Monday, January 3, 2011

RAZGOVOR - DRAGOVOLJAC.COM I. DIO

Ni predblagdansko raspoloženje nije me spriječilo da napravim intervju sa profesorom Josipom Jurčevićem,  jednim od osnivača pokreta „HRAST“ čiji me je program jako zaintrigirao. Poznajem profesora iz daleke devedeset druge godine, a i iz vremena kad je istraživao komunističke zločine.
Stoga ga zovnem, prvenstveno da mu zaželim Čestit i Blagoslovljen Božić kao i uspješnu Novu godinu. Nakon najiskrenijih želja, profesora sam zamolio za intervju o pokretu „HRAST“ čiji je on jedan od osnivača. Naravno, pristao je bez ikakvih problema. Radeći intervju, zamolio sam profesora Jurčevića da mi odgovara sažeto i jasno jer imam podosta pitanja, u želji da što bolje upoznam hrvatsku javnost sa ovim novoosnovanim pokretom, kao i sa njegovim osnivačima.

Profesore Jurčević¸ prvenstveno me zanima je li pokret „HRAST“ nacionalni pokret, ili blaže rečeno domoljubni pokret?
U koncepciji pokreta Hrvatski rast (Hrast) nacionalna dimenzija zauzima središnje vrijednosno mjesto. To znači da nacionalno nije puka neodređena fraza, nego sadržaj koji podrazumijeva domoljubnost, socijalnost, znanje, samosvijest i odgovornost.
Hrast se i pokrenuo zbog toga što su sada krajnje ugroženi temeljni hrvatski nacionalni interesi i vrijednosti, te je Hrast sebe odredio kao politički pokret koji će jasno postaviti, zastupati i štititi hrvatske nacionalne interese i vrijednosti.
Koliko sam ja uspio razumjeti, u pokret se mogu uključiti sve političke stranke, udruge kao i pojedinci kojima je Hrvatska ispred svega i koje štite hrvatski nacionalni interes? Bez obzira na vjeru ili političko uvjerenje?
Stoljećima se tradicija hrvatske nacije oblikovala u velikoj političkoj i vjerskoj raznolikosti i snošljivosti. Tako nije bilo jedino u nedavnom totalitarnom razdoblju, pa se pod tim utjecajem i danas pojam nacionalnog pokušava prikazivati kao nešto što je jednostrano i isključivo, a s time i nepoželjno. Svjesni smo zabluda, zloćudnosti i loših namjera interesa koji nacionalno nastoje predočavati u negativnom smislu.
Dakle, pokret Hrast je izrastao na baštini hrvatske svjetonazorske, političke i vjerske širine i dubine. Namjera Hrasta je okupiti političke stranke, udruge, organizacije i pojedince koji su djelima i riječima pokazali da im je Hrvatska na prvom mjestu, te da vole svoju domovinu Hrvatsku i da su svjesni bogatstva njenih različitosti u svakom pogledu. Najkraće rečeno, u Hrastu se podrazumijeva različitost političkih i vjerskih uvjerenja kojima je Hrvatska u srcu.
No, zanima me vaše političko djelovanje koje će se odvijati u okvirima pokreta „HRAST“. Kako ste to zamislili i na koji način bi se pojavili na političkoj sceni?
U proteklih dvadeset godina upravljanje Hrvatskom se kretalo sve lošijim, neuspješnijim i štetnijim putem. Država i nacionalni interesi su dovedeni do ruba sloma, a život građana ušao je u razdoblje sve većeg siromaštva i potpunog gubitka nacionalnog, socijalnog i osobnog dostojanstva.
Ovo stanje je potpuno protivno hrvatskim mogućnostima, jer raspolažemo velikim prirodnim bogatstvima, iznimno važnim geopolitičkim položajem i velikim socijalnim kapitalom u Hrvatskoj i hrvatskom iseljeništvu.
Prema tome, glavni problem Hrvatske je u katastrofalnom načinu upravljanja, koji nužno i žurno moramo promijeniti. Neću ovdje ulaziti u obrazlaganja razloga, načina, stranak i osoba koji su nas do toga doveli.
Pokret Hrast nudi za hrvatske prilike potpuno novi, uspješni model upravljanja Hrvatskom. To se prepoznaje već od načina okupljanja u kojem nema lidera ili skupine koja će sve ostale podrediti sebi. Svi koji postanu dio Hrasta ne gube svoj subjektivitet, te su u svakom pogledu ravnopravni i imaju jednake šanse.
Primjerice, izborne liste Hrasta neće sastavljati neki moćni pojedinac ili grupica iz negog središta moći, nego će se u svakoj izbornoj jedinici događati predkampanja u kojoj će narod, birači, odlučivati tko će doći na izbornu listu i na kojem će mjestu biti na listi. Na taj način u Hrastu će se onemogućiti partirokracija, koja je upropastila Hrvatsku i koju su do sada primjenjivale sve vladajuće stranke.
Hrast će na sljedećim parlamentarnim i lokalnim izborima omogućiti da napokon u hrvatske državne i društvene institucije dođu narodni predstavnici, koji će biti odgovorni narodu koji ih je izabrao, a ne partiji ili partijskoj zlatnoj teladi. Sigurni smo da će narod unutar sebe najbolje prepoznati i izabrati moralne, stručne te nacionalno i socijalno odgovorne osobe.
Hrast je pokret koji organizacijski omogućuje ostvarenje tog političkog modela, i po tome je Hrast potpuna novost na hrvatskom političkom tržištu. Očekujemo sve vrste opstrukcija od sadašnje korupcijske hobotnice koja upravlja Hrvatskom i koja je okupirala svu javnu institucijsku moć, od državnih institucija do glavnih medija. No, sve to će nadvladati velika terenska mreža koju uspostavlja Hrast.
Ljudi su u strahu od neprincipijelnih koalicija, kada se dogodi da glas daju jednoj stranci a ona se nakon toga udruži sa nekom drugom, za koju nikada ne bi glasali. Kako vi gledate na koalicije i namjeravate li ulaziti u njih? Ako namjeravate, da li bi prije izbora o tome obavijestili birače i točno im rekli koja stranka dolazi u obzir, kako se ne bi ponovno događala ista razočarenja?
U pitanju ste naveli samo dio političkih prijevara koje se neprekidno događaju u Hrvatskoj, a koje svjedoče o golemoj i sramotnoj neodgovornosti tzv. političkih elita. Oni dobrim dijelom tako postupaju jer im mi, državljani Hrvatske, to dopuštamo. Nemojmo se zavaravati da će se oni popraviti sami od sebe te odustati od svojih dosadašnjih ciljeva i metoda.
Hrast nudi nekoliko jamstava koja načelno onemogućavaju ili učinkovito otežavaju i snakcioniraju političko nepoštenje. Prvo, da bi se postalo dio Hrasta mora se prihvatiti programska načela i druge dokumente, koji su nedvosmisleno nacionalno i socijalno postavljeni. Drugo, za dolazak na izbornu listu Hrasta potrebno je proći narodnu provjeru u svojem okruženju, koje najbolje može prepoznati tko je svojim dosadašnjim životom pouzdan ili nepouzdan, tko zaslužuje ili ne zaslužuje povjerenje. Treće, Hrast će nakon preuzimanja vlasti donijeti cijeli niz zakonskih, kadrovskih i upravljačkih promjena koje će učinkovito otežavati te prepoznavati i sankcionirati protivzakonitosti i političke prijevare.
Hoćete li u pokret primati već prije kompromitirane političare¸ ili imate nove ljude koji nam mogu obećati Hrvatsku za kakvu smo se borili i izborili? Pitam vas to u ime branitelja¸ i dragovoljaca u čijim redovima ste i vi bili devedesetih.
Dva su osnovna preduvjeta da bi se bilo dio Hrasta. Prvi je domoljublje, a drugi je nekompromitiranost. Naravno, da se i o tome može raspravljati i da mogu postojati neslaganja kako utvrditi je li neko domoljub i nekompromitiran. Međutim, ako i postoje idejne ili verbalne dvojbe, one ne postoje na materijalnoj razini, te je jasno vidljivo tko je sudjelovao u pljački ovih dvadeset godina a tko nije.
Jasno je tko je prema Hrvatskoj postupao kao prema domovini a tko kao prema imovini. To je za svakog pojedinca posebno jasno u okruženju u kojem živi. Stoga je Hrast odlučio da ključnu riječ za neku osobu kojoj se daje povjerenje ima njegovo okruženje, koje u tome može najmanje pogriješiti.
Govoreći cjelovito, Hrast moraju činiti nepotrošene osobe i novi ljudi. Pritom je nevažno koje su dobi, spola, struke, podrijetla, vjere, iz kojeg su mjesta itsl. Potpuno je sigurno da je i danas takvih najviše unutar branitelja, naročito dragovoljaca, jer su oni u najtežem razdoblju i okolnostima bili najnesebičniji, riskirajući svoj osobni život za dobrobit zajednice.
Druga veoma bliska, i najbrojnija skupina u Hrvatskoj, su svi koji su početkom 90-ih i do danas pomagali opstanku države, te su stoga trpjeli i žrtve su rata, korupcije, izdaje, pljačke zajedničke imovine i ostalih pošasti kojima smo izloženi. Lako ih je prepoznati, jer su velika većina stanovnika Hrvatske, a nalaze se u jednoj ili istovremeno u više ugroženih i poniženih skupina; od umirovljenika, siromašnih i nezaposlenih do mladeži i većine zaposlenih kojima se prijeti da uskoro ni to neće biti.
Znam da ste se zalagali za lustraciju. Hoće li pokret „HRAST“poraditi na lustraciji?
Hrvatska je jedina država u postkomunističkoj Europi koja ne samo što nije provela nijedan oblik i stupanj lustracije, nego sve više afirmira komunističku praksu, kadrove, svjetonazor i simbole. Taj problem sam temeljito znanstveno istraživao i puno o tome pisao i govorio. I u Hrastu postoji nepodijeljena svijest i odlučnost, da Hrvatska nema budućnosti ukoliko se na sve načine ne provede proces dekomunizacije, čemu je lustracija samo jedan dio.
Ukoliko pokret preraste u željenu veličinu¸ hoćete li se pozabaviti komunističkim zločinima¸ tražeći da ih se procesuira? Pošto znamo da ratni zločin ne zastarijeva. Osobnog sam mišljenja da je iza Mesića¸ jednostavno morao doći na vlast Josipović¸ kako bi zaštitio zločince iz redova komunista¸ koji su počinili ratni zločin u vrijeme Drugog svjetskog rata?
Komunizam je u Hrvatskoj, kao i drugdje gdje je vladao ili još vlada, počinio cijeli niz zločina, a neki od njih nemaju ni formalnopravnu zastaru. Svaka demokratska država, a takvu Hrvatsku nudi Hrast, ima i međunarodnu formalnopravnu i civilizacijsku obvezu procesuirati sve ratne zločince. Nažalost većina najgorih komunističkih zločinaca iz Hrvatske – od Tita, do Bakarića, Blaževića, Milke Planinc i drugih - već je umrla ili su u dobi i medicinskom stanju nesposobnosti za sudske procese.
U Hrvatskoj, od 1990. do sada, većinu državne i društvene institucijske moći, te ključne položaje neprekidno drže strukture koje su se iz komunističke Jugoslavije preselile u samostalnu demokratsku Hrvatsku. Jedna od njihovih glavnih zadaća bila je onemogućavanje suočavanja hrvatskog društva sa svim tragedijama komunističke prošlosti, uključujući i zaštitu zločinaca iz Drugog svjetskog rata i poraća. Čak su i u temeljne osnove prvog Ustava Republike Hrvatske (1990. g.) ugradili osigurač da se Hrvatska zasniva na komunističkoj zločinačkoj organizaciji (ZAVNOH-u).
Od 2000. g. neokomunističke strukture u Hrvatskoj su toliko ojačale da su prešle u svoju poznatu ofenzivu. Odnosno, sve jače rade na drugom cilju; vraćanju Hrvatske u situaciju od prije 1990. g., te u političkom, javnom i pravosudnom postupanju proglašavanju zločinačkim činom nastanak i obranu samostalne države Hrvatske. To se najrazvidnije prepoznaje iz djelovanja S. Mesića i I. Josipovića koji su među glavnim nitima Haške mreže u Hrvatskoj, te ponosno pjevaju partizanske pjesmuljke i kite se zločinačkim komunističkim znakovljem.
Smatrate li da je konačno došlo vrijeme¸ da se na političkoj sceni pojavi netko tko bi bio protu teret ¸ HDZ-u i SDP-u? I kako gledate na ona gnjusna navijanja¸ Mislava Bage za SDP-e na Novoj TV sa nekim meni ne razumljivim anketama?
Sada je potpuno jasno da je od 1990. u Hrvatskoj na vlasti ista struktura, koja se zbog privida demokracije povremeno smjenjuje na vlasti. Vrhovi svih tzv. novih stranaka imaju potpunu moć, te unutar stranaka postupaju totalitarno. Većina članstva u svim strankama je potpuno nemoćna i čerupaju se oko šake kuruze koju povremeno bace njihovi „veliki vođe“. Jedina ideologija u strankama je neograničena moć, hedonizam i komunističkli simboli.
Ključne stranke su HDZ i SDP, čiji vrhovi opnašaju mafijaške organizacije koje se međusobno sukobljavaju za prevlast. No, mafijaške organizacije su časnije jer ipak imaju veoma čvrsta običajna pravila i određenu socijalnost.
Za ilustraciju unutarstranačkih i međustranačkih odnosa u Hrvatskoj dostatno je pogledati egomaniju, neodgovornost, korumpiranost i nesnošljivost političkog postupanja i običnog ponašanja u strankama, Saboru i Vladi. Besprizorno poltronstvo i snishodljivost, koji su predstavljani kao međusobno povjerenje i velika prijateljstva, preko noći se pretvaraju u politička prokazivanja i progone po osobnoj interesnoj osnovi, a ne na temeljem pravne države.
Državne i društvene institucije okupirane su od strane klijentelističkih mreža HDZ-a i SDP-a, te njihovih stranačkih prirepaka. Cijelu situaciju koriste i njome sve više upravljaju različiti moćni međunarodni interesni krugovi, koji su nas već značajnim dijelom kolonizirali, te naraštaje koji će se tek roditi pretvaraju u suvremeno dužničko roblje.
Sve skupa sliči na tragikomične situacije iz stripa „Alan Ford“, uključujući i nedorasle likove u medijima, koji navijaju za svoju bandu, poput pijanih nogometnih huligana.
Stoga je krajnje vrijeme da cjelokupna poptuno zastarjela, korumprana i neuspješna upravljačka struktura u Hrvatskoj bude zamijenjena novom političkom elitom koja ima etičnost, upravljačko znanje i nadasve odgovornost.
Hrast je početak tog potpuno novog političkog života u Hrvatskoj, koji predstavlja duhovni i upravljači preporod.
Vjerujem da ste pokret „HRAST“prezentirali i našoj dijaspori¸ i kako Hrvati iz dijaspore gledaju na pokret? Zapravo jako dobro znamo kako su ih neki iz tadašnje Hrvatske politike¸ izvarali i obogatili se na njihov račun.
Hrvati u iseljeništvu se osjećaju jednako kao i mi u domovini. Prevareni su i opljačkani, te silno željni da se u Hrvatskoj počnu događati promjene, koje će hrvatsku državu ustrojiti poput niza država zapadnog svijeta u kojima žive iseljeni Hrvati.
U listopadu sam bio u Njemačkoj i Austriji, a u studenom u Australiji. Održao sam seriju različitih tematskih tribina i predstavljanja. No sve razgovore nakon tribina iseljeni Hrvati su u cjelosti usmjerili na planove i djelovanja za uspješnu hrvatsku budućnost. Tada sam samo naznačio da je mjesecima u pripremi novi kvalitetni hrvatski politički pokret. Ništa detaljnije nisam govorio, jer smo u Hrastu dogovorili da nećemo o pokretu istupati prije službenog predstavljanja početkom prosinca. No, i sama najava novog političkog pokreta izazvala je valove zadovoljstva, te su hrvatski iseljenički mediji tome pridavali najveći značaj.
U ovih nekoliko tjedana nakon službene najave o postojanju Hrasta, interes u iseljeništvu, kao i u domovini, nadišao je sva naša očekivanja, tako da je situacija slična onoj krajem 1989. i početkom 1990. godine.
Recite mi također me zanima čini li vam se da bi slučaj Sanader mogao pokrenuti lančanu reakciju¸među onima koji su pokrali Hrvatski narod¸ na bilo koji način? Naravno tu ne mislim samo na političare HDZ-a¸pošto znamo da su i neke druge koalicije bile na vlasti. I kad bi ti isti vratili pokradeno¸ mislim da bi Hrvatska financijski ojačala.
Ne smijemo se zavaravati. Slučaj Sanader je strogo kontroliran, te ni vladajućima niti oporbi, a naročito ne njihovim gazdama izvan Hrvatske nije interes u istini ili poporavljanju položaja Hrvatske i Hrvata, a još manje u vraćanju opljačkanoga. Njihovi razlozi su jednostavni, tj. svi su oni dio pljačkaškog lanca, pa stvar nastoje svesti na uski krug Sanaderovih i određeni stupanj demontiranja HDZ-a. Naime, ne žele ni HDZ potpuno rastaviti, jer bi to otvorilo veći prostor za jačanje izvorne hrvatske politike. Stoga je u tim projekcijama ostatku HDZ-a ubuduće namjenjena uloga kontroliranja određenog postotka biračkog tijela. Slično kao što je to primjerice do sada obavljao HSP.
Sve te prijevare smo već nekoliko puta iskusili i u proteklih desetak godina. Prijevaru birača s obećanjem povrata opljačkanog vršila je koalicija 2000. g., te Mesić dva puta, a sada isto ponavlja Josipović te SDP i njihova kompanija. Možda bi oni to u određenoj mjeri i učinili da nisu dio pljačkaškog lanca. O tome slikovito govori stara hrvatska narodna izreka: „Na poštenje najviše prisežu lopovi!“
Stoga je logično da sanaciju svih golemih šteta i pljački koje smo pretrpjeli trebamo čekivati samo nakon dolaska na vlast onih koji u pljački nisu sudjelovali. Svaka druga priča više nije ni za malu djecu.

U ime Uredništva razgovor obavio Mi. Lika