INTERVJU
Josip Jurčević: Negiranjem komunističkih zločina pokušavaju ubiti hrvatsko pamćenje!
Njegova knjiga rezultat je istraživanja koje će izazvati mnogo kontroverzi.
Autor: Vanja Deželić
Foto: dalmacijanews.com
Jurčević je doktorirao na temu jugokomunističkih zločina i ta mu je tematika više nego bliska. Zato i ne čudi činjenica što je upravo njega DORH angažirao da provede znanstvenu analizu o stratištima i grobištima iz tog osjetljivog doba.
Što vas je navelo na istraživanje komunističkih zločina?
- Osnovni razlog je to što su neistraženi. Znamo svi da je Hrvatska nastala raspadom druge Jugoslavije, a kao jedno veliko nasljeđe komunizma ostalo nam je apologetsko znanje koje je prema standardima pluralne demokracije velikom većinom falsificirano. A jedna od najvećih tajni su ratni zločini.
Kako komentirate činjenicu da vaši kolege povjesničari ne istražuju previše ovu temu ili negiraju neke stvari koje ste naveli u istraživanju?
- U mojoj knjizi nema ništa osim činjenica, a što se osuda, negiranja i ignoriranja tiče... Postoje intelektualci koji su u presjeku stvarnosti i rade u službi zločina. Njih je Hannah Arendt (bavila se, između ostalog, politologijom, nap.a.) nazvala ubojicama za pisaćim strojevima. Istraživala je zločine i tko ih je počinio, ali posebno je propitivala one koji ih negiraju i ignoriraju. To je možda i zato što im istina smeta ili što se ne mogu suočiti s činjenicama, a moja knjiga se bavi isključivo činjenicama.
>> Predstavljena knjiga Josipa Jurčevića koja prikazuje komuniste kao najveće zločince
Koje osobe su naredile i izvršile najveće zločine?
- Mi smo istraživali odgovornost države ili vlasti, a ne pojedinaca. Došli smo do podatka da je oko devedeset posto zločina učinjeno od strane jugokomunističkog sustava. S tim brojkama poklapa se i istraživanje austrijskog povjesničara Floriana Thomasa Rulitza, koji je istraživao masovne grobnice na području Austrije. Što se samih osoba tiče, jugokomunistički dokumenti svjedoče o zločinima, u njima se jasno vidi da su svi bili pomno isplanirani, ništa nije bilo slučajno. Na čelu svog tog planiranja uvijek je iskakao Josip Broz Tito, ništa nije prolazilo bez njega.
Zbog ovog istraživanja, kao i brojnih prije, nazivaju vas desničarem i nacionalistom.
- Moji motivi su bili isključivo istraživački i radio sam prema svim standardima suvremene znanosti. Prikupio sam podatke sa svih strana, a njih će za svoje potrebe iskoristiti i DORH. Često se uz mene lijepe etikete, iako sam više puta naglasio da ne pripadam niti jednoj opciji. Prije svega sam društveno odgovoran intelektualac, a oni koji se ne mogu suočiti s činjenicama može izmisliti svašta. Moja savjest je čista.
Čudi li vas takvo stanje svijesti u Hrvatskoj? Prije svega jer smo se spremno mogli i morali suočiti sa zločinima iz Domovinskog rata, a nismo s onima iz Drugog svjetskog rata.
- Hrvatska historiografija uvijek služi režimima i vlastima, to nije novitet i traje već otprilike 160 godina. Oni koji tako služe zauzvrat ugodno i bezbrižno žive. Ništa drugačije nije ni danas. Ali na osobi je da izabere hoće li se prikloniti sustavu ili činjenicama. Ponavljam, ja sam društveno odgovoran intelektualac.
Je li odgovorno ponašanje bila odluka Sabora o ukidanju pokroviteljstva komemoracije na Bleiburgu i preseljenje u Tezno?
- Ono što se negiranjem Bleiburga pokušava jest ubijanje hrvatskog pamćenja!. To je zastrašujuća odluka. Naime, Bleiburg obuhvaća najveće zločine nad Hrvatima, to je najveća hrvatska tragedija u povijesti. Stoga je zastrašujuće da mladi ljudi, koji su rođeni poslije Drugog svjetskog rata, donose takve odluke. Mislio sam da će imati elementarno civilizacijsko poštovanje prema žrtvama, ali to je izostalo. Što se Teznog tiče, ne može tamo biti komemoracija. To je jedno od najvećih stratišta, tamo je ubijeno između 15 i 20 tisuća ljudi, ali na Bleiburgu su sve te žrtve izručene. Uz to, na samom Bleiburgu su se dogodili zločini, tamo su također pronađene grobnice.
Koji su motivi takve odluke aktualne vlasti?
- Neki očito hrvatsku budućnost ne vide izvan okvira komunističkih vrednota, koje nisu kompatibilne s današnjim sustavom pluralne demokracije. Parlamentarna skupština Vijeća Europe osudila je totalitarni komunistički poredak i odredila da se sve države koje su proizašle iz tih režima moraju suočiti sa zločinima, distancirati od tih režima i ispričati obiteljima žrtava. Kod nas to nije učinjeno i to je ono što zabrinjava. Očito je da je mozak onih koji donose odluke daleko više ideološki ispran no što se moglo misliti.
