno pravo odlučivati o svojim institucijama.
NOVI KAO I STARI
Očito je da od izbornih obećanja nove vlasti nema ništa. Zapravo, čini se da je sa svakom novom vlašću stanje sve gore i beznadnije?
- Uskoro će biti četvrt stoljeća od uspostave samostalne i formalno demokratske države Republike Hrvatske i to je razdoblje koje nudi prepoznavanje biti događanja. Prema već dostupnim dokumentima i još više prema stanju u Hrvatskoj nedvojbeno je da su institucije u RH cijelo vrijeme ostale okupirane od protuhrvatskih struktura. Malobrojni državotvorci početkom 90-ih uspjeli su ući u institucijski sutav RH, čak i na neke istaknute položaje. To je jednim dijelom omogućila bivša jugostruktura kako bi se time prikrila, a drugim dijelom to se događalo spontano zbog dramatičnih okolnosti velikog međuvlašća, tj. raspada komunizma u Europi, raspada bivše Jugoslavije i zbog srbijanske oružane agresije. No već nakon 1995. počelo je sve brže i svekoliko nazadovanje, tj. povratak u katastrofalno jugoslavensko komunističko stanje. To se danas lako može iščitavati u gospodarsko-pljačkaškim, političko-zakonodavnim, percepcijskim, kadrovskim i institucijskim društvenim procesima. Najvažnije je bilo što sustavnije izbacivati iskrene i prave državotvorce iz institucija te kriminalizirati hrvatske branitelje i sva državotvorna događanja, ideje, aktere i simbole. U tako postavljenoj koncepciji i takvom smjeru događanja logično je što je - za hrvatske interese - svaka izvršna vlast u RH u svakom smislu bila lošija od prethodne. Primjerice, logično je što su Jadranka Kosor i njezini podređeni bili pogubniji od Ive Sanadera i njegovih, a Zoran Milanović i njegovi pogubniji od Kosorice i njezinih. Ili, posve je logično što je Ivo Josipović pogubniji od Stjepana Mesića. Ili, logično je što su svi koji duže opstaju na položajima moći - poput Mladena Bajića - sve pogubniji, jer samo tako mogu zadržati položaj.
NEKONTROLIRANO LUDILO
Vidi li se kraj tome i takvome stanju ili će sve biti kao i do sada?
- Neprekidno razaranje Hrvatske došlo je do kritične točke. Sve češće susrećem donedavno hrabre ljude koji se više ne usude glasno izreći svoje mišljenje ni o kiselim krastavcima te strahuju hoće li netko primijetiti da su na ulici rekli “dobar dan” svojim prijateljima koji su nepodobni režimu. Stoga, ne zavaravajmo se i osvijestimo se, stvari u Hrvatskoj još uvijek su čvrsto postavljene tako da nakon Milanovića i njegovih dođu još pogubniji i za Hrvatsku i za svakog hrvatskog državljanina. Nadam se da to nećemo dopustiti.
Što onda uopće očekivati od lokalnih izbora i ulaska Hrvatske u EU...?
- Načelno je vrlo jednostavno promijeniti smjer negativnih kretanja u Hrvatskoj. Potrebno je na svim sljedećim izborima u RH - lokalnim, EU, predsjedničkim i parlamentarnim - odabrati moralne i stručne osobe koje su u svojem dosadašnjem životu dokazale da su socijalno i nacionalno odgovorne. Kriteriji za vrednovanje takvih osoba su općepoznati te ih svaki odgovorni birač može jednostavno prepoznati.
No takvu promjenu očito nije nimalo jednostavno izvesti u praksi?
- Manji je problem sadašnja duhovna i politička trulež na položajima moći u hrvatskim institucijama, a puno je veći problem ustrojiti čestitu političku strukturu koja će imati snage biti uvjerljiva biračima i potom ne podleći nekontroliranom ludilu vlasti koje je preplavilo Hrvatsku.
ODLUČUJEMO SAMI
Što hrvatski građani mogu očekivati u skorijoj budućnosti? Hoće li živjeti bolje ili lošije u godinama koje dolaze i u zajednici europskih naroda, kojoj smo težili, no sada i sami sve manje u nju vjerujemo?
- Poznata je izreka da svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje. Ali, ta se izreka u Hrvatskoj mistificira a zapravo je jednostavna i znači: imat ćete vlast kakvu izaberete. Na svim izborima od 1990. u Hrvatskoj se neprekidno nametnutim automatizmom glasalo protiv prethodne vlasti, namjesto da se postupalo odgovorno i pozorno se skrbilo kojim osobama dati svoj dragocjeni glas i javne ovlasti za upravljanje sudbinom zajednice. Sve dublja sveopća kriza u Hrvatskoj opravdano izaziva mnogostruke strepnje građana, uključujući i strahove koji se odnose na golu egzistenciju. No tek smo ušli u krizu, i to je prilika da se građani suoče s istinom - da krizi neće biti kraja ako hrvatski građani sami ne naprave odlučan potez. Pojednostavljeno rečeno, odluke o tome kako ćemo živjeti donosimo ponajprije mi sami. Tu slobodu stekli smo i obranili na veličanstven način 1991. godine. Stoga, ako želimo dobro sebi i hrvatskoj budućnosti budimo odgovorni prema svojoj slobodi i vjerujmo sami u sebe i naše hrvatsko zajedništvo kao što smo vjerovali 1991. Jedino tako mogu prestati naše muke.
Ne smijemo dupustiti da nakon Milanovića i njegovih dođu još pogubniji za Hrvatsku...
NIŠTA DOBRO IZ HAAGA
Ravnoteža krivnje prebit će se na BiH
Duže vrijeme govorite da Hrvatsku čeka još jedna neugodna haška epizoda, a to je presuda šestorici bosanskohercegovačkih Hrvata krajem svibnja?
- Haška presuda šestorici Hrvata iz BiH važnijaje za hrvatsku budućnost od svih dosadašnjih presuda jer je u njoj Hrvatska praktično optužena da je počinila najgore međunarodne zločine prema susjednoj državi. Tu činjenicu, kao i tijek tog sudskog procesa, već godinama sustavno prešućuju gospodari javnog života u Hrvatskoj. Ako bi pravomoćna presuda u tom procesu bila osuđujuća, to bi imalo neprocjenjive negativne političke, materijalne, percepcijske i identitetske posljedice na budućnost hrvatske države i hrvatstva općenito te na život svakog hrvatskog građanina. Optužba da je RH napala susjednu državu s ciljem pripajanja dijela njezina teritorija izvan je zdrave pameti jer je protivna svim činjenicama koje dokazuju da je RH od svih država najzaslužnija za opstanak BiH. U nekim moćnim međunarodnim krugovima već godinama kruži povjerljiva informacija da će se konstrukcija o navodnom građanskom ratu i ravnoteži krivnje svesti i prebijati na BiH...
Vjerojatno će na suđenju u Haagu Karadžić i Mladić te šestorica Hrvata biti osuđeni.

Glas Slavonije