Na poziv i u organizaciji udruge Hrvatska mladež Uzdanica i tjednika Hrvatski vjesnik iz Melbournea, među iseljenim Hrvatima u Australiji je tijekom studenog 2010. boravio prof. dr. sc. Josip Jurčević, nezavisni kandidat na prošlim predsjedničkim izborima. Organizacijski odbor, koji je pripremio dolazak i turneju prof. Jurčevića činili su uglavnom mlađi Hrvati drugog naraštaja, na čelu s g. Stankom Kovačom iz Canberre.
( Glavni urednik HV-a Tonči Prusac i prof. Josip Jurčević )
Kao uvod u ova događanja, zamjenik glavnog urednika „Hrvatskog vjesnika“ Mate Bašić razgovarao je s prof. dr. sc. Josipom Jurčevićem.
( Prof. dr. sc. Josip Jurčević na naslovnici Hrvatskog vjesnika )
Svrha dvotjednog boravka prof. Jurčevića u Australiji bila je u održavanja niza tribina pod zajedničkim naslovom Stradavanje Hrvata od Bleiburga do Haga.U sklopu tribina predstavljene su i tri knjige: HRB – rat prije rata autora Bože Vukušića, te dvije knjige prof. Jurčevića: Bleiburg – jugoslavenski poratni zločini nad Hrvatima i Odnos Republike Hrvatske porema Bosni i Hercegovini 1990 – 1995.
Budući prof. Jurčević zbog obveza u Hrvatskoj nije mogao duže boraviti u Australiji, tribine i predstavljanja knjiga održavane su praktično dan za danom u različitim gradovima:
- u petak, 12. studenoga 2010., u 19.30 sati u Hrvatskom klubu Kralj Tomislav u Sydneyu
- u nedjelju, 14. studenoga 2010., u 12.00 sati, poslije svete mise, u Hrvatskom centru Fremantle u Perthu
- u ponedjeljak, 15. studenoga 2010., u 19.00 sati, u Hrvatskom klubu u Adeleidu
- u utorak, 16. studenoga 2010., u 19.00 sati, u Centru hrvatske zajednice u Brisbaneu
- u srijedu, 17. studenoga 2010., u 19.30 sati, u Hrvatskom klubu Deakin u Canberri
- u petak, 19. studenoga 2010., u 19.30 sati, u Hrvatskom klubu Panchbowl u Sydneyu
- u nedjelju, 21. studenoga 2010., u 12.30 sati, poslije svete mise, u HKC Sunshine u Melbournu
- u nedjelju, 21. studenoga 2010., u 19.00 sati, u Centru hrvatske zajednice u Geelongu.
Dolazak u Australiju na „Anzac Day“-Dan sjećanja (Remembrance Day) U četvrtak ujutro (11. studenoga) prof. Jurčević je stigao u Melbourne. U Zračnoj luci Tullamarine ga je dočekao Generalni konzul RH u tom gradu Ante Babić, čija je obitelj dva naredna dana bila domaćin prof. Jurčeviću.
( Prof. Jurčević i generalni konzul Ante Babić )
Odmah po dolasku u Melbourne, mr. sc. Ante Babić i njegova supruga Janja odveli su prof. Jurčevića u središte grada, do Shrine of Remembrance (park, obelisk, spomenik, vječna vatra i mauzolej), gdje je u tijeku bilo veličanstveno obilježavanje s mnoštvom sudionika, najistaknutijih javnih osoba i građana.Naime, 11. studenoga je jedan od najvećih državnih blagdana u Australiji i Novom Zelandu, jer se tada na najsvečaniji način obilježava Dan sjećanja (Remembrance Day) na poginule vojnike Australije i Novog Zelanda u sklopu ANZAC-a (Australia & New Zeland Army Corps) koji su poginuli u Prvom svjetskom ratu.
U vrijeme obilježavanja, Dan sjećanja u potpunosti zaokuplja javni život Australije i Novog Zelanda, a diljem tih zemalja i izvan njih (primjerice u Londonu) odvijaju se nizovi svečanosti, od govora i predstava do hodočašća. Slično tomu, na drugi najveći nacionalni blagdan, na Dan ANZAC-a, kada se obilježava sjećanje na poginule vojnike ANZAC-a (25. travnja) i po nekoliko desetaka tisuća Australaca odlazi na hodočašće u Tursku, na Galipolje gdje su poginuli australski vojnici 1915. godine.
Veličanstveni prizori s Dana sjećanja u Melbourneu, odveli su misli i komentare prof. Jurčevića i slučajne grupice Hrvata prema Hrvatskoj, zbog nepoštenog i ponižavajućeg odnosa politike i medija prema hrvatskim ratnicima i herojima iz Hrvatskog domovinskog rata, koji namjesto izražavanja zahvalnosti i poštovanja bivaju sve učestalije proganjani i proglašavani ratnim zločincima.
Popodne je prof. Jurčević posjetio generalni konzulat Republike Hrvatske u Melbourneu, a večer je proveo u hrvatskom restoranu „Dalmatino“, u dugom razgovoru i druženju s generalnim konzulom RH Antom Babićem i njegovom suprugom, predsjednikom Uprave Hrvatskoga vjesnika Zdenkom Marinčićem i njegovom suprugom, grafičkim urednikom HV-a Andrejom Butkovićem, te zamjenikom glavnoga urednika HV-a Matom Bašićem i članom Uzdanice Hrvojem Dragovićem.
Susret s hrvatskim iseljenicima drugog naraštaja u MelbourneuDrugog dana boravka u Australiji, 12. studenoga 2010., prof. Jurčević se u prijepodnevnim satima susreo s četredesetak članova druge i treće generacije hrvatskih iseljenika u Melbourneu. Ta za sada neformalna skupina mladih i izuzetno uspješnih hrvatskih iseljenika već se duže vremena povremeno okuplja na inicijativu generalnog konzula RH Ante Babića i uz pomoć financijskih stručnjaka Borisa Jakovca i Roberta Luburića. Riječ je o značajnom broju mladih ili sredovječnih Hrvata koji su integrirani u australsko društvo, a zaposleni su kao direktori velikih poduzeća, visoki državni službenici, odvjetnici, inženjeri, predavači na fakultetima, menadžeri itd., ili su samostalni poduzetnici.
Na početku ovog okupljanja prof. Jurčević je održao kraće predavanje o suvremenim svjetskim integracijskim modelima koje primjenjuju mnoge iseljeničke zemlje (Irska, Italija, Grčka, Izrael, Rusija, Kina, Meksiko itd.), koje u globalnim uvjetima koriste prednosti postojanja svojih iseljenika u najrazvijenijim zemljama svijeta. U tom integracijskom procesu mnogostruke i najveće gospodarske, sigurnosne i kulturne koristi imaju iseljeničke i zemlje useljenja te sami iseljenici.
Ključna operativna poveznica u tome procesu je drugi, treći i četvrti iseljenički naraštaj koji je već većinom ili potpuno integriran u društvenu strukturu zemlje useljenja, ali je zadržao identitetske i druge poveznice sa domovinom svojih roditelja ili predaka.
Među iseljeničkim državama, istaknuo je prof. Jurčević, Hrvatska je nažalost jedan od izuzetaka koja gotovo uopće ne koristi potencijale svojeg iseljeništva, te se s time čini golema šteta i Hrvatskoj i iseljeništvu i zemljama u kojima žive hrvatski iseljenici. Razlog tome je prvenstveno u nekvaliteti upravljačkih struktura u Hrvatskoj, koje su naslijeđene iz totalitarnog sustava, te im nedostaje znanja, demokratičnosti, socijalne i nacionalne svijesti, te nadasve odgovornosti.
Međutim, u Hrvatskoj će se u narednom razdoblju – od četiri do osam godina – sigurno dogoditi dubinske upravljačke promjene, te će tada i u Hrvatskoj brzo zaživjeti ovaj integracijski model. Stoga, mladi hrvatski iseljenici pripremajte se već sada za to vrijeme u kojem će te vi biti među glavnim akterima, zaključio je prof. Jurčević.
Nakon toga se odvijao dinamičan i zanimljiv razgovor, kojeg je uskoro morao napustiti prof. Jurčević zbog putovanja u Sydney.
Hrvatski klub Kralj Tomislav - SydneyPrva tribina i predstavljanje knjiga održani su 12. studenoga 2010. u Hrvatskom klubu Kralj Tomislav, u Sydneyu, gradu s veoma velikim brojem hrvatskih iseljenika i njihovih organizacija. U Sydney je prof. Jurčević stigao u kasno popodne, a u zračnoj luci ga je dočekao Ante Gavran, dugogodišnji iseljenik, uspješni poduzetnik i član Hrvatske mladeži Uzdanica. Zbog velike gužve u prometu, put od zračne luke do Hrvatskog kluba Kralj Tomislav trajao je nekoliko sati, te se na odredište stiglo doslovno pet minuta prije početka tribine.
Voditelj programa i jedan od govornika je bio Stanko Kovač, koji je čelna osoba organizacijskog odbora za dolazak i cjelokupni programa kojeg je prof. Jurčević imao u Australiji. Stanko Kovač je također član Hrvatske mladeži Uzdanice, mladi pripadnik drugog naraštaja hrvatskih iseljenika u Australiji koji je i uspješan poduzetnik. Za ovu prigodu Kovač je doputovao iz Canberre.
U klubu Kralj Tomislav bilo je nazočno 60-ak Hrvata, među kojima i Mirjana Piškulić, generalna konzulica Republike Hrvatske u Sydneyu. Od ostalih istaknutijih osoba bili su nazočni Jozo Brkić, Ante Gavran i predsjednik Kralja Tomislava Tomislav Lerotić.
Hrvati su s velikom pozornošću pratili izlaganje prof. Jurčevića, koji je govorio o brojnim prešućenim ili krivotvorenim događajima iz suvremene hrvatske povijesti. To se napose odnosi na velika ratna i poratna stradavanja Hrvata, te valove iseljavanja iz Hrvatske koji su bili posljedica represije koja se provodila od strane protuhrvatskih režima i interesa. U takvim okolnostima, nastojalo se što više odvojiti domovinsku i iseljenu Hrvatsku, jer su neprijatelji hrvatskog naroda dobro procjenjivali emotivnu, političku, identitetsku i materijalnu snagu cjeline hrvatske nacije.
Bivša komunistička Jugoslavija je stoga vodila sve oblike rata protiv hrvatskog iseljeništva, uključujući i ubojstva. Jedan od odgovora hrvatskog iseljeništva bio je i osnivanje Hrvatskog revolucionarnog bratstva (HRB), kao tajne organizacije koja je protiv komunističke Jugoslavije poduzimala oružane akcije. Daleko najznačajnija je bila akcija Feniks iz 1972., koja je ostavila poruku da ni nakon sloma Hrvatskog proljeća nije slomljen slobodarski duh hrvatske nacije.
Nakon predavanja prof. Jurčevića, razvio se razgovor o temama iz knjiga, naročito o detaljima djelovanja HRB-a. No, najveće zanimanje je bilo glede aktualne situacije u Hrvatskoj, te što se može očekivati u skoroj budućnosti, napose o integracijskom procesu između hrvatskog iseljeništva i Republike Hrvatske.
Od kasne večeri do sutradan popodne, prof. Jurčević je bio gost uspješnog poduzetnika i organizatora Joze Brkića, koji je sredinom 1990-ih iz Hrvatske iselio u Australiju. U subotu prijepodne prof. Jurčević je imao duži razgovor za Hrvatski narodni radio Sydney, koji se putem interneta sluša diljem svijeta. Ovaj svjetski hrvatski radio i lokalnu produkcijsku televiziju (CNRTV – Croatian National Radio & Television) vode i rade sa suradnicima (pa i putem interneta) supružnici Josip Kaptolac i Ana Dragičević, koji su u stalnoj potrazi za mlađim suradnicima novinarima.
Hrvatski centar Fremantle - PerthDruga tribina i predstavljanje knjiga održani su u najprostranijoj australskoj državi, drugoj po veličini u svijetu, na sasvim drugom kraju kontineta, pet sati leta zrakoplovom preko pustinje, 14. studenoga 2010. u dalekom Perthu, u Hrvatskom centru Fremantle. U Perthu također postoji snažna i stara hrvatska iseljenička zajednica, u kojoj djeluje hrvatska katolička misija i druge organizacije hrvatskog iseljeništva.
U subotu navečer (po pertskom vremenu) prof. Jurčević je stigao u zračnu luku Pereth, gdje su ga dočekali Žarko Dugandžić i Mate Ožanić. U Perth je nešto kasnije - kao posebni gost g. Dugandžića i tribine - doputovao iz Melbournea i Mate Bašić, zamjenik glavnog urednika Hrvatskog vjesnika, koji je, kao ugledni novinar Globusa i drugih tjednika, sa svojom obitelji iselio prije 11 godina iz Hrvatske u Australiju. Osim toga, Bašić je i urednik knjige Bože Vukušića HRB – rat prije rata.
Domaćin prof. Jurčeviću i Bašiću, te organizator tribine u Perthu bila je obitelj Žarka Dugandžića, višedesetljetnoga hrvatskoga iseljenika i aktivista, poslijeratnoga zagrebačkoga studenta. Gospodin Dugandžić je književnik i pjesnik koji je objavio nekoliko knjiga i veliki broj različitih članaka.
Budući je bila nedjelja, prof. Jurčević, Bašić i Dugandžić su najprije bili na sv. misi u prepunoj hrvatskoj crkvi Svete Ane. Misno slavlje je predvodio i sjajnu propovijed kazivao velečasni Nikola Čabraja, koji se već 30-ak godina nalazi među iseljenim Hrvatima. Velečasni Čabraja je posebno pozdravio prof. Jurčevića kao dragog gosta iz Hrvatske.
Naposredno nakon mise, u podne, u dvorani Hrvatskog centra održana je tribina i predstavljanje knjiga. Nazočno je bilo sedamdesetak Hrvata, a za uspješnu organizaciju tribine, osim Dugandžića, posebne zasluge pripadaju i voditelju Centra hrvatske zajednice Draženu Pivcu.
( Dio sudionika tribine u Perthu )
Uvodničar je bio Mate Bašić, koji je govorio o nastanku i uređivanju knjige o HRB-u. Potom je prof. Jurčević održao predavanje koje je pojašnjavalo tematsku povezanost triju predstavljenih knjiga, a naglasak je bio na identitetskom značenju i državotvornim prinosima hrvatskog iseljeništva nakon Drugog svjetskog rata, kada je hrvatska nacija pod komunističkim režimom trpjela najgoru okupaciju, u kojoj se negirao hrvatski identitet i bilo kakav spomen hrvatskog prava na samostalnu državu.U razgovoru nakon predavanja prof. Jurčevića pokazalo se da i iseljene Hrvate u Perthu najviše zanima aktualna situacija u Hrvatskoj te na koji način riješiti negativan odnos državnih institucija Republike Hrvatske prema hrvatskom iseljeništvu. Detaljnije razgovore prof. Jurčević je vodio s braćom Dragom i Vinkom Toljem, Matom Jurčevićem koji je iz Pertha kao dragovoljac sudjelovao u Hrvatskom domovinskom ratu, pjesnikom Matom Ožanićem, bračnim parom Kocijančić, Nikolom Mijatovićem i drugima.
Istoga dana, navečer, prof. Jurčević, Dugandžić i Bašić nazočili su večeri povodom završetka Hrvatskih dana u Perthu, te su se susreli s nizom istaknutih osoba, između ostalih, s konzulom RH Hrvojem Petrušićem, mladim australskim političarom g. Krstulovićem, gđom Evom Pages-Oliver i drugima.
Hrvatski klub - AdelaideVeć sljedećeg dana, 15. studenoga 2010., u ponedjeljak prije podne, prof. Jurčević je stigao u Adelaide, gdje je bio gost obitelji Borka Jadrešića, dugogodišnjeg hrvatskog iseljenika i člana Hrvatske mladeži Uzdanice. Borko Jadrešić je ujedno bio i organizator tribine i predstavljanja knjiga.
( Borko Jadrešić (prvi s desna) na komemoraciji u Ogorju Gornjem 24. srpnja 2009. )
I u Adelaidu postoji veoma stara i organizirana zajednica hrvatskih iseljenika, koja ima Hrvatsku katoličku misiju, hrvatske organizacije i klubove s velikim prostorima i objektima.Tribina i predstavljanje knjiga održani su u najstarijem Hrvatskom klubu koji se nalazi u središtu grada. Iako je bio ponedjeljak, dan koji je neuobičajen za održavanje tribina, gostovanje prof. Jurčevića je izazvalo iznimno veliko zanimanje Hrvata u Adelaidu, te je u Hrvatskom klubu bilo nazočno više od sto Hrvata.
( Predavanje u Adeladeu )
Tribinu je vodio Borko Jadrešić. U predavanju i predstavljanju knjiga, prof. Jurčević je najpodrobnije govorio o krivotvorenju i javnom neznanju najtežih iskustava iz suvremene hrvatske povijesti, što je utjecalo na to da su Hrvati iz naraštaja u naraštaj neprekidno bili ponavljači povijesti. To je ilustrirao detaljnim podacima o 1600 do sada evidentiranih masovnih grobišta, u kojima se nalaze posmrtni ostaci Hrvata koje su pogubile jugoslavenske komunističke vlasti nakon završetka Drugog svjetskog rata. Potom je naveo podatke o približno 150 do sada istraženih grobišta u Hrvatskoj, u kojima su posmrtni ostaci Hrvata koje je pogubila srbijanska oružana agresija početkom 90-ih godina 20. stoljeća.I jedna i druga grobišta nalaze se na gotovo istim lokalitetima, a okolnosti i načini pogubljenja bili su gotovo isti i 1945. i 1990-ih godina. I u jednom i u drugom vremenu Hrvati u bili potpuno nepripremljeni i i nezaštićeni. Prof. Jurčević tvrdi da je neznanje i nedostatak svijesti Hrvata o povijesnim tragedijama pridonosilo ponavljanju stradavanja u sličnim okolnostima, te da su ta znanja i svijest postojali sigurno bi se izgradili obrambeni mehanizmi koji bi smanjivali ili onemogućavali ponavljanje povijesnih tragedija.
U razgovoru nakon izlaganja prof. Jurčevića ponovila se situacija iz Sydneya i Pertha, te je i u Adelaidu većina komentara i pitanja koje su nazočni Hrvati uputili prof. Jurčeviću bila povezana s aktualnim događanjima u Hrvatskoj. Napose je primijećeno da mediji u Hrvatskoj neprekidno donose ili proizvode samo najcrnje vijesti o Hrvatskoj, što loše utječe i na domovinsko ozračje među iseljenim Hrvatima.
Toga dana navečer, prof. Jurčević je detaljnije razgovarao sa dr. sc. Vesnom Drapač, Hrvaticom koja je diplomirala u Adelaideu, a doktorirala u Oxfordu, te danas predaje povijest na sveučilištu u Adelaidu i koja je nedavno na engleskom jeziku objavila iznimno vrijednu knjigu o porijeklu britanskih interesa koji su utjecali na bliskost sa srbijanskom i jugoslavenskom strukturom pod naslovom Constructing Yugoslavia: a Transnational History. Potom je prof. Jurčević u domu Borka Jadrešića imao duži gospodarsko-politički razgovor s Josipom Glamočakom, također dugogodišnjim hrvatskim aktivistom, iznimno uspješnim poduzetnikom i vlasnikom velikog brodogradilišta u Adelaideu.
Sutradan ujutro prof. Jurčević i Borko Jadrešić posjetili su Hrvatsku katoličku misiju i duže razgovarali sa župnikom Lukom Pranjićem i požeškim biskupom prof. dr. Antunom Škvorčevićem, koji je već mjesec dana boravio među hrvatskim iseljenicima u Australiji i koji je u tom kratkom roku obišao doslovno sve hrvatske župe diljem ovoga prostranoga kontinenta.
Centar hrvatske zajednice - Brisbane Istoga dana, 16. studenoga 2010. (utorak), u rano popodne prof. Jurčević je stigao u zračnu luku Brisbane, gdje ga je dočekao Mladen Leko, član Hrvatske mladeži Uzdanica i još jedan u nizu uspješnih ljudi iz mlađeg hrvatskog naraštaja u Australiji. Domaćin prof. Jurčeviću u Brisbaneu bila je obitelj Mile Leke, poznatog bivšeg nogometaša i uspješnog hrvatskog iseljenika. Osim Mile, u Brisbaneu se prof. Jurčević susreo i s njegovom braćom, te njihovim i Milinim brojnim potomcima. Promatrajući sjajne i brojne Leke, prof. Jurčević je rekao:„Bože, samo u ovoj obitelji koliko se hrvatske snage nalazi izvan Hrvatske!“
Navečer je u Centru hrvatske zajednice Brisbane održana tribina i predstavljanje knjiga. Tribinu je vodio i uvodno epski govorio Ante Leko. U tematskom izlaganju prof. Jurčevića, naglasak je bio na valovima iseljavanja iz Hrvatske u 20. stoljeću. Izneseni su brojčani pokazatelji iseljavanja iz Hrvatske u gotovo sve zemlje zapadnog svijeta: u Europi, obje Amerike i Australiju.
Prof. Jurčević je naglasio da su u svim razdobljima razlozi iseljavanja bili politički, jer Hrvatska raspolaže s velikim prirodnim bogatstvima, te iznimno povoljnim zemljopisnim datostima i geopolitičkim položajem, koji mogu omogućiti uspješan i sretan život. No, Hrvatska i oni koji su njome upravljali neprekidno su bili podređeni interesima koji su se nalazili izvan Hrvatske, a ne interesima stanovnika Hrvatske. Stoga su upravljači u Hrvatskoj upropaštavali i otuđivali hrvatske razvojne potencijale, stvarali mnogobrojne tragedije i sukobe, te gospodarske i druge životne teškoće, što je sve zajedno tjeralo Hrvate na iseljavanje.
Tako su iz Hrvatske odlazili uglavnom mladi naraštaji domoljubnih i sposobnih, koji su stvarali blagostanje i sebi i zemljama u koje su useljavali. Mnoga hrvatska područja su postupno potpuno opustjela, a broj stanovnika je u Hrvatskoj neprekidno opadao i bivao prosječno sve stariji i nemoćniji.
U razgovoru nakon izlaganja, Hrvati iz Brisbanea su između ostalog iznosili i osobna iskustva, koja su potvrđivala navode i zaključke prof. Jurčevića. No, i u Brisbaneu su bila najbrojnija pitanja i primjedbe glede aktualne situaciju u Hrvatskoj. Razgovor i druženje prof. Jurčevića i iseljenih Hrvata u Brisbaneu je potrajalo do kasnih noćnih sati.
Hrvatski klub Deakin - Canberra U srijedu prijepodne, 17. studenoga 2010., prof. Jurčević je doputovao u Canberru, glavni grad Australije. Canberra je potpuno novi grad, donekle umjetan, u cijelosti izgrađen u drugoj polovici 20. stoljeća, s ciljem da bude isključivo administrativno sjedište savezne države, ali je u svakom pogledu najosmišljeniji i najuređeniji grad za život u Australiji, pa i u svijetu. Za australske prilike ima mali broj stanovnika (350. 000), ali u Canberri je zaista sve lijepo ili prelijepo i na svojem mjestu. I ovdje dugo postoji snažna i vješta hrvatska iseljenička zajednica, koja je 1973., zbog dolaska tadašnjega jugoslavenskoga premijera Džemala Bijedića nakon tajnoga strijeljanja australskih građana i sudionika Akcije Feniks 72 Đure Horvata, Mirka Vlasnovića i Vejsila Keškića u Sarajevu i nakon niza zatvaranja i osuda kako u Jugoslaviji, tako i u Australiji, što se sve opisuje u Vukušićevoj knjizi, a potom i 1991. zbog srpske agresije na Hrvatsku, priredila najveće demonstracije u povijesti hrvatskoga iseljeništva, da bi u razdoblju 1977-1979. izvela svjetski performans, akciju osnivanja prvoga hrvatskoga simboličnoga veleposlanstva, koje je čak imalo svoju zgradu, veleposlanika i osoblje, na čelu s Marijom Šimom Dešpojom.
( Hrvatsko veleposlanstvo u Canberri – 1977.-1979. )
U Zračnoj luci u Canberri prof. Jurčevića je dočekao Stanko Kovač, koji živi u Canberri sa suprugom i djecom. Domaćin dvodnevnog boravka prof. Jurčevića u Canberri bio je Stankov otac Jerko Kovač, čovjek koji je desetljećima bio jedan od istaknutijih hrvatskih iseljenika, koji su sudjelovali u nizu protujugoslavenskih akcija. Između ostaloga, Jerko Kovač je bio član HRB-a i Hrvatske mladeži Uzdanica, te je prof. Jurčeviću govorio o nekim detaljima najzanimljivijih i najdramatičnijih političkih i oružanih akcija, koji detalji nisu opisani čak ni u iscrpnoj knjizi HRB- rat prije rata, jer Jerko smatra da za njihovo javno saznavanje još nije vrijeme. Također, Jerko Kovač je 1991. predvodio jednu od skupina mladih Hrvata iz Australije, koji su kao prvi dragovoljci pristupili ZNG-u i HVO-u.
( Skupina mladih Hrvata - dragovoljaca predvođena Jerkom Kovačem na slavonskoj bojišnici 1991. )
Popodne su prof. Jurčević i Stanko Kovač posjetili prelijepo veleposlanstvo Republike Hrvatske, koje je u cijelosti izgrađeno novcem hrvatskih iseljenika, kao uostalom i većina konzularnih predstavništava RH u drugim gradovima Australije. Goste je na dvosatni veoma zanimljivi razgovor primio i dipl. ing. Vicencije Bijuk, veleposlanik RH u Australiji.Navečer je u Hrvatskom klubu Deakin održana tribina i predstavljanje knjiga. Uvodničar i voditelj programa bio je Stanko Kovač. Predavanje prof. Jurčevića odnosilo se na događanja koja su obuhvatile predstavljene knjige, a središnja tema bilo je identitetsko, naročito državotvorno značenje hrvatskog iseljeništva.
Najprije su ukratko opisane glavne značajke etničkog i političkog djelovanja hrvatskih iseljeničkih organizacija do 1945. godine, te je zaključeno da su one materijalno i lobistički pomagale glavna politička kretanja u Hrvatskoj, te su se sukladno tome i organizirale u iseljeništvu. Potom je prof. Jurčević detaljnije govorio o daleko najtežem razdoblju hrvatske povijesti, za vrijeme postojanja komunističke Jugoslavije.
Tada su najgrubljom silom onemogućena bilo kakva temeljna ljudska prava i slobode, pa se u javnom i političkom životu jednoumne Jugoslavije nije moglo pojaviti ništa osim onoga što je bilo komunistička propaganda. Sve institucije, organizacije i udruženja društvenog i političkog života bile su osnovane i podređene isključivo interesima vrha komunističke partije.
U takvim okolnostima sustavno je razaran hrvatski kulturni i nacionalni identitet te su upropaštavani hrvatski interesi. U posebno teškom položaju bio je bilo kakav oblik njegovanja praktične ili misaone hrvatske državotvornosti, koju je komunistički režim proganjao kao najteži zločin.
Međutim, sve hrvatsko nacionalno, što se nikako nije moglo u domovini, događalo se u iseljenoj Hrvatskoj, koja je diljem slobodnog svijeta čuvala i njegovala baštinu hrvatske nacionalne kulture i identiteta, a napose hrvatsku državotvornu misao i održavanje konkretne nade kako će se samostalna država sigurno uspostaviti. U tome smislu može se razumjeti i djelovanje HRB-a, te akcija Feniks, zaključio je prof. Jurčević.
U razgovoru nakon predavanja, ponovila se situacija s prethodnih tribina u drugim gradovima, tj. većina pitanja i komentara nazočnih Hrvata odnosila se na stanje u Hrvatskoj i mogućnosti promjene stanja u domovini, te što mogu učiniti hrvatski iseljenici.
Sutradan, u četvrtak 18. studenoga, prof. Jurčević je najprije, za potrebe Programa na hrvatskom jeziku na Radiju Canberra, imao duži razgovor. Potom je Stanko Kovač odveo prof. Jurčevića u višesatno razgledavanje nove zgrade Australskog parlamenta, koja je malo svjetsko čudo arhitekture i funkcionalnosti, a sa starom zgradom Parlamenta i okolnim prostorom čini jedinstveno lijepu urbanističku cjelinu. Zbog toga, Australski Parlament je turistička atrakcija, koju neprekidno razgledavaju rijeke posjetitelja.
U kasnim popodnevnim i večernjim satima prof. Jurčević je - u organizaciji Stanka Kovača u Hrvatskom klubu Deakin - imao sastanak s australskim ogrankom udruge Hrvatskih dragovoljaca i veterana Hrvatskog domovinskog rata (koju pak vodi umirovljeni satnik Ivan Kovač), a iza toga i sastanak za okruglim stolom sa skupinom starijih hrvatskih iseljenika.
Hrvatski klub Punchbowl - SydneySutradan ujutro (petak, 19. studenoga) prof. Jurčević i Stanko Kovač su nakon trosatne vožnje automobilom stigli iz Canberre u Sydney, po drugi put. Najprije su otišli na veliko sydneysko Sveučilišta Macquarie, gdje ih je dočekao mr. sc. Luka Budak, koji je ovoga puta bio domaćin prof. Jurčeviću.
Dugogodišnji hrvatski iseljenik, koji je u Australiju pristigao 1982. iz Kanade, mr. sc. Luka Budak, je i dugogodišnji voditelj iznimno uspješne katedre hrvaskog jezika na Sveučilištu Macquarie. Gospodin Budak je prof. Jurčevića i Stanka Kovača detaljno upoznao s prostorima i djelovanjem katedre hrvatskog jezika, te sa svojim suradnicima. Svi zajedno su otišli na ručak u studentsko-profesorski restoran, gdje su dosta dugo razgovarali o različitim temama i iskustvima iz Hrvatske.
U popodnevnim satima su prof. Jurčević i Kovač stigli u Hrvatski klub Punchbowl, koji je jedan od najvećih, najpoznatijih i najstarijih hrvatskih klubova u Australiji. Hrvatski klub od svojeg davnog početka ima ogroman zemljišni posjed u zapadnom dijelu Sydneya koji je od neprocjenjive tržišne vrijednosti. Na posjedu se pored niza vanjskih terena, nalazi i golemi objekt koji na dvije razine ima niz različitih poslovnih, ugostiteljskih i kongresnih prostora. U Punchbowlu gotovo neprekidno traju različita događanja i druženja, te je ovdje stalno veliki „moving“ Hrvata i drugih građana, a upravo već spomenuti Jozo Brkić dugo godina bio je direktor programa u Hrvatskom društvu Sydney u Punchbowlu.
Prof. Jurčević se najprije družio sa nazočnim Hrvatima, a potom je održao ranije dogovoreni sastanak s Markom Franovićem (iz Boke Kotorske), koji je (s braćom) jedan od poslovno najuspješnijih Hrvata u Australiji, pa je njihovo poduzeće Boka Windows čak bilo i dobitnikom najviših nagrada za uspješno poslovanje u državi Novi Južni Wales.
Navečer je održana tribina i predstavljanje knjiga. Posjet je bio iznad svih očekivanja, te svi zainteresirani Hrvati nisu mogli stati u dvoranu, pa je veliki dio stajao i na hodniku ispred dvorane. Cijelu tribinu je video kamerom snimao Josip Kaptolac (CNRTV). U toj gužvi, tribinu je uspješno vodio i priveo kraju Jozo Brkić.
Predavanje prof. Jurčevića je slušano s velikom pozornošću, a težište izlaganja je bilo na akciji Feniks 72 koja je – što zbog dosadašnje neistraženosti i neznanja, što zbog različitih loših motiva i razloga – godinama bila predmet žestokih rasprava među pojedinim Hrvatima, a najviše u Sydneyu.
Prof. Jurčević je pojasnio povijesni kontekst i značenje Akcije Feniks 72, koja je nakon sloma Hrvatskog proljeća bila izraz nesalomljive samosvijesti unutar hrvatskog nacionalnog korpusa, koji je tom akcijom poslao poruku da bilo kakva represija nad hrvatskom nacijom ne može uništiti volju hrvatskog naroda za uspostavom svoje države, te da se nasilnici nikada i nigdje ne mogu osjećati sigurnima. Isto tako, naglašeno je da akcija Feniks 72 u širem povijesnom smislu predstavlja kontinuitet sličnih akcija iz ranijih stoljeća, te je bila neposredna prethodnica duha dragovoljstva u Hrvatskom domovinskom ratu.
Hrvatski kulturni centar Svetoga Leopolda Bogdana Mandića - MelbourneU subotu (20. studenoga) iza podne prof. Jurčević je ponovno stigao u Melbourne. U zračnoj luci dočekao ga je Zdenko Marinčić, inače nekadašnji član vodstva HRB-a i Hrvatske mladeži Uzdanice, a danas veoma uspješan poduzetnik i predsjednik Nadzornog odbora Hrvatskog vjesnika. Obitelj g. Marinčića je u Geelongu bila domaćin prof. Jurčeviću tijekom njegovog dvodnevnog boravka u Geelongu i Melbourneu.
( HV je izvijestio o sudjelovanju Zdenka Marinčića (prvi s desna) na komemoraciji u Trnbusima 22. srpnja 2005. )
Geelong je samo 60-ak kilometara udaljen od Melbournea, a u jednom i drugom gradu postoji stara i izuzetno snažna hrvatska iseljenička zajednica, koja ima veći broj hrvatskih katoličkih misija, organizacija, klubova i udruženja. Melbourne sa susjednim Geelongom, uz Sydney, su gradovi sa daleko najvećim brojem hrvatskih iseljenika u Australiji. Geelong se često smatra «satelitom» Melbournea, iako je i to grad s kojih 350. 000 stanovnika, no ono što je najuznimljivije jest činjenica da on ujedno vrijedi kao najkompaktnija hrvatska zajednica u iseljeništvu.Za subotu nije bila predviđena ni tribina niti predstavljanje knjiga, nego posjeti prof. Jurčevića i g. Marinčića dvama istaknutim hrvatskim središtima. Najprije se otišlo kod velečasnog Josip Vranješa u Sunshine, tj. dio Melbournea u kojem se nalazi Hrvatski kulturni centar Svetoga Leopolda Bogdana Mandića.
Velečasni Vranješ je iznimno ljubazan i susretljiv, vedrog i blagog duha, te je stoga omiljen među vjernicima. U Australiji je već 25 godina, a od 1991. voditelj je velike Hrvatske katoličke misije i velikog Hrvatskog kulturnog centra u Sunshineu. Centar se nalazi na velikom zemljišnom posjedu; ima župnu kuću, veliku višenamjensku zgradu kulturnog centra, te novu suvremenu crkvu Svetog Leopolda Bogdana Mandića, koja je jedna od najljepših i umjetnički najvrjednijih hrvatskih crkava uopće, što nije nimalo čudno, kad se zna da su čak sedmorica istaknutih hrvatskih umjetnika (Petar Barišić, Charles Billich, Josip Botteri Dini, Kuzma Kovačić, Vatroslav Kuliš, Ante Mamuša i Zlatan Vrkljan) svojim djelima pridonijelo i ljepoti i umjetničkoj vrijednosti ove Crkve. Da bi se doživjela ta ljepota čak se i ne mora otići u Sunshine, nego se može pogledati niz izvrsnih fotografija Fedora Vučemilovića u nedavno (2008.) objavljenoj monografiji o crkvi u Sunshineu („Oaza svetosti i svjetlosti“). Sredstva za izgradnju crkve darovali su brojni Hrvati vjernici te niz hrvatskih organizacija.
U predvečernjim satima prof. Jurčević i g. Marinčić su posjetili Hrvatski nacionalni dom Kardinal Alojzije Stepinac u Geelongu, gdje su duže vrijeme razgovarali s upravom doma na čelu s predsjednikom Ivicom Perincom te bivšim predsjednikom, a današnjim predsjedateljem Ujedinjenih hrvatskih klubova Australije Paulom Šarićem o aktualnim događanjima u Hrvatskoj i iseljeništvu. Potom je uprava doma detaljnije predočila povijest hrvatske iseljeničke zajednice u Geelongu.
Sutradan (nedjelja) na prijepodnevnoj misi u Sunshineu okupilo se približno 900 vjernika, a misno slavlje je predvodio velečasni Vranješ. Nazočan je bio i niz poznatih osoba s obiteljima, između ostalih i generalni konzul RH Ante Babić sa suprugom Janjom.
Nakon Svete mise, u dvorani Hrvatskog kulturnog centra odražna je tribina i predstavljane knjiga. Bilo je nazočno nekoliko stotina Hrvata. U uvodnom dijelu su veoma zanimljivo govorili velečasni Josip Vranješ, generalni konzul Ante Babić, urednik knjige Mate Bašić, te član Uzdanice George Sabljak.
( Vlč. Josip Vranješ, Mate Bašić i prof. Josip Jurčević na tribini u Sunshineu u Melbourneu )
U izlaganju prof. Josipa Jurčevića podrobno se govorilo o golemom prinosu koje je hrvatsko iseljeništvo, krajem 1980-ih, dalo procesu uspostave demokracije u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, te početkom 1990-ih obrani hrvatske države od srbijanske oružane agresije.Nove stranke u Hrvatskoj i u BiH - naročito HDZ i HDZBiH – svoje su osnivačko djelovanje i predizbornu kampanju financirale gotovo isključivo iz donacija hrvatskog iseljeništva, te svoj uspjeh na prvim višestranačkim izborima mogu dobrim dijelom zahvaljivati upravo ovoj činjenici. Još veći doprinos hrvatsko iseljeništvo je dalo obrani Hrvatske. Taj doprinos je bio višestruk: u golemoj količini novca i nabavci oružja, dragovoljcima koji su iz iseljeništva došli u Hrvatsku i BiH, velikoj humanitarnoj pomoći te upornom političkom i medijskom lobiranju u državama zapadnog svijeta.
Nažalost, taj golemi prinos hrvatskog iseljeništva gotovo je u cijelosti zatajen u hrvatskom javnom životu, u Hrvatskoj i BiH. Pritom je još žalosnije, što se - u sadašnjem političkom i medijskom životu u Hrvatskoj - hrvatsko iseljeništvo često prikazuje na negativan način, prema modelu kako se to činilo i u bivšoj Jugoslaviji.
Nakon predavanja se razvio veoma dug i zanimljiv razgovor, u kojem je sudjelovao niz nazočnih Hrvata, koji su ili govorili svoja iskustva, ili postavljali pitanja, ili nastojali preko prof. Jurčevića poslati različite poruke u Hrvatsku.
Centar hrvatske zajednice - GeelongIstoga dana, 21. studenoga 2010. (nedjelja), u večernjim satima održana je tribina i predstavljane knjiga u Centru hrvatske zajednice u Geelongu. Nazočno je bilo stotinjak Hrvata, a među njima i generalni konzul Babić, koji je - zajedno s predsjednikom Centra hrvatske zajednice Marinkom Grgićem, urednikom knjige Matom Bašićem i voditeljem tribine Georgeom Sabljakom - održao pozdravni govor.
( Na tribini u Geelongu sudjelovali su Jure Sabljak, prof. Josip Jurčević, Mate Bašić i Marinko Grgić, voditelj Hrvatskog centra u Geelongu )
Budući je ovo bilo završno predavanje prof. Josipa Jurčevića na njegovoj turneji, uvodno je govorio o iskustvima koja je stekao obilazeći sve značajnije hrvatske zajednice u Australiji. Primijetio je da u svim zajednicama i nadalje postoji veliki stupanj povezanosti s hrvatskom domovinom, koji se očituje u intenzivnom praćenju i poznavanju svekolikog događanja u Hrvatskoj i BiH, te u velikom emotivnom i identitetskom poistovjećivanju sa hrvatstvom.Prof. Jurčević se prisjetio i svojeg jednomjesečnog boravka među hrvatskim iseljenicima u ljeto 1990. kada je u hrvatskim iseljeničkim zajednicama diljem Australije imao prigodu promatrati nacionalnu jedinstvenost, snažnu volju i zanos iseljenih Hrvata u prikupljanje višemilijunske dolarske pomoći HDZ-u BiH za tadašnje, prve višestranačke izbore.
Nažalost, rekao je prof. Jurčević, ta nedavna jedinstvenost, volja i zanos su sada narušeni, kako u hrvatskom iseljeništvu, tako i među Hrvatima u Hrvatskoj i BiH. Razlozi takvog sadašnjeg stanja su mnogobrojni, no uglavnom su posljedica velike razočaranosti zbog u svakom pogledu jadnog stanja u hrvatskim državnim i društvenim institucijama. Odnosno, Hrvati u domovini i iseljeništvu su očekivali da će čin uspostave samostalne hrvatske države sam po sebi donositi pozitivne socijalne i nacionalne plodove o kojima su hrvatski naraštaji stoljećima sanjali.
Međutim, naglasio je prof. Jurčević, takva očekivanja su bila previše idealistička, jer država i domovina su poput obiteljskog doma. Nije dovoljno samo osnovati dom, ili državu, nego je o njima potrebno itekako odgovorno skrbiti i nakon osnivanja, jer će se u protivnom događati brojne negativnosti koje se sada događaju u Hrvatskoj i BiH. Odnosno, Hrvati su nakon niza stoljeća uspjeli napraviti prvi i najteži dio povijesnog posla – stvorili su i obranili samostalnu državu. A sada treba s istom voljom, ljubavlju i odlučnošću urediti državne i društvene institucije u Republici Hrvatskoj, kako bi napokon služile hrvatskom narodu i svim svojim državljanima. Isto treba napraviti i s državnim i hrvatskim institucijama u BiH.
To i nije pretežak posao, jer ipak imamo pravne i političke temelje demokracije, što znači da o našoj volji i djelovanju ovisi hoćemo li u državne i društvene institucije dovesti moralne, stručne te nacionalno i socijalno odgovorne osobe. Stoga je prof. Josip Jurčević pozvao i iseljenu Hrvatsku da se vrati barem dijelu zajedništva i volje koje smo imali prije dvadesetak godina, te da zajedno sa Hrvatima u domovini dovršimo posao koji smo započeli 1990-ih. Na to nas jednako obvezuju goleme žrtve koje je hrvatski narod imao tijekom povijesti, kao i odgovornost pred budućim naraštajima.
Hrvatski vjesnik izvijestio je, kako u svom redovnom izdanju tako i u dodatku na engleskom jeziku, o boravku prof. Jurčevića u Australiji.
