Tri prsta jedne ruke - izvršna vlast, pravosuđe i mediji
Vremena su se promijenila, tehnološki razvoj nosi svoje. Tako je i s medijima kao sredstvom informiranja ljudi. Sve više
ljudi informira se putem Interneta, a gotovo svi mediji, kako oni
tiskani tako i elektronski imaju svoje internetske stranice, portale.
Posebice su mladi skloni pregledavati internetske medijske portale kako
bi se informirali o događajima u Hrvatskoj i svijetu, i neusporedivo
više njih prate portale s vijestima nego što čitaju tiskana izdanja
novina ili prate vijesti na radiju ili televiziji . Uostalom, Internet
je brži od svih klasičnih medija, a mladima je posebice važno da
„trenutno“ znaju što se oko njih događa.
Zanimalo nas je kakvu sliku o nedavnoj hrvatskoj povijesti mogu steći oni koji prate neke hrvatske internetske portale. Iz mnoštva portala izdvojili smo dva privatna i jedan javni. Taj javni je, naravno, Portal HRT-a, a od privatnih izabrali smo portale dvaju vodećih, kako se vole nazivati, nezavisnih dnevnih novina, Jutarnji list i Večernjeg lista.
Pomoću internetske tražilice Google
tražili smo broj „pogodaka“ za određeni pojam, ograničivši se pri
traženju isključivo na svaki od četiri odabrana portala. Sva smo
pretraživanja obavili jedno za drugim. Izabrali smo događaje iz Domovinskog
rata, 8 njih u kojem su žrtve bili Hrvati, i 3 u kojima su stradali
Srbi. Izabrani su događaji gdje su žrtve bili civili, odnosno, da budemo
jasniji, nenaoružani ljudi, uz jednu iznimku, odnosno uz jedan događaj
gdje nije posve jasno da li su stradali bili civili ili naoružani ljudi,
a nije ni jasno od čijih ruku su stradali ti ljudi. Radi se, naravno, o
Medačkom džepu. No, budući da je zamisao ovog članka pokazati kako
navedeni internetski portali pišu o događajima iz Domovinskog rata,
uključili smo i taj događaj, budući da se on na navedenim portalima
tretira kao zločin kojeg su Hrvati počinili nad Srbima.
Rezultati našeg istraživanja prikazani
su u priloženoj tablici, i već i površan pogled na njih pokazuje da su
katastrofalni za bilo što što bi se moglo nazvati objektivnim
informiranjem. Napominjemo da je u događajima o ćijem informiranju
pišemo stradalo gotovo 15 puta više Hrvata.
jutarnji.hr | vecernji.hr | hrt.hr | |
Ovčara | 1180 | 1120 | 403 |
Škabrnja | 787 | 182 | 219 |
Nadin | 34 | 66 | 132 |
Banska Struga | 0 | 45 | 4 |
Četekovac | 5 | 48 | 18 |
Lovas | 122 | 142 | 375 |
Široka Kula | 53 | 42 | 218 |
Obitelj Čengić |
51 | 105 | 33 |
Oko 500 žrtava Hrvata |
2232 | 1788 | 1402 |
Grubori |
6720 | 400 | 113 |
Medački džep | 1030 | 300 | 697 |
Obitelj Zec | 4450 | 1580 | 314 |
Oko 35 žrtava Srba | 12200 | 2280 | 1124 |
Portal najvećeg hrvatskog javnog medija,
onaj čiji je vlasnik Hrvatska radiotelevizija, kojoj u statutu piše da
mora objektivno i uravnoteženo izvještavati tek neznatno više spominje
zločina nad 599 Hrvata nego nad 15 puta manje Srba. Što reći za hrvatski
javni medij koji češće spominje Medački džep nego, primjerice, Ovčaru i
Škabrnju zajedno. Netko bi možda mogao pokušati braniti HRT time da je
do nerazmjera došlo zbog suđenja za Medački džep, ali bi takav pokušaj
bio naravno smiješan,
budući da bi odgovoran hrvatski javni medij morao «bombardirati»
javnost napisima o mnogobrojnim zločinima nad Hrvatima za koje se ne
sudi, čime bi se stvarao posve opravdan pritisak na odgovorne državne
institucije, u prvom redu Državno odvjetništvo i pravosuđe, da rade svoj
posao. Time što to ne čine jasno pokazuju kakva je njihova politika.
Što se portala Jutarnjeg i Večernjeg
lista tiče, oni su privatni mediji i kao takvi nisu, bar formalno,
odgovorni prema javnosti kao HRT. No, radi se o najposjećenijim
portalima s vijestima u Hrvatskoj. Iako se oba ta lista deklariraju kao
nezavisni, posve je jasno da se «nezavisnost» očituje na čudne načine.
Tako Večernji list istina po broju članaka prenaglašava događaje u
kojima su stradali Srbi, ali ipak u tome znatno zaostaje za Jutarnjim
listom. Izvještavati šest puta više o zločinima nad 15 puta manje ljudi
govori o medijskoj politici uperenoj na lažno informiranje o nedavnim
događajima čitatelja jednog internetskog medija, a to su, kao što smo
već zaključili, prvenstveno mladi.
Posebno se ističe praćenje, od strane
navedenih internetskih medija, stradanja dviju obitelji, četveročlane
hrvatske obitelji Čengić i tročlane srpske obitelji Zec. Oba su zločina
zločini i normalnom čovjeku nezamisliva, radilo se o egzekuciji cijelih
obitelji, uključujući i malodobnu djecu, dvojicu dječaka iz obitelji
Čengić iz Ervenika i djevojčicu iz obitelji Zec iz Zagreba. Međutim,
o stradanju srpske obitelji Zec pisalo se na analiziranim portalima od 9
do 87 puta više nego o stradanju hrvatske obitelji Čengić. Opet je
daleko najveći nerazmjer kod Jutarnjeg lista.
Nema mjesta čuđenju
Rezultatima koje smo ovdje opisali, i
koji su zapravo šokantni, vjerojatno se mnogi ne će čuditi. Previše je
tu primjera i predugo je vremensko razdoblje da bi se moglo govoriti o
slučajnostima. Radi se, dakle, o smišljenoj medijskoj politici s kojom
smo ušli u novo tisućljeće.
Bivši predsjednik s kojim smo ušli u to
novo tisućljeće blatio je Domovinski rat i Hrvatsku kada i gdje je
stigao. Sadašnji, između ostalog, pazi da sa srpskim predsjednikom
Tadićem isti dan posjeti i Vukovar i Paulin Dvor, šaljući time jasnu
poruku hrvatskoj javnosti.
Radije bismo se ne sjećali što je sve
radila Račanova vlada, u sklopu i unutarnje i vanjske politike,
započevši harangu protiv hrvatskih branitelja optužbama za lažni
invaliditet, ili dajući apsolutnu ingerenciju haaškom sudu nad Olujom.
Dokumenti, stvarni i izmišljeni odlazili su u paketima iz Hrvatske, a za
«umirenje» hrvatske javnosti plasirala se neistina da tzv. Zakon o
općem oprostu onemogućuje progon srpskih zločinaca iz Domovinskog rata.
Ovo zadnje apsolutna je neistina, o čemu smo već pisali (Koga zaista abolira Zakon o općem oprostu).
Sve je to nastavio, i time blagoslovio, HDZ tijekom svoja dva mandata
na vlasti. Uloga Državnog odvjetništva i pravosuđa u stvaranju
iskrivljene slike o nedavnoj hrvatskoj povijesti nemjerljiva je. Baš kao
i uloga medija, što ponovo pokazuju i podatci iz ovog članka.
Nažalost, oni čija je politika
izjednačavanja krivnje, na štetu naravno Hrvatske i hrvatskog naroda,
izvršna vlast, pravosuđe i mediji, apsolutni su vladari Hrvatske. Tri
prsta jedne ruke.
D. J. L