U vrijeme teške gospodarske recesije i političkih previranja u njegovu HDZ-u, gdje se više ne zna tko je s kime, a tko protiv koga, u razdoblju kad je kulminirala borba protiv korupcije koja otkriva da smo gori od Sicilije, Vladimir Šeks žali se izmučenom narodu, koji su okrali uglavnom njegovi stranački kolege, kako je žalostan jer je njegova “povijesna rečenica” o Anti Gotovini (“Locirati, identificirati, uhititi, transferirati”) donijela mnogo neugodnosti njegovu liku i dijelu. Šeks živi u strahu za sebe, boji se kako će ga povijest ocijeniti, a nikako ne želi preuzeti odgovornost za sve što je radio pod demokratskim plaštem: kalkulirao, svađao, podmetao i podilazio, a onda gazio one koji mu više ne trebaju.
Najnovije Šeksovo trabunjanje politički je presedan. Jer dosad je bilo raznih prozivanja, podmetanja i optuživanja, ali nitko kao Šeks sada nije tako otvoreno, nekoliko godina nakon događaja, išao otkrivati da ta rečenica nije njegova nego je od nekog drugog. S pravom se pitamo što nam je sve Šeks još lagao u posljednjih 20 godina i kada ćemo to otkriti? Koliko godina treba proći da nam sve kaže? I ne samo on. Možda se Šeks boji da će Gotovini, kad izađe iz Haaga, netko kazati kako su u središnjici HDZ-a, kad je uhićen, čestitali jedni drugima, a čestitarenje je predvodio upravo Šeks tvrdeći da je to veliki uspjeh za vladajuću garnituru! Svjedoci govore da im je čak Sanader rekao da prekinu.
Šeks očito nikako ne može preboljeti što nije postao šef države ili premijer, kao što ni Stipe Mesić, koji “spina” o povratku u izvršnu politiku kandidiranjem za gradonačelnika Zagreba, ne može živjeti bez svjetla pozornice i osjećaja moći, umjesto da se smiri i ne kontaminira više političku scenu svojim političkim ekshibicijama, osvetama i priprostim vicevima. Tu je, dakako, i Luka Bebić koji je već desetke sezona brao svoje mandarine i masline, ali nikako da konačno ode u mirovinu, nego čita pisma svojih obožavatelja koji ga mole: “Dragi barba Luka, zaposli me“, a onda mu poslije, kad zabrljaju, pišu iz Remetinca.
Kako Hrvatska može naprijed uz sve te bebiće, šeksove, mesiće i lončare, koje, gle čuda, povezuje i nekadašnja komunistička prošlost? Kako će mladi imati volje za politiku kraj njih takvih? Možemo zaključiti da dinosauri nisu izumrli jedino u Hrvatskoj. Jer u svekolikom provjetravanju hrvatskog društva u kojemu poput žednih pustinjaka čekamo investicijske kapi spasa, nova radna mjesta, pravedniju Hrvatsku i poželjniju za život i budućnost naše djece, kao da zaboravljamo da će obnova biti nemoguća na bilo kojem planu ako ne obnovimo i političku scenu mladim političarima, neopterećenima prošlošću i čistih ruku, koji politiku ne vide samo kao sredstvo vlastitog probitka i bogaćenja. Dokad će okradena i intelektualno devastirana Hrvatska trpjeti iskompleksirane i preplašene političare i slušati njihove isprazne poruke?
Kad ćemo se probuditi iz zimskog sna koji su nam nametnuli političari Šeksova i Mesićeva kova ispirući nam mozak svojim parolama, lažima i nesposobnošću te spoznati da nema ni gospodarske, ni duhovne, ni demografske, ma ni jedne obnove u našoj zemlji dok ne uklonimo s vladajuće scene one koji su dopustili da nam se danas sve urušava?
Glavno je pitanje na kraju: što na najnovije Šeksovo bauljanje kaže Jadranka Kosor? Hoće li i ovo prešutjeti, kao i prethodna? Je li ona svjesna da Šeks traži novog lidera u stranci i da joj je glava u torbi? Šeks je se želi riješiti pa nagovara Kalmetu da preuzme stranku, on pak to ne želi, a nije isključeno i da je Milinovića navukao na brisani prostor. Šeks igra, a ako Kosorova to ne shvaća, ili nema snage za smjenu, onda ne samo da je ona gotova nego i cijeli HDZ! Jer badava traži nove ljude za izbore, kad joj je Šeks i dalje konstanta.
Zvonimir Despot, Vecernji list,
