Prve tekstove i protivljenja protiv progona branitelja iskazivao sam već krajem 1991. godine, a nakon toga činim to sve češće. Kad sam o svemu tome govorio krajem 1991., pa čak i krajem 90-ih, mnogi su me smatrali ludim ili previše maštovitim. Proteklih desetak godina suđenja braniteljima za navodne ratne zločine postajala su sve učestalija, te se ta suđenja javno predstavlja kao nešto bez čega Hrvatska ne može postojati.
S druge strane, u strukture vlasti u Hrvatskoj – od lokalnih razina do Sabora – instaliraju se ratni zločinci, koji su se stoga osilili puno više nego 1991. ili 1994. godine. To je logično, jer su uključeni u pljačkaški sustav, pa su za ratne zločine i materijalno nagrađeni više nego što su očekivali u slučaju pobjede srbijanskog agresora.
O tome kako i zašto se to sve postupno događalo napisao sam veliki broj tekstova i knjiga, a kao ekspert svjedočio sam i na dva suđenja za ratne zločine: u Vukovaru i Haagu. Međutim, moji iskazi, kao i tekstovi o tome, potpuno su prešućeni u nadziranom javnom životu u Hrvatskoj.
Ovom prigodom dostatno je reći samo kratki zaključak, koji je jednostavan i istinit: cijelo vrijeme cilj je vratiti nas u okvir i položaj u kojem smo bili prije 1990. godine. A to se može učiniti jedino da se suđenjem braniteljima zapravo dokazuje da je čin stvaranja i obrane hrvatske države bio ratni zločin. Uostalom, to doslovno piše u prvoj točki optužnica svim Hrvatima – iz Hrvatske i BiH - kojima su sudi u Hagu, te većini branitelja koji su optuženi ili osuđeni na sudovima u Hrvatskoj. O kolikoj se upornosti radi, najbolje svjedoči slučaj suđenja hrvatskom heroju Hrastovu.
Slučaj Stanimirović je najistaknutiji pokazatelj s druge strane, na kojoj su profitirali brojni ratni zločinci. Stanimirović bi da nije bio ratni zločinac, danas bio lokalni liječnik sa skromnom imovinom, ali zbog ratnozločinačkih zasluga on je u najvišoj državnoj instituciji vlasti i ima golemu imovinu koja je također rezultat ratnog zločina.
Sve to nije samo hrvatska tragedija, nego i opća destruktivna poruka za budućnost; da se veoma isplati činiti ratne zločine, naročito nad Hrvatiam i Hrvatskom.
Dojmio me se je vaš tekst u kojem opisujete uhićenje Tomislava Merčepa¸koji je omeo veliko Srbijanski plan o Velikoj Srbiji. Ne činili vam se da je Merčep žrtvovan za mir koalicije HDZ – SDSS na zahtjev Milorada Pupovca¸ koji na taj način kupuje popularnost među Srbima?
Merčep je jedan od istaknutijih heroja hrvatske obrane koje se proglašava ratnim zločincem. Posebnost njegova slučaja je u tome što je bio prvi zapovjednik obrane Vukovara, a Vukovarska bitka je bila ključna za opstanak i pobjedu Hrvatske 1991. godine. Sa suđenjem Merčepu otvorilo se razaranje samih temelja hrvatske države i suvremenog hrvatskog identiteta. Naime, preko suđenja Merčepu započet će druga suđenja herojima obrane Vukovara, te se tako namjerava „dokazati“ osuda koju je nedavno javno izrekao i Stanimirović, da su zločine i rat u Vukovaru započeli vukovarski branitelji.
Znakovito i poučno je podsjetiti da se Stanimirović savršeno uklopio u optužbu koju su davnog prosinca 1991. godine konstruirali Manolić, Perković, Mustač i ostali članovi Državnog povjerenstva Republike Hrvatske za ocjenu vukovarskih događaja. Oni su tada branitelje Vukovara proglasili, doslovno, „rušiteljima ustavnog poretka Republike Hrvatske“.
Za razumijevanje svega što nam se događa, još je znakovitije što do sada nijedna institucija države RH nije poništila tu zastrašujuću optužbu, iako smo - i ja i druge osobe te udruge - više puta to javno tražili.
Prema tome, cijela priča daleko nadilazi Stanimirovića i Pupovca. Radi se o sustavnom ostvarivanju srateških ciljeva koje sam naznačio u nekoliko prethodnih odgovora. No, ovo je prigoda da se naznači i još jedna povezana činjenica.
Naime, Hrvatsku su kao dragovoljci branili i relativno brojni Srbi iz Hrvatske. Međutim, oni su prošli isto kao i ostali hrvatski branitelji, ili još lošije. Zanimljivo je da nijedna hrvatska vlast, od 1990. g. do danas, nije dopustila da se politički organiziraju hrvatski branitelji Srbi, nego je uloga političkih Srba u Hrvatskoj dodijeljena ratnim zločincima poput Stanimirovića, ili spavačima poput Pupovca.
Zanima me kakvo je vaše mišljenje kao povjesničara¸ o obnavljanju spomenika četnicima u Srbu¸dok točno znamo što se je u to vrijeme dogodilo¸ u Boričevcu i okolnim Hrvatima naseljenim mjestima.
Radi se o konkretnim primjerima iz povijesti Drugog svjetskog rata, koje sadašnje neokomunističke strukture koriste kako bi krivotvorenjem i nešto starije povijesti pokazale da se nagrađuje svaki ratni zločin koji je počinjen nad Hrvatima. To bi mogli nazvati i povijesnim prilogom sadašnjim suđenjima hrvatskim braniteljima, a svrha je najmlađe hrvatske naraštaje odvratiti od bilo koje vrste hrvatstva.
Budući je HDZ-ova vlada financirala spomenik u Srbu, možda ova činjenica pomogne onima koji još imaju dvojbe o istovrsnosti SDP-a i HDZ-a.
Sadašnji predsjednik Hrvatske teško optužuje ljude koji su rušili te spomenike, no ni jednom se riječju nije osvrnuo na partizanska i komunistička rušenja crkava koje su također spomenici kulture i to vjerske. Kolike su Katoličke crkve srušene od strane Srbijanskog agresora za vrijeme hrvatskog Domovinskog rata¸ a da se ni Mesić kao ni Josipović nisu očitovali na to kao na zlodjelo. Što mislite o tome?
Budući smo već rekli kojoj strukturi pripadaju Mesić i Josipović, a to je – smatram – jasno svakome tko ima oči, dostatno je reći da bi bilo nevjerojatno iznenađenje kad bi se Mesić i Josipović drugačije očitovali. Oni jednostavno i veoma dosljedno rade svoj posao za koji su plaćeni, pa je razumljivo da ih se uopće ne tiče što je srbijanski agresor, od 1990.-1995., potpuno ili djelomično razorio preko 500 crkava i vjerskih objekata u Hrvatskoj.
Pitao bi vas također kako gledate na zabranu nastupa Marka Perkovića Thompsona¸ u Pulskoj areni dok nam u zagrebačkoj areni bez problema nastupa Fahreta Jahić takozvana Lepa Brena koja je po Bjeljini dizala moral Arkanovim zločincima. I koga to smetaju Markove isključivo domoljubne pjesme.
Vraćanje Hrvatske u okvir jugo bratstva i jedinstva se događa postupno. U nizu sastavnica društvenog života (gospodarstvo, inormacije, masovna i elitna kultura, šport itd.) već smo duboko vraćeni u jugosferu. Posebno bitan je masovni život, kako bi se puk neprimjetno naviknuo na jugo ozračje, te je na tome području - do prije nekoliko godina – Thompson bio najveća zapreka. Stoga je on bio žestoko javno proskribiran, a u Puli potpuno onemogućen, pod lažnim naci-izgovorima.
Sada smo u razdoblju političke, tj. završne integracije u jugosferu. Prije nekoliko dana je svečano objavljeno da i službeno imamo zajedničku srpsko-hrvatsku miliciju kojoj je sjedište u Beogradu. Uskoro će to objaviti i DORH, a potom i ostale srpsko-hrvatske državne institucije.
Policija, DORH i pravosuđe u Hrvatskoj prošle su godine krenuli u sve učestalija i brojnija uhićenja i suđenja hrvatskih branitelja na temelju „dokaza“ koji su stigli iz Beograda. Još prije su neki branitelji osuđeni na istim temeljima. Nažalost, to sve protiče izvan javne pozornosti i bez otpora, te smo se navikli čak i na to.
Uostalom - kao što vidite - Thompson je sada neutraliziran gotovo svuda, osim u Čavoglavima, koji su pretvoreni u neku vrstu jednodnevnog logora za Hrvate, a uskoro će milicija i druge jugo metode poraditi da i to prestane.
S druge strane, goleme preskupe dvorane u Hrvatskoj, nastale na korupciji i koje će otplaćivati čak i budući naraštaji, uglavnom se koriste za masovke u kojima nam olinjale likove jugoestrade prodaju kao estradne sexy zvijezde.
Zanima me također vaše mišljenje o zvijezdi protiv koje smo se u Domovinskom ratu borili, a nije zabranjena. Treba li ju zabraniti? Imamo baš nedavno slučaj gdje je čovjek kažnjen sa 35o kuna radi isticanja zastave HOS-a, pod čijim oznakama su se hrvatski branitelji borili u DR, a koja presuda nema nikakvog zakonskog uporišta. Kako gledate na to, znači li to da hrvatsko pravosudje presude donosi ovisno o volji i naklonosti nekog suca, a ne na temelju zakona?
U Hrvatskoj je već uobičajeno da se sve masovnije sudi herojima hrvatske obrane. Uobičajeno je da se u medijima i udžbenicima nastanak i obrana Hrvatske prikazuju kao zločinački poduhvat. Novoizabrani Predsjednik RH se na naslovnici svoje prve autorizirane biografije pojavio u odori JNA, kao Titov gardist sa značkom primjerenog vojnika, itd.
Zar u takvom sustavu vlasti nije posve logično da se sudi i simbolima koje su nosili hrvatski branitelji, osobito herojski HOS-ovci.
Sve ovo nisu pojedinačni slučajevi ili zloća pojedinih osoba unutar pravosuđa. Suočimo se već da je to sustav vlasti u kojem živimo. Na tu našu sljepoću i mirno promatranje toga našeg potonuća, već nekoliko godina često ponavljam: neka nas tuku dokle god mi pristajemo to podnositi.
Kako ocjenjujete stanje medija u Hrvatskoj, koliko tu doista ima hrvatskih medija a koliko onih koji su u prikrivenom vlasništvu, te koliko je u biti kod nas medija koji bi se mogli nazvati doista hrvatskim?
U ovom cjelokupnom događanju u Hrvatskoj – od korupcije i pljačke do veleizdajničkih poteza vrhova vlasti - mediji imaju iznimno važnu ulogu, jer se koriste kao masovnopsihološko sredstvo manipulacije, kojemu je cilj spriječiti naše organizirano suprotstavljanje. Stoga su svi veliki mediji koji pokrivaju Hrvatsku – televizije, radiji i tiskovine – potpuno nadzirani, tj. okupirani. Sada je u postupku okupacija lokalnih medija, te su potpuno slobodni ostali jedino brojni internetski portali, koji bi se trebali umrežiti jer će se inače postupno ugasiti.
Očekujete li veliku medijsku blokadu kada je u pitanju pokret HRAST i kako se namjeravate boriti protiv nje, odnosno, na koji način namjeravate upoznati hrvatski narod sa ovim pokretom, obzirom da će združene strukture HDZ-SDP koje se smjenjuju na vlasti učiniti sve kako bi za vas znao što manji broj ljudi?
U Hrastu znamo stanje u Hrvatskoj, te glede medija - koji su glavno okupacijsko oružje - nemamo nikavih iluzija. Na prosinačkoj konferenciji za medije, koja je bila prvo javno predstavljanje Hrasta, nije se pojavio doslovno nijedan medij nacionalne razine. Nazočno je bilo nekoliko lokalnih medija, te Glas koncila i Hrvatski katolički radio. Takvo nešto smo i očekivali, ali to nam je potvrdilo koliki je strah vladajućih i koliko je Hrast na dobrom putu.
Opća snaga Hrasta će biti u masovnoj terenskoj mreži, koja će uz internetske portale i pokoji drugi medij biti i medijska snaga Hrasta.
Kakav je točno stav HRAST-a prema ulasku u EU?
Manipulacija u Hrvatskoj se događa na različite načine, od potpunog prešućivanja nečega do različitih vrsta i stupnjeva iskrivljavanja stvarne slike. Tako je i većina informacija o EU veoma iskrivljena, u Hrvatskoj. Ponajprije EU se prikazuje kao raj ili dobrotvorna organizacija koji će Hrvatskoj činom ulaska riješiti sve nacionalne i pojedinačne probleme. A istina je da je EU veoma složen prostor na kojem se žestoko sukobljavaju različiti nacionalni, gospodarski, geopolitički, sigurnosni i drugi interesi. U EU se još uvijek vodi bitka „tko će koga“.
Potpuno se u Hrvatskoj prešućuje i ono o čemu bruji cijeli EU, a to je da se EU od 2005. g. nalazi u procesu sve dublje krize i raspada. Prošlogodišnji događaji od Grčke do Irske i Španjkolske to najjasnije potvrđuju.
Kad se radi o Hrvatskoj, mi smo do sada velikim dijelom – gospodarski, politički i sigurnosno - već kolonizirani od različitih međunarodnih institucija i moćnih država, koje nisu EU, te bi naš eventualni ulazak u EU bio samo dovršetak potune kolonizacije, koja će se – ako sadašnja struktura ostane na vlasti - dogoditi veoma skoro i bez ulaska u EU.
Primjerice, mi smo već sada velikim dijelom kolonija Svjetske banke, Međunarodnog monetarnog fonda, Haškog tribunala, niza multinacionalnih kompanija itd.
S druge strane, u Hrvatskoj se događa prijevara promjene fokusa: stalno nam se priča kako idemo u EU, a stvarno smo već u završnom razdoblju privođenja u jugosferu.
Stoga, već godinama glavni problem Hrvatske u svim međunarodnim odnosima jest nesuverenost državnih vlasti, koje u svim međunarodnim odnosima - pa tako i prema EU, -vrše veleizdaju državnih i nacionalnih interesa. Državne institucije RH su odavno prestale biti subjekt međunarodnih odnosa, a sada smo u razdoblju najvećih poniženja čak i od trećerazrednih stranih činovnika koji drže u šaci „moćnike“ u Hrvatskoj. Slučaj sloma prividno moćnog Sanadera, tijekom doslovno jedne noći, to zorno pokazuje.
Na tragu toga Hrast prvenstveno zagovara povratak hrvatske suverenosti, što znači da RH u svim međunarodnim odnosima, uključujući i odnose sa EU, mora biti subjekt.
U programskim načelima Hrasta, između ostalog, jasno piše: „Hrast zagovara civilizacijsko načelo da je narod jedini nositelj suverenosti i zato se o bilo kojoj teritorijalnoj ili integracijskoj promjeni odluke i u Hrvatskoj moraju donositi isključivo na referendumu, dvotrećinskom većinom glasova svih državljana RH. U svim međunarodnim odnosima i sporazumima RH mora postupati kao ravnopravan subjekt, vodeći se prvenstveno hrvatskim nacionalnim interesima.“
To bi za prvi puta bilo sve što nas zanima¸ iako je ostalo još puno ¸ no to jednom drugom prilikom i hvala vam puno na strpljenju i vašim odgovorima u ime uredništva portala Dragovoljac. A meni osobno ste uljepšali sa pokretom „HRAST“ predstojeće blagdane kao i Božić.
U ime Uredništva razgovor obavio Mi. Lika.
