(17. ožujka – 4. travnja 2011.)
Organizatori trotjednog posjeta prof. dr. sc. Josipa Jurčevića hrvatskim iseljeničkim zajednicama u SAD-u i Kanadi bili su Klub hrvatskih povratnika iz iseljeništva, Počasni bleiburški vod i Dokumentacijsko informacijsko središte. Glavni koordinator cjelokupnog posjeta na sjevernoameričkom kontinentu bio je gospodin Damir Radoš, ugledni hrvatski iseljenik iz Kalifornije. Program posjeta pripreman je nekoliko mjeseci, a u dogovorima je sudjelovao niz hrvatskih iseljeničkih organizacija i brojni ugledni hrvatski iseljenici.Prvi poticaj odlaska prof. Jurčevića u Sjevernu Ameriku bio je povezan s akcijom iseljenih Hrvata na širem području Los Angelesa glede prikupljanja donacija za dovršetak izgradnje Vojnog groblja na Bleiburškom polju i predstavljanja triju knjiga koje govore o značajnim temama suvremene hrvatske povijesti (Bleiburg – jugoslavenski poratni zločini nad Hrvatima i Odnos Republike Hrvatske prema Bosni i Hercegovini 1990.-1995. kojima je autor J. Jurčević, te knjiga Bože Vukušića HRB – rat prije rata).
No, s obzirom da se Hrvatskoj u međuvremenu sve više i brže produbljavala društvena, gospodarska i politička kriza, hrvatski su iseljenici pokazivali sve više interesa i za odgovarajuća aktualna tematska predavanja prof. Jurčevića, poglavito stoga što je on jedan od utemeljitelja novoga hrvatskog političkog pokreta Hrvatski rast (Hrast). Zbog tog interesa, mediji hrvatskih iseljenika su najavljivali dolazak prof. Jurčevića pa je, između ostalog, g. Zlatko Jelinić je na Hrvatskom radiju Vancouver (www.radiovrh.ca) objavio jedan razgovor, a g. Zdravko Belančić, na radiju Zvuci Hrvatske (www.soundofcroatia.com i www.newstalkcleveland.com), objavio je nekoliko opsežnijih razgovora s prof. Jurčevićem.
Donacijska večer u Los Angelesu (19. ožujka)
Pokrovitelji boravka prof. Jurčevića u Los Angelesu bile su hrvatske iseljeničke organizacije Udruga Hrvatski dom, United Herzegovina te Hrvatska katolička župa sv. Ante. U zrakoplovnu luku u Los Angelesu sletio je prof. Jurčavić u četvrtak 17. travnja navečer gdje su ga dočekali g. Tomislav Mamić i njegova kći Jadranka. Obitelj Mamić, koja živi u Long Beachu, bila je domaćin prof. Jurčeviću tijekom njegova boravka na području Los Angelesa.
U petak popodne prof. Jurčević imao je duži radni sastanak s g. Radoslavom Artukovićem, koji već godinama ulaže puno truda kako bi dokazao da su njegova oca Andriju Artukovića vlasti SAD-a protupravno izručile bivšoj Jugoslaviji. Još više nastojanja g. Artuković posvećuje pokušajima pronalaženja posmrtnih ostataka svojega oca, koji je umro u zatvorskoj bolnici u Zagrebu (u Šimunskoj ulici). Komunistički režim bivše Jugoslavije zatajio je sudbinu mrtvoga tijela Andrije Artukovića a, nažalost, ni nakon dvadeset godina postojanja samostalne i demokratske hrvatske države Radoslavu Artukoviću ni hrvatska vlast ne daje nikakvu informaciju, koja je i temeljno ljudsko pravo i opći civilizacijski čin.
U petak navečer, u Long Beachu, je održan sastanak s nekoliko istaknutih hrvatskih iseljenika koji su sudjelovali u pripremi donacijske večeri i dolaska prof. Jurčevića u Los Angeles. Između ostalih, pored g. Mamića, bili su nazočni dr. Mirko Giaconi, Drago Simovac, Ferdo Brkić, Vlado Lonza i Radoslav Artuković. U lijepoj uspomeni ostali su komentari o mons. Feliksu Diomartiću, dugogodišnjem župniku župe Sv. Ante, koji je sada u mirovini.
U subotu 19. travnja navečer, u Hrvatskoj katoličkoj župi sv. Ante u Los Angelesu, održana je dugo pripremana donacijska večer za dovršetak izgradnje Vojnog groblja na Bleiburškom polju. Župa je zapravo Hrvatski centar koji se sastoji od prekrasne crkve sv. Ante i hrvatskog doma s velikom dvoranom, a sagrađeni su 1996. g. donacijama iseljenih Hrvata, čiji se popis nalazi u predvorju doma. Iseljeni Hrvati i prof. Jurčević najprije su bili na sv. misi koju je predvodio don Mate Bižaca. Ovaj iznimno marljiv svećenik, koji je već 17 godina među iseljenim Hrvatima, posljednjih je godina putujući župnik koji sam pokriva nekoliko hrvatskih župa od Los Angelesa do San Pedra.
Nakon sv. mise u dvorani je održana donacijska večer na kojoj se umjesto planiranih 130 odazvalo čak 200-tinjak Hrvata. Program su obogatili sjajnim izvedbama pjevačka skupina i folklorno društvo iseljenih Hrvata.
Predavanje prof. Jurčevića odnosilo se na uzroke i posljedice Bleiburške tragedije. Poseban je naglasak stavljen na komunističke i partizanske povijesne izvore koji najtemeljitije svjedoče i o Bleiburškoj tragediji hrvatskog naroda. Prema komunističkim ideolozima proizlazi da je komunistička ideologija najzločinačkija ideologija u cijeloj povijesti čovječanstva, jer je tumačila da se bilo koja značajnija društvena promjena, uključujući i uspostavu komunizma, može dogoditi jedino primjenom neograničenog revolucionarnog nasilja. Uz to, nakon nasilnog osvajanja vlasti, komunisti su teorijski zagovarali i praktično primijenjivali tzv. diktaturu proletarijata koja je određena kao najžešći i najnemilosrdniji rat u povijesti, u kojem se komunisti obračunavaju sa svim svojim neistomišljenicima.
Isto tako, naglasio je prof. Jurčević, jugoslavenski komunističko-partizanski dokumenti nedvojbeno svjedoče da je poratni zločin nad Hrvatima sustavno, politički i organizacijski pripremio i zapovijedio vrh Komunističke partije Jugoslavije na čelu s desetim svjetskim mega-ubojicom Josipom Brozom Titom. Najstrašniji i najmasovniji zločini bila su masovna pogubljenja bez bilo kakvih suđenja i vođenja evidencije, a o njima svjedoči preko 1600 masovnih prikrivenih grobišta koja su do sada evidentirana u Hrvatskoj, Sloveniji te Bosni i Hercegovini. Posljedice Bleiburške tragedije su mnogostruke i dugotrajne, a kreću se od demografskih do identitetskih, te smo premalo svjesni da pola stoljeća komunističke strahovlade u Hrvatskoj predstavlja produženu Bleiburšku tragediju koja značajno utječe i na mnogobrojne današnje deformacije i probleme hrvatske države i hrvatskoga društva.
Iseljeni Hrvati su s velikom pozornošću pratili predavanje prof. Jurčevića, a nakon završetka izlaganja uslijedila su brojna zajednička pitanja te potom i pojedinačni razgovori tijekom cijele večeri.
Predavanje u Sacramentu (20. ožujka)
Sutradan, u subotu prijepodne, prof. Jurčević je zrakoplovom stigao u Sacramento, glavni grad Kalifornije. Jednodnevni domaćin prof. Jurčeviću bio je g. Mile Župan, koji je rođen u Gospiću. Mile Župan je u iseljeništvu već više od pola stoljeća, a od toga čak 50 godina neprekidno živi u Sacramentu.
Hrvatska iseljenička zajednica u Sacramentu nije previše brojna ali je iznimno dobro organizirana i uspješna. Svake godine u lipnju se u Sacramentu održava Hrvatski festival širokoga sadržaja – od predstavljanja hrvatskih knjiga i folklora do različitih natjecanja i kušanja bogatstva raznolikosti hrvatske kuhinje. Tada se u Sacramentu okuplja više tisuća Hrvata iz Kalifornije i drugih država SAD-a, a obvezno su i pozvani gosti iz Hrvatske. Hrvatski festival je potpuno otvoren i za brojne oduševljene posjetitelje koji nisu podrijetlom Hrvati.
Prije 15-ak godina u Sacramentu je osnovana Hrvatska školska zaklada koja svake godine daje pet stipendija studentima lošijeg imovnog stanja iz Hrvatske i BiH, a glavni kriterij je školska uspješnost kandidata. Zbog vrsnoće rada i dosljednosti Zaklada je dobila izniman društveni status u SAD-u, a nedavno i u Hrvatskoj. Središnja osoba u djelovanju Zaklade je hrvatska iseljenica gđa Maryann Pavić. Jedan od bivših stipendista ove Zaklade je i sve uspješniji hrvatski stručnjak dr. sc. Božo Skoko.
Prije 12 godina iseljeni Hrvati su u Sacramentu sagradili iznimno lijepi Hrvatsko američki kulturni centar koji veoma uspješno komercijalno posluje. U sklopu doma je i hrvatska knjižnica, koja čeka novu pošiljku knjiga i suvremeno katalogiziranje postojeće zbirke. Uz to, Centar je u potrazi za mladim znanstvenikom koji bi temeljito istražio i napisao knjigu o povijesti hrvatskih iseljenika u Sacramentu.
Već u danu dolaska, u kasnijim popodnevnim satima, prof. Jurčević je u Hrvatsko američkom kulturnom centru održao predavanje o različitim vrstama stradavanja Hrvata u suvremenoj povijesti. Osnovna misao vodilja bile je stara iskustvena izreka da je zajednica koja ne poznaje vlastitu povijest osuđena na njezino ponavljanje, s time da svaki naraštaj zbog neznanja misli da se to samo njemu događa. Posebno je naglašeno da su se stradavanja Hrvata – u ratnim i mirnodopskim razdobljima proteklih stotinjak godina – događala zbog vrlo sličnih uzroka, u sličnim okolnostima i sa sličnim posljedicama. Stoga se može govoriti o prepoznatljivom modelu stradavanja Hrvata u suvremenoj povijesti, koji se neprekidno ponavlja.
Kako se ne bi pomislilo da je riječ o samo teorijskoj spekulaciji, prof. Jurčević je za najtragičniji konkretni primjer naveo da se 150-ak grobišta, koje je u Hrvatskoj ostavila srbijanska oružana agresija (1990.-1995.), nalaze na istim lokalitetima na kojima i grobišta iz 1945. godine. Isto tako, u oba su slučaja veoma slične tehnike (hladno oružje, masakriranje itsl.) prouzročile stradavanje, s veoma sličnim propagandnim obrazloženjima i u sličnim povijesnim okolnostima.
Budući se o Bleiburškoj tragediji u komunističkoj Jugoslaviji nije smjela izgovoriti niti jedna riječ, to je utjecalo na golema neznanja a s time i na nepripremljenost novih naraštaja za događaje početkom 1990-ih. Stoga je važno mlađe naraštaje sustavno upoznavati s povijesnim iskustvima, ne radi negativnih osjećaja mržnje ili osvete, nego kako bi se moglo prepoznavati i što je više moguće preventivno djelovati na opasnosti koje prijete u budućnosti, zaključio je prof. Jurčević. Nakon svršetka izlaganja, nazočni Hrvati su postavljali veliki broj pitanja o konkretnim događajima i različitim detaljima, poglavito iz razdoblja Hrvatskog domovinskog rata.
Sutradan ujutro, prof. Jurčević je s g. Županom još jednom posjetio Hrvatsko američki kulturni centar iz kojeg je, prije podne, automobilom krenuo prema dva sata vožnje udaljenom Burlingamu, kod San Francisca.
San Jose (21. ožujka)
U Burlingamu je prof. Jurčevića dočekao g. Damir Radoš, koordinator cjelokupnog posjeta hrvatskim iseljenicima u Sjevernoj Americi. Damir Radoš ima dugogodišnju i veoma uspješnu poslovnu karijeru u Americi.
Kad je 1945. imao tek dvije godine, Damir Radoš je u Hrvatskoj ostao pod izmišljenim prezimenom, dok su mu roditelji prolazili Bleiburg i izbjegličke logore, te su potom stigli u Južnu Ameriku. Tek 12 godina kasnije Damir Radoš je iz Hrvatske, posredovanjem Međunarodnog crvenog križa, preko Italije stigao roditeljima u Argentinu.
Njegova majka, Dragica Krog Radoš, prije i tijekom Drugog svjetskoga rata, imala je uspješnu glumačku karijeru u Hrvatskom narodnom kazalištu, a i danas, s navršenih 93 godine, iznimnim šarmom osvaja sve koji je imaju priliku upoznati.
U posjedu Damira Radoša nalazi se drugi dio pisane ostavština velikog hrvatskog prijatelja Charlesa Michaela Mc Adamsa, a prvi je dio ostavštine predao hrvatskoj Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici (NSK) u Zagrebu sam autor Mc Adams, za koju nije primio ni potvrdu ni zahvalu. Sličan se neprihvatljiv čin dogodio i dipl. ing. Branku Leskovaru kada je 27-godišnji materijal Hrvatskog radio programa iz San Francisca proslijedio na adresu NSK-a.
Hrvatska katolička župa Uznesenja Marijina iz San Josea već je u ponedjeljak predvečer (21. 3.) organizirala predavanje prof. Jurčevića. San Jose je jedan od brojnih kalifornijskih gradova u kojima se barem od 19. st. mogu pratiti tragovi hrvatskog iseljeničkog života. Hrvatska župa u San Joseu je osnovana dosta kasno, tek 1975. godine. Prvi je župnik bio fra Petar Topić, a velike tragove ostavili su fra Dujo Boban i njegov pomoćnik, sadašnji župnik, fra Ante Jurić.
Zahvaljujući g. Aldu Štembergu, predavanje je održano u obližnjem gradiću Sunnyvale, u dvorani dubrovačkog restorana Delmonte, gdje se za tu prigodu okupilo 100-tinjak hrvatskih iseljenika. Prije predavanja g. Radoš je prof. Jurčeviću omogućio kraći razgovor s gospođom Živkom Mareš Randić koja je istraživač u Arhivu za Jugoistočnu Europu na Hoover institutu pri Sveučilištu Stanford. Gđa. Mareš Randić je naglasila da Arhiv raspolaže iznimnom i izvornom građom i za suvremenu i stariju hrvatsku povijest, te da ta građa još čeka na hrvatske istraživače.
U uvodnom dijelu izlaganja prof. Jurčević je govorio o povijesnom nasljeđu koje je utjecalo na suvremeni hrvatski identitet, nastanak i obranu Republike Hrvatske i sadašnje političke odnose u Hrvatskoj. Središnji se dio izlaganja odnosio na potpuni nesklad između hrvatskih golemih objektivnih razvojnih mogućnosti i duboke sveopće krize koja ugrožava temelje hrvatske državne i društvene stabilnosti. S jedne strane su iznimna hrvatska prirodna bogatstva, zemljopisne datosti, geopolitički položaj i socijalni kapital, prema kojima bi Hrvatska trebala biti jedna od razvijenijih, stabilnijih i sigurnijih europskih država, u kojoj žive sretni i egzistencijalno zbrinuti ljudi. S druge strane je sve veća sveopća kriza, siromaštvo, vanjski dug, korumpiranost, nesigurnost, neizvjesnot i nezadovoljstvo, koji potresaju Hrvatsku.
Prof. Jurčević je naglasio da se - usprkos teškog povijesnog nasljeđa i šteta izazvanih srbijanskom oružanom agresijom – glavni razlog sve veće krize u Hrvatskoj nalazi u katastrofalno lošem načinu upravljanja Hrvatskom. Strukture koje upravljaju Hrvatskom su asocijalne, anacionalne, nestručne i nemoralne te korupcijom i neodgovornošću razaraju sve hrvatske potencijale, vrijednosti i interese. Stoga je, zaključio je prof. Jurčević, u Hrvatskoj nuždno izvršiti duboke duhovne i upravljačke preobrazbe, a to se jedino može učiniti ako se u institucije hrvatske države i društva dovedu nepotrošeni, stručni i moralni te dokazano socijalno i nacionalno odgovorni ljudi. Ta upravljačka promjena mora biti cjelovita i duboka, a može se izvršiti u sljedećem krugu parlamentarnih, lokalnih i predsjedničkih izbora.
Taj je očiti zadatak jednostavno prepoznatljiv, no za njegovo izvršenje – naglasio je prof. Jurčević – potrebno je zajedništvo domovinske i iseljene Hrvatske, slično onom koje je već pokazao naš naraštaj prije 20-ak godina kada se stvarala i branila samostalna hrvatska država. Tada je obavljen daleko najteži, najopasniji i najveći dio hrvatskog posla, a sada je preostalo dovršiti još samo desetinu toga povijesnog procesa.
Nakon izlaganja prof. Jurčevića razvio se dugačak razgovor, u kojem su se pojedini ugledni hrvatski iseljenici prisjećali primjera sudjelovanja iseljene Hrvatske u nastanku i obrani Republike Hrvatske, te konkretnih primjera sve većeg razočaranja postupanjem hrvatskih državnih institucija.
Povijesni susret u Burlingamu (22. ožujka)
Sutradan, u utorak, održan je planirani radni sastanak prof. Jurčevića sa skupinom uglednih i uspješnih hrvatskih iseljenika iz sjeverne Kalifornije. Između ostalih, nazočni su bili gospođa Zora Ljoljić te gospoda Velimir Sulić, Aldo Štemberga, Jozo Pranić, Božidar Orlović, Leon Galić, Nedjeljko Miličević i Damir Radoš. Gospodin Milan Cvitanović nije zbog bolesti nazočio sastanku.
Razgovor je bio isključivo usmjeren na traženje načina s kojim hrvatsko iseljeništvo može pridonijeti izlasku Hrvatske iz gospodarske, društvene i političke krize. Najprije su analizirani dosadašnji krupni i sustavni propusti, kako oni načelni tako i oni konkretni u kojima su tijela hrvatske države odbijala gospodarsko i drukčije sudjelovanje hrvatskih iseljenika u razvoju Hrvatske. Prof. Jurčević je navodio brojne primjere drugih europskih i izvaneuropskih iseljeničkih zemalja (Irska, Italija, Grčka, Turska, Izrael, Kina, Rusija), koje su proteklih desetljeća koristile globalne okolnosti za integracijski proces sa svojim iseljneištvom, u kojem su i iseljeničke zemlje, i zemlje useljenja, i iseljeništvo ostvarivali goleme gospodarske, kulturne, političke i drukčije koristi.
Za Hrvatsku je posebno poučan primjer Irske, koja je do sredine 80-ih godina 20. stoljeća imala slične razvojne probleme kao i sadašnja Hrvatska (siromaštvo, zaostala gospodarska struktura, nezaposlenost, korupcija, iseljavanje mladih i uspješnih). Tada je Irska odlučila iskoristiti potencijale svojega iseljeništva. Najprije su izvršene promjene zakonske i upravljačke regulative, a potom su krenule investicije i potuno restrukturiranje gospodarstva, te je Irska postala jedna od vodećih zemalja u informatičkoj industriji (hardware i software). U samo desetak godina Irska se preobrazila u jednu od najrazvijenijih zemalja Europe s najvećom kupovnom moći stanovništva.
Profesor Jurčević je skrenuo pozornost da je prvi problem Hrvatske u neuspješnim i korumpiranim partitokratskim upravljačkim strukturama u Hrvatskoj, koje onemogućavaju bilo koji pozitivan pomak. S druge strane iznio je svoja istraživačka saznanja da brojni uspješni hrvatski iseljenici iz cijeloga svijeta već 20-ak godina šalju stalne ukupno goleme donacije malim političkim strančicama i sličnim grupacijama u Hrvatskoj, koje ne samo što ne ostvaruju nikakve uspjehe u Hrvatskoj, nego izbjegavaju zajedništvo trošeći donacije na svoje sebično neuspješno samoodržavanje. Tako se zapravo radi dvostruka šteta Hrvatskoj. S jedne strane troše se golema sredstva bez rezultata, a s druge strane se u zasićenom prostoru političke razjedinjenosti onemogućava konstituiranje novih demokratskih snaga.
Budući da je Hrvatska sada kao i 1990-ih godina na sudbonosnoj prekretnici i pred imperativom oblikovanja zajedničke izborne nacionalne liste, prof. Jurčević je predložio da hrvatsko iseljeništvo prestane i s najmanjim donacijama, dok političke strančice, grupacije i inicijative ne postignu i javno objave konkretni program zajedništva. A hrvatsko iseljeništvo će odmah prići osnivanju zajedničkog fonda s kojim će moći pravodobno pomoći zajedničku nacionalnu izbornu listu. Ako se izborno zajedništvo ne ostvari, tada će se sredstva iz fonda uložiti u školovanje djece poginulih branitelja ili u druge nacionalno korisne projekte.
Taj je prijedlog jednodušno i s oduševljenjem prihvaćen u sjevernoj Kaliforniji te će se, kako je najavljeno, žurno predložiti i drugim hrvatskim iseljeničkim zajednicama, s potencijalnim proširenjem na cijeli sjevernoamerički kontinent kao i na druge kontinente. Dogovoreno je da se nastavak turneje prof. Jurčevića koristi u svrhu promicanja i što bržeg ostvarenja toga projekta.
Ako se dogovori, postignuti na ovom sastanku, prosuđuju na temelju dosadašnjeg djelovanja sudionika prema Hrvatskoj, te njihovog ugleda i utjecaja u hrvatskom iseljeništvu, onda se ovaj susret s velikim pouzdanjem može nazvati povijesnim susretom.
Nakon sastanka, a prije večernjeg leta za Vancouver, g. Radoš je u svoj dom odveo prof. Jurčevića, gdje je imao prigodu upoznati njegovu šarmantnu majku te potom vidjeti drugi dio pismohrane nedavno preminulog hrvatskog prijatelja C. M. McAdamsa.
Vancouver (23. i 24. ožujka)
U utorak navečer (22. 03.) u Vancouveru su prof. Jurčevića dočekali g. Zlatko Jelinić i g. Franjo Mihalić s Hrvatskog radija Vancouver, koji je zajedno s Ujedinjenim Kanadskim Hrvatima (UKH), ogranak, „Kralj Tomislav“ i Hrvatskim kulturnim centrom (HKC) bio organizator posjeta prof. Jurčevića iseljenim Hrvatima na području Vancouvera. Pojedinačno, najveći posao obavio je g. Zlatko Jelinić, koji je hrvatski iseljenik od 1988. godine. U Kanadi je g. Jelinić član HSS-a, a u emisijama radija intenzivno i veoma kvaliteno prati sva važnija zbivanja u Hrvatskoj i hrvatskom iseljeništvu.
U srijedu prijepodne odveli su g. Jelinić i g. Mihalić prof. Jurčevića u posjet kampusu Sveučilišta UBC (University of British Columbia), koje je jedno od najvećih i najopremljenijih u Kanadi. Na raspolaganje se kao iznimno kvalitetan vodič po sveučilištu stavio dr. sc. John Uzelac, ljubazni hrvatski iseljenik drugoga naraštaja, također član UKH-Vancouver te dugogodšnji član odbora UKH-Vancouver. John Uzelac je godinama upravljao velikim školskim sustavima i na toj je temi doktorirao. Iznio je obilje podataka o obrazovnoj i poslovnoj dimenziji sveučilišnih sustava u Kanadi i SAD-u, koje se velikim dijelom financiraju donacijama ili golemim dugoročnim investiranjem u proizvodnju znanja i usisavanje svekolike pameti koja se locira bilo gdje u svijetu.
O praktičnom izgledu i uvjetima studija i rada na ovom sveučilištu je najkorisnije ne govoriti, stoga što bi - čuvši to - mnogi u Hrvatskoj mogli odustati i od studiranja i od držanja nastave. U cijeloj toj priči najznačajnije je za Hrvatsku što su sva načela i detalji toga suvremenog društva znanja suprotni svim načelima i detaljima koji su na djelu u Hrvatskoj. Tako je i J. Uzelac, jedan od oko 800 Hrvata, koji imaju sjajne sveučilišne karijere na uglednim zapadnim sveučilištima, a zatvorena su im vrata znanstveno-sveučilišnog sustava u Hrvatskoj, kojoj žele pomoći iz domoljubnih razloga.
U sklopu Sveučilišta nalazi se sjajni (arhitekturom i postavom) Antropološki muzej koji je posvećen materijalnoj i duhovnoj kulturi Indijanaca u Kanadi, koje su u protekla dva stoljeća europski osvajači sveli na nekoliko sve oskudnijih rezervata.
Na povratku iz kampusa odveli su g. Jelinić i g. Mihalić prof. Jurčevića u ured uglednog kanadskog odvjetnika g. Tomislava Duševića, tajnika udruge i zaslužne osobe za opstanak Hrvatskog Radija Vancouver. Gospodin Dušević Hrvat je drugoga naraštaja kojeg su hrvatski iseljenici svojedobno kandidirali za počasnog konzula RH u Vancouveru, s time što bi sve troškove snosili iseljenici. No, g. Dušević nije mogao proći u korumpiranoj kadrovskoj križaljci Republike Hrvatske, koja je za to mjesto predvidjela jednoga javno nepoznatog obrtnika.
Potom su g. Jelinić, g. Mihalić i prof. Jurčević posjetili fra Duju Bobana, župnika Hrvatske katoličke župe srca Marijina u Vancouveru. Fra Dujo je niz godina bio župnik u San Joseu (SAD), a potom je preseljen u Vancouver, gdje mu pomaže fra Drago Gverić koji je godinama bio misionar u Africi.
Istoga dana navečer (23. 3.) u Hrvatskom kulturnom centru (HKC) Kralj Tomislav u Vancouveru organizirana je prva večer s prof. Jurčevićem. HKC je sagrađen 1986. godine radom i donacijama hrvatskih iseljenika, a glavni nositelji bila su tri ogranka UKH: Kralj Tomislav, Lijepa Plavka i Hrvatski Vitezovi. Prvi ogranak UKH (Kralj Tomislav) na području Vancouvera osnovan je 1957. godine.
Na predavanju je prof. Jurčević sintetički govorio o temama triju knjiga koje su ovom prigodom predstavljene (Bleiburg – jugoslavenski poratni zločini nad Hrvatima, HRB – rat prije rata, Odnos RH prema BiH 1990.-1995.). Posebni je naglasak bio na Bleiburškoj tragediji i ulozi koju je hrvatsko iseljeništvo imalo u hrvatskom nacionalnom i državotvornom suprotstavljanju komunističkoj Jugoslaviji, jer je te dvije teme najviše izravno proživljavala i većina Hrvata u Kanadi. Iseljeni Hrvati su desetljećima čuvali i razvijali mnoge sastavnice hrvatskog nacionalnog identiteta koje su u domovini bile potpuno onemogućene nasiljima jugoslavenskog komunističkog režima. Zahvaljujući hrvatskom iseljeništvu sačuvana je i uspomena na Bleiburšku tragediju.
Sve to se najbolje očitovalo u približno dvije tisuće različitih novina i drugih periodičnih izdanja te brojnih knjiga koje su izdavale hrvatske iseljeničke organizacije diljem zapadnoga svijeta, od obiju Amerika, preko zapadne Europe, do Australije. Osim toga, tajna jugoslavenska policija ubila je približno 80 hrvatskih političkih iseljenika, a izvršeno je preko dvadeset neuspjelih atentata, otmica i pokušaja otmica.
U višesatnom razgovoru nakon izlaganja prof. Jurčeviću je postavljen veliki broj konkretnih pitanja i komentirane su različite negativnosti koje su prema iseljeništvu dolazile iz Hrvatske i u proteklih dvadeset godina. Prof. Jurčević je sličnosti odnosa institucija u Hrvatskoj prema hrvatskom iseljeništvu - i od bivše Jugoslavije i od samostalne Hrvatske – objasnio činjenicom što su bivše jugoslavenske strukture te njihovi biološki potomci i ideološki sljedbenici sačuvali većinu institucijske moći i u Republici Hrvatskoj.
U četvrtak prijepodne g. Jelinić je organizirao posjet Sveučilištu Simon Fraser, na kojem studira 35.000 studenata, a od toga je 45% Kineza, što je dobrim dijelom povezano i s bijegom velikog broja Kineza iz Hong Konga krajem prošloga stoljeća. Izvrstan vodič po sveučilištu bio je Ivan Jelinić koji na njemu i studira treću godinu computing science.
Poslijepodne su g. Jelinić i prof. Jurčević posjetili dom Hrvatske seljačke stranke, koja je u Kanadi osnovana 1930. godine. Ogranak HSS-a u Vancouveru počeo je djelovati 1931. godine, ali je rad uskoro zamro, te je obnovljen 1951. godine. Predsjednik HSS-a u Vancouveru je g. dipl. ing. arh. Mladen Plećko i g. Bepo Cecić. Gospodin Plećko je prof. Jurčeviću pokazao prostorije doma i pismohranu HSS-a te mu je darovao nekoliko zanimljivih knjiga. Dio prostora u domu HSS-a je ustupljen vokalno instrumentalnom sastavu Grah i ječam kojega predvode Josip (Josa) Jurilj i Ante Pocrnić.
Nakon toga je prof. Jurčević imao sastanak s iskrenim simpatizerima UKH-a g. Božom Krilićem i g. Darkom Kovarikom, a potom se pridružio i g. Mirko Šakić. Taj sastanak je s proširenim sastavom UHK nastavljen predvečer u HKC Kralj Tomislav, a posebno detaljan razgovor je bio s gđom Đurđom Krilić, predsjednicom UKH-Vancouver.
Potom je u velikoj dvorani HKC održana tribina na kojoj je prof. Jurčević predstavio novi politički pokret Hrvatski rast - Hrast i inicijativu osnivanja iseljeničkog fonda za potporu zajedničkoj nacionalnoj izbornoj listi. Posebno detaljno je obrazložen način organizacijskog djelovanja Hrasta i model predizbora koji će po prvi put omogućiti da u Hrvatski sabor uđu stvarni narodni zastupnici, jer su svi dosadašnji izbori u Hrvatskoj bili partitokratski te su u Sabor dovodili predstavnike stranaka koji nisu bili odgovorni narodu.
U dugom razgovoru nakon izlaganja nazočni su hrvatski iseljenici iskazali veliku potporu stvaranju zajedničke nacionalne izborne liste na sljedećim parlamentarnim izborima u Hrvatskoj te su se suglasili s potrebom stvaranja iseljeničkog fonda.
Chicago (25. – 27. ožujka)
U petak predvečer (25. 3.) prof. Jurčević je stigao u zrakoplovnu luku u Chicagu, a dočekao ga je g. Ante Romac, član Hrvatskog kulturnog društva (HKD) Napredak, koje je bilo i organizator ovoga posjeta hrvatskim iseljenicima u Chicagu. U Chicagu je prof. Jurčević bio smješten u prekrasnoj spomeničkoj zgradi Hrvatskog etničkog instituta (HEI), kojeg su 1975. g. ustanovili hrvatski franjevci. HEI je najznačajnija institucija iseljene Hrvatske jer predstavlja višestruku riznicu nacionalne i kulturne baštine hrvatskog iseljeništva. Institut je toliko značajan da je uključen i u američki institucijski sustav kao odgojna i znanstvena ustanova. Institut s velikom ljubavlju i marom vodi ravnatelj fra Ljubo Krasić.
HEI ima arhiv, knjižnicu, muzej i knjižaru. U arhivu se čuva raznovrsna i mnogobrojna dokumentacija hrvatskih iseljeničkih organizacija i uglednih pojedinaca s područja SAD-a i Kanade. Knjižnica ima 12.000 knjiga i brojne kolekcije periodike, sve uglavnom objavljeno u hrvatskom iseljeništvu. U muzeju se čuvaju najrazličitiji predmeti koji pripadaju hrvatskoj etnološkoj baštini. Od 1996. g. u institutu se prikuplja i posebna kolekcija o Međugorju.
Osim prikupljanja i čuvanja hrvatske nacionalne i kulturne baštine, institut održava predavanja, organizira i postavlja izložbe, pomaže istraživačima, studentima i učenicima. Posebno je značajno što institut promiče studij hrvatskoga jezika i potiče pripremu priručnika i pomagala, a na tome području posebne zasluge pripadaju Ljubi Krasiću i Vinku Grubišiću.
Već godinama središnja osoba hrvatskog crkvenog (franjevačkog) ali i cjelokupnoga hrvatskog društvenog života na području Chicaga je fra Jozo Grbeš, koji je nakon svršetka studija filozofije i teologije u Londonu (Engleska) godine 1992. stigao. u New York. Od 1996. živi u Chicagu, gdje 2001. preuzima dužnost župnika u Hrvatskoj katoličkoj župi sv. Jeronima, koja je osnovana 1912. godine. Kada se nekog Hrvata upućuje u Chicago ili kada se nešto korisno ili dobro u njemu namjerava napraviti, svi koji znaju situaciju u Chicagu kažu da svi putovi vode prema fra Jozi Grbešu.
Stoga nije čudno što je cijeli plan boravka prof. Jurčevića u Chicagu pripremio fra Jozo te ga detaljno izložio na sastanku u Institutu u petak navečer, a suglasni s planom su bili i fra Ljubo Krasić i g. Ivan Jureta - predsjednik Napretka.
U subotu je prijepodne fra Ljubo Krasić nekoliko sati pokazivao prof. Jurčeviću nacionalno blago Instituta te je na koncu prof. Jurčević zaključio kako bi bilo iznimno korisno da veći broj Hrvata doktorira na još neistraženoj povijesnoj građi Instituta, jer bi tako svjetlo dana ugledala bogata povijest iseljene Hrvatske.
Cijelo popodne je fra Jozo Grbeš znalački i neumorno vodio i upoznavao prof. Jurčevića s različitim dijelovima Chicaga u koje su ugrađeni i brojni hrvatski prinosi, a posjetili su i niz općih čikaških znamenitosti. Između ostalog posjećeni su veličanstveni i svjetski poznati Indijanci koje je ovjekovječio Ivan Meštrović, te javna obilježja koja je grad Chicago trajno posvetio Hrvatu drugog iseljeničkog naraštaja, Miku Bilandžiću, jednom od najpoznatijih gradonačelnika Chicaga. Prošlo se pored kuće Muhameda Alija i kuće obitelji Obama te kroz kvart u kojem nije preporučljivo zaustaviti auto. Posjetilo se i razgledalo veliki Isusovački fakultet, ali i monumentalnu katedralu svjetske crkve koja zgodno tvrdi da nema svećenike nego samo vjernike (The Bahai House of Worship). Na kraju razgledavanja i poduke koju je primio o Chicagu prof. Jurčević je priznao fra Jozi Grbešu da se osjeća kao da je godinama živio u Chicagu.
Navečer je fra Jozo Grbeš odveo prof. Jurčevića u Hrvatski kulturni centar, gdje je snimljen razgovor za Hrvatski radio. Nakon toga se u Centru nekoliko sati vodio razgovor s tridesetak uglednih hrvatskih iseljenika, a najviše je bilo riječi o aktualnoj nepovoljnoj situaciji u Hrvatskoj, te o načinima kako pridonijeti promjeni toga stanja. U razgovoru je veoma aktivno sudjelovalo i desetak mlađih Hrvata drugog iseljeničkog naraštaja, a neki od njih su duže vremena već boravili u Hrvatskoj.
U nedjelju prijepodne (27. 3.) prof. Jurčević je u crkvi sv. Jeronima sudjelovao u misnom slavlju kojeg je predvodio fra Jozo Grbeš, koji je održao veoma nadahnutu propovijed. Nakon svršetka sv. mise bio je jednosatni odmor, a potom je prof. Jurčević u prepunoj župnoj dvorani održao predavanje o uzrocima i pokazateljima duhovne i upravljačke krize u Hrvatskoj. Naglasio je da su početkom 1990-ih godina - kada se u iznimno teškim uvjetima stvarala i branila samostalna hrvatska država – duhovno stanje, nacionalni ponos i socijalna solidarnost u hrvatskoj naciji bili na vrhuncu. Tako je bilo i u domovini i u iseljeništvu, a brojni pokazatelji to nedvojbeno potvrđuju; od spremnosti brojnih Hrvata na žrtvovanje i vlastitih života za dobrobit Hrvatske kao zajednice, do raznolike i goleme pomoći koju je iseljena Hrvatska pružala domovini. Uostalom, glavni temelji nastanka i obrane Republike Hrvatske ne mogu se tražiti u području materijalnog, nego u najšire shvaćenim duhovnim određenjima i vrjednotama
No, u proteklih 15-ak godina postupno i neprekidno se u negativnom smjeru mijenja to duhovno stanje, koje je sada dovedeno do različitih oblika razdijeljenosti, nepovjerenja, sebičnosti, malodušja i osjećaja beznađa. Uzroci toga su složeni. No, oni se najvećim dijelom nalaze u krajnje razočaravajućem postupanju državnih i društvenih institucija prema zajedničkim vrjednotama i hrvatskim nacionalnim interesima. To se najasnije očituje u nemilosrdnoj privatizacijskoj pljački zajedničkih materijalnih dobara, te u vrijednosnoj perverziji koja je došla do razine da političke, pravosudne i medijske institucije u Hrvatskoj heroje hrvatske obrane osuđuju kao ratne zločince, a sve više srbijanskih agresora i ratnih zločina ulazi u državne i društvene institucije Republike Hrvatske.
Taj negativni društveni proces se može zaustaviti jedino dovođenjem moralnih i stručnih te nacionalno i socijalno odgovornih osoba na upravljačke položaje u institucijskoj strukturi u Hrvatskoj, i to od vrha do dna. Sadašnjoj neuspješnoj upravljačkoj strukturi odgovara razjedinjenost, malodušje, beznađe i pasivnost većine građana, pa se sve to sustavno i proizvodi, jer jedino tako ta struktura može opstati na vlasti.
Na kraju predavanja prof. Jurčević je pozvao na suprotstavljanje malodušju te povratak zajedništvu i uključivanje u djelovanja koja će Hrvatskoj povesti prema ostvarenju svojih veoma velikih objektivnih mogućnosti. Prva velika prilika za to su sljedeći parlamentarni izbori, pa je stoga prof. Jurčević i Hrvate u Chicagu upoznao s ciljevima i djelovanjem novog političkog pokreta Hrvatski rast (Hrast) te s oblikovanjem zajedničkog hrvatskog iseljeničkog fonda.
Iz brojnih pitanja i komentara koji su uslijedili nakon izlaganja bilo je očigledno da su i hrvatski iseljenici u Chicagu također s oduševljenjem prihvatili projekt zajedničke hrvatske nacionalne izborne liste i iseljeničkog fonda.
Cijelo predavanje i razgovor kamerom je snimao g. Zvonko Ranogajec, hrvatski iseljenik koji je u protekla tri desetljeća proizveo približno 250 dokumentarno-povijesnih filmova, televizijskih emisija, priloga i TV intervjua na hrvatskom i engleskom jeziku u hrvatskim zajednicama diljem SAD-a i Kanade. Istu večer, g. Ranogajec je u Institutu snimio i opsežni razgovor s prof. Jurčevićem.
Cleveland (28. i 29. ožujka)
U ponedjeljak u podne (28. 3.) prof Jurčević je stigao u Cleveland, a u zrakoplovnoj luci su ga dočekali g. Ivan Katić i g. Berislav Čuvalo, dva ugledna i iskusna hrvatska iseljenika, koji su u iseljeništvu sudjelovali u mnogim događajima, uključujući i sve vrste potpora procesu nastanka samostalne hrvatske države i njezine obrane od srbijanske oružane agresije.
Istoga dana navečer u Hrvatskom nacionalnom domu – kardinal Alojzije Stepinac održan je sastanak sa skupinom uglednih hrvatskih iseljenika koji su sudjelovali u organizaciji posjeta prof. Jurčevića hrvatskim iseljenicima u Clevelandu.
Početkom 1980-ih započelo je okupljanje Hrvata u Clevelandu radi izgradnje Doma, a već u rujnu 1984. godine održano je svečano otvorenje njegovoga najvećeg dijela. Dom je bio velika potreba jer su se česta ranija hrvatska okupljanja i proslave održavale u iznajmljenim prostorima, te je razumljivo što je Dom izgrađen zahvaljujući ulaganjima i naporima cijele, brojne i složne, hrvatske zajednice u Clevelandu. Dom se održava na komercijalnoj osnovi, a povlašteni položaj u Domu i okolnim športskim i drugim sadržajima imaju brojne hrvatske organizacije, udruženja i klubovi.
Na sastanku s prof. Jurčevićem su sudjelovala gospoda Slavko Katić, Ivan Katić, Berislav Čuvalo, Miško Maslač i velečasni Mirko Hladni. U višesatnom razgovoru glavna tema je bila aktualna situacija u Hrvatskoj te je jednodušno prihvaćeno da će se i Hrvati iz Clevelanda uključiti u nastanak zajedničkog iseljeničkog fonda koji će potpomagati zajedničku nacionalnu izbornu listu i druge nacionalne projekte u Hrvatskoj. Takav zaključak je bio potpuno očekivan jer su hrvatski iseljenici iz Clevelanda i ranije bili veoma angažirani u nizu domovinskih i iseljeničkih projekata.
U utorak prijepodne braća g. Slavko i Ivan Katić pokazali su prof. Jurčeviću svoje iznimno uspješno i veliko poduzeće za iskrenje i obradu metala, koje je vrhunski organizirano i informatizirano, a u njemu radi i veliki broj Hrvata. Proizvode dijelove prema narudžbi za sve vrste industrija diljem svijeta: od teških strojeva do medicinske opreme.
Poslijepodne je prof. Jurčević bio u posjetu Hrvatskoj župi sv. Pavla koja je osnovana 1902. godine, a dvije godine potom sagrađena je i (tada) nova crkva. Tu hrvatsku župu danas vodi velečasni Mirko Hladni.
Navečer je u Hrvatskom nacionalnom domu održano predavanje prof. Jurčevića na kojem su predstavljeni razlozi njegova posjeta nizu iseljenjičkih zajednica u SAD-u i Kanadi, te je obrazloženo bezizlazje u koje Hrvatsku sustavno vode postojeće političke strukture. Potom je detaljno predstavljen nastanak političkog pokreta Hrvatski hrast (Hrast) i koncepcija njegova daljenjega razvoja. Na kraju je prof. Jurčević naglasio da je hrvatski naraštaj koji je nakon devet stoljeća stvorio i obranio samnostalnu hrvatsku državu odgovoran i za uspostavljanje čestite vlasti koja će služiti hrvatskom narodu i svim državljanima Republike Hrvatske.
Nakon izlaganja postavljan je veliki broj pitanja, a poseban interes je bio za značenje skorih prvostupanjskih presuda koje će Haški tribunal izreći trojici hrvatskih generala, te za položaj i sudbinu Hrvata u Bosni i Hercegovini.
New York (31. ožujka)
U srijedu poslijepodne prof. Jurčević je stigao u New York, a u zrakoplovnoj luci ga je dočekao g. Zvonko Crnogorac, dugogodišnji ugledni hrvatski iseljenik, koji je zbog represije komunističkog režima morao pred više od četiri desetljeća pobjeći iz bivše Jugoslavije. Tek poslije raspada bivše države i stvaranja samostalne hrvatske države g. Crnogorac je mogao posjećivati domovinu.
Predvečer je g. Crnogorac odveo prof. Jurčevića u poznati i dugotrajni Hrvatski radio klub New York iz kojeg se već 42 godine emitira radio program Glas slobodne Hrvatske (Voice of Free Croatia), a g. Stipe Dumančić je osoba koja desetljećima najviše skrbi o redovitom i uvijek aktualnom radio programu. Nakon kraćeg druženja u klubu g. Dumančić i g. Crnogorac su s prof. Jurčevićem snimili razgovor koji je emitiran navečer.
Nekoliko večernjih sati g. Crnogorac i prof. Jurčević su proveli u newyorškom Istarskom klubu Rudar (Miner), u kojem su se neočekivano susreli s više predstavnika lokalnih vlasti s otoka Krka koji su tek doputovali u New York na obilježavanje obljetnice Kluba.
U četvrtak (31. 3.) predvečer g. Crnogorac i prof. Jurčević su posjetili Hrvatsku katoličku župu sv. Ćirila i Metoda (na Manhattanu), gdje ih je dočekao mladi fra Stipe Renić. Ta župa je najstarija hrvatska župa u New Yorku, a osnovao ju je davne 1913. g. iznimno dugovječni fra Irenej Petričak (1889.-1996.). Sredinom 1970-ih hrvatska župa je preuzela, tj. preselila se u susjednu prekrasnu irsku crkvu sv. Rafaela te se na toj adresi nalazi i danas pod nazivom Hrvatska župa sv. Ćirila i Metoda i sv. Rafaela. Crkva je sama po sebi velika, no izgleda nekako prikriveno i usamljeno u šumi okolnih golemih manhattanskih nebodera.
Navečer je prof. Jurčević održao predavanje u župnoj dvorani, a nazočan je bio i g. Marijan Gubić, generalni konzul RH u New Yorku. U tom predavanju detaljnije se govorilo o položaju i budućoj perspektivi Hrvata u BiH, te o odnosu RH prema BiH tijekom srbijanske oružane agresije. Prof. Jurčević (koji je bio i ekspertni svjedok u sudskom procesu koji Haški tribunal vodi protiv šestorice Hrvata iz BiH) naglasio je kako i mnogobrojni izvorni dokumenti iz BiH svjedoče da je RH u golemoj mjeri pomagala Armiju BiH i opstanak BiH kao cjelovite države, a u hrvatskoj i međunarodnoj javnosti ipak dominiraju neistinite teze o agresiji i ratnim zločinima koje je RH navodno počinila prema BiH. I u samom izlaganju i u kasnijim odgovorima na pitanja nazočnih prof. Jurčević je pojasnio da su optužujuće neistine na račun RH najprije nastale unutar sukobljenih političkih struktura RH, a potom su ih prihvatili neki politički interesi i susjednih zemalja i međunarodne zajednice.
Oakville (1. travnja)
U petak ujutro (1. 4.) prof. Jurčević je iz New Yorka otputovao u Toronto, koji je glavni grad Ontaria, pokrajine na jugoistoku Kanade. U nizu većih i manjih gradova južnog Ontaria je velika koncentracija hrvatskih iseljenika koji su organizirani u više hrvatskih župa.
Glavni organizator gostovanja prof. Jurčevića u južnom Ontariu je iznimno uspješni i poznati hrvatski iseljenik g. Anton Kikaš, koji je za završna predavanja prof. Jurčevića na sjevernoameričkoj turneji odredio više nego jasan zajednički naslov – Kuda ide Hrvatska i kako je spasiti?
Anton Kikaš je najširoj hrvatskoj javnosti ostao poznat zbog drame prije dvadeset godina, kada je otet sa zrakoplovom koji je Hrvatskoj trebao dovesti oružje za obranu. U hrvatskom iseljeništvu se g. Kikaš istaknuo pomaganjem niza različitih hrvatskih projekata među kojima poseban značaj ima uspostava i stalno održavanje Hrvatskih studija u Kanadi.. Krajem 80-ih i početkom 90-ih g. Kikaš je pružio različite vrste potpore F. Tuđmanu, hrvatskoj diplomaciji, HDZ- u i HDZBiH, iako se nije učlanjivao u stranke. U Kanadi je g. Kikaš općenito poznat po svojem projektnom birou koji je odradio niz velikih i važnih poslova.
U zrakoplovnoj luci u Torontu prof. Jurčevića je dočekao g. Mario Klobučar, bliski suradnik g. Kikaša, a već predvečer su se uputili u Hrvatsku katoličku župu Presvetog Trojstva u Oakvilleu. Najprije se u crkvi Presvetog Trojstva održala sv. misa koju je predvodio župnik don Ilija Petković, a potom je prof. Jurčević imao predavanje u prepunoj župnoj dvorani.
U izlaganju su najprije izneseni pokazatelji duboke i sveobuhvatne krize u koju je dovedena Hrvatska te su pojašnjeni glavni uzroci i najodgovorniji akteri. Prof Jurčević je naveo da se kriza u Hrvatskoj može promatrati na upravljačkoj i duhovnoj razini, te da je odgovorna cjelovita upravljačka struktura koja se samo politički i stranački prividno prikazuje raznolikom, a stvarno je riječ o istoj neuspješnoj strukturi koja je uglavnom nasljeđena iz bivšeg komunističkog razdoblja ili je obnovljena istovrsnim mlađim kadrovima.
Postupnim zajedničkim upropaštavanjem Hrvatske, sadašnje vladajuće i oporbene grupacije su izgubile svako povjerenje hrvatskih građana te je za spas Hrvatske nužno izvršiti duboke, korjenite promjene, a to znači dovođenje nepotrošenih, novih kvalitetnih osoba na sve razine upravljanja hrvatskim državnim i društvenim institucijama. Taj veliki zahvat praktično nije jednostavno provesti, te je stoga u Hrvatskoj potrebno novo nacionalno zajedništvo, odnosno, novi politički pokret koji će okupiti sve razasute političke stranke, organizacije, udruge i pojedince.
Model takvog okupljanja nudi Hrvatski rast (Hrast), koji je formalno osnovan u studenom 2010. godine, a javno se predstavio u prosincu. U nastavku predavanja prof. Jurčević je naveo osnovna programska i organizacijska određenja Hrasta te je nazočne upoznao s projektom osnivanja zajedničkog iseljeničkog fonda kojem je namjera poduprijeti i upravljačke promjene i druge nacionalne interese u Hrvatskoj. Nakon izlaganja uslijedila su brojna pitanja i komentari, koji su trajali nekoliko sati.
Hamilton (2. travnja)
Sljedećeg dana (subota) popodne dugogodišnji ugledni hrvatski iseljenik g. Franjo Zelić odveo je prof. Jurčevića u industrijski grad Hamilton u kojem također postoji veoma stara i veoma dobro organizirana hrvatska iseljenička zajednica. Prvi hrvatski iseljenički dom u Kanadi osnovan je 1929. godine. u Hamiltonu. U Hamiltonu postoji i niz hrvatskih iseljeničkih organizacija koje su okupljene oko Hrvatske katoličke župe sv. Križa, koju preko dvadeset godina predvodi velečasni Marijan Miholković.
Hrvatski iseljenici su u Hamiltonu izgradili lijepu i veliku hrvatsku crkvu sv. Križa i dom, a vanjski prostor krasi pet bista zaslužnih hrvatskih svećenika (mons. Stjepan Šprajc, vrhbosanski nadbiskup Josip Štadler, kardinal i blaženik Alojzije Stepinac, kardinal Franjo Šeper i kardinal Franjo Kuharić).
Nakon sv. Mise, koju je predvodio vlč. Miholković, u župnoj je dvorani prof. Jurčević održao predavanje u kojem je posebno istaknuo zajedništvo domovinske i iseljenje Hrvatske, koje se potvrđivalo u svim važnim razdobljima hrvatske povijesti u proteklih stotinjak godina, a poglavito 1990-ih, tijekom uspostave samostalne hrvatske države i njezine obrane od srbijanske agresije. Nakon predavanje se i u Hamiltonu razvio razgovor o aktualnoj situaciji u Hrvatskoj te djelovanjima koja će omogućiti da hrvatske državne institucije budu slične onima u kojima žive hrvatski iseljenici.
Potom je g. Stipe Ćurić (koji već 43 godine živi u iseljeništvu i cijelo vrijeme veoma aktivno djeluje) odveo prof. Jurčevića i g. Zelića u prostorije župnog ogranka Kolumbovih vitezova, iznimno moćne sjeverno-američke a odnedavno i europske karitativne organizacije katoličkih muževa. Ogranak nosi ime monsinjora Stjepana Šprajca, prvog hrvatskog hamiltonskog župnika, koji je župu osnovao 1958. godine. U razgovoru s g. Ćurićem i drugim članovima Kolumbovih vitezova prof. Jurčević je saznao brojne zanimljive javno nepoznate detalje iseljeničko-domovinskih veza od prije 20-ak godina.
Norval (3. travnja)
U nedjelju ujutro je g. Klobučar odvezao prof. Jurčevića na sv. misu u crkvu Kraljice Mira u Norvalu. Ova prekrasna i velika crkva, koja se s pravom popularno naziva „norvalskom ljepoticom“ ili „katedralom u hrvatskom iseljeništvu“, blagoslovljena je 2008. godine a golemo zemljište na kojem je izgrađena Hrvati su kupili 1977. godine. Ovdje, u Norvalu se također nalazi i Hrvatsko franjevačko središte i Hrvatski društveno-kulturni centar.
U Hrvatskoj katoličkoj župi Kraljice Mira u Norvalu župnik je od prošle godine fra Marko Puljić, koji je i ove nedjelje predvodio sv. misu. Fra Marku Puljiću pomažu župni vikar fra Ilija Puljić i đakon fra Tomislav Pek, te pastoralne suradnice, časne sestre Daniela Čilić, Branka Petković i Marcela Primorac.
Nakon mise, u prepunoj dvorani je prof. Jurčević održao predavanje. Nazočan je bio i veliki broj uglednih osoba: generalni konzul RH u Torontu Ljubinko Matešić sa suprugom, g. Domagoj Šola, g. Ivica Zdunić i niz drugih.
Već je ranije bilo predviđeno da to završno predavanje prof. Jurčevića bude na neki način zbirno nakon 20-dnevnog gostovanja u hrvatskim iseljeničkim zajednicama u SAD-u i Kanadi. Stoga su u izlaganju navedeni i motivacija, tijek i rezultati tog iznimno uspješnog gostovanja na sjevernoameričkom kontinentu. Izrečena je i prosudba da je cijelo hrvatsko iseljeništvo i nadalje održalo svoj temeljni domoljubni duh, usprkos opravdanim razočaranjima postupanjem hrvatskih državnih institucija i prema Hrvatskoj i prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini i prema hrvatskom iseljeništvu.
Potom je prof. Jurčević govorio o nizu teških razdoblja u hrvatskoj povijesti te se vratio nedavnom duhu zajedništva koje je prvu polovicu 1990-ih godina učinilo herojskim razdobljem hrvatske povijesti, jer je stvaranjem i obranom samostalne hrvatske države ostvaren cilj i želja za koje su živote dali brojni naraštaji nakon 1102. godine. Duh zajedništva cijele hrvatske nacije – u Hrvatskoj, BiH i iseljeništvu – bio je temeljna snaga koja je stvorila i obranila hrvatsku državu. Stoga se na obvezama prema tome duhu zajedništva i uz pomoć toga duha zajedništva može i dovršiti taj povijesni posao, a to je da se nakon stvaranja hrvatske države kao glavnog dijela posla, odradi i to da u institucijama hrvatske države napokon bude uspostavljena hrvatska vlast.
Budući da su na predavanju bile nazočne i brojne osobe koje su 1990-ih davale različite velike prinose uspostavi i obrani hrvatske države, nakon svršetka izlaganja prof. Jurčevića odvijao se veoma zanimljiv, dinamičan i konstruktivan razgovor koji je završio porukom iseljeništva: „Vi u Hrvatskoj na sljedećim izborima pokažite nacionalno zajedništvo, a mi u iseljeništvu sigurno nećemo zakazati, kao ni 1990-ih godina“.
Daljnji zanimljivi pojedinačni razgovori u Norvalu nažalost su morali biti uskoro završeni, no na sreću razlog tome je bio je odlazak prof. Jurčevića u Kitchener, gdje je za predvečer toga dana bio naknadno dogovoren susret s hrvatskom iseljeničkom zajednicom.
Kitchener (3. travnja)
U Kitcheneru također postoji snažna hrvatska iseljenička zajednica s nizom organizacija, župom, crkvom i različitim zajedničkim objektima. Hrvatski svećenici su u Kitchener počeli dolaziti 1970., a Hrvatska katolička župa sv. Obitelji je osnovana 1975. godine. O hrvatskoj intenzivnoj nazočnosti u Kitcheneru svjedoči i podatak da je ovdje, od 1970. do 1995. g. kršteno 465 hrvatske djece. Hrvatsku župu vodi fra Miro Grubišić.
Prof. Jurčevića u Kitchener je vozio dugogodišnji ugledni hrvatski iseljenik g. Zdravko Mlinarević. Domaćin u Kitcheneru je bio g. Ivan Radišić koji uspješno vodi Hrvatski radio, te je s prof. Jurčevićem i toga dana ali i tjedan dana ranije objavio radio razgovor.
I na predavanju u Kitcheneru je bila prepuna dvorana, a među nazočnima su bili i za hrvatsku kulturu i jezik veoma zaslužni prof. Vinko Grubišić, te Helena Burić koja je preko hrvatskog ministarstva došla iz Splita kako bi ovdje stanovito vrijeme predavala hrvatski jezik. Tema predavanja u Kitcheneru je bila slična popodnevnom predavanju u Norvalu, kao i dugački razgovor nakon završetka izlaganja. Predavanje je započelo u sunčano predvečerje, a pri večernjem izlasku iz dvorane bila je prava snježna mećava koja je usporavala povratak u Toronto.
U ponedjeljak (4. 4.), prije povratka u Zagreb, prof. Jurčević je posjetio Generalni konzulat RH, gdje ga je na dvosatni razgovor primio ljubazni generalni konzul g. Ljubinko Matešić, koji je rođen kod Zadra, no odrastao je i školovao se u New Yorku, u kojem je početkom 1990-ih značajno pomogao hrvatskoj diplomaciji, a potom je više godina proveo kao hrvatski diplomat u Australiji.
Predvečer istoga dana g. Mario Klobučar je odvezao prof. Jurčevića u zračnu luku iz koje je poletio prema Zagrebu.
