Sunday, April 15, 2012

AKO LAŽE KOZA, NE LAŽE GOOGLE





Tri prsta jedne ruke - izvršna vlast, pravosuđe i mediji

Vremena su se promijenila, tehnološki razvoj nosi svoje. Tako je i s medijima kao sredstvom informiranja ljudi. Sve višejutarnji ljudi informira se putem Interneta, a gotovo svi mediji, kako oni tiskani tako i elektronski imaju svoje internetske stranice, portale. Posebice su mladi skloni pregledavati internetske medijske portale kako bi se informirali o događajima u Hrvatskoj i svijetu, i neusporedivo više njih prate portale s vijestima nego što čitaju tiskana izdanja novina ili prate vijesti na radiju ili televiziji . Uostalom, Internet je brži od svih klasičnih medija, a mladima je posebice važno da „trenutno“ znaju što se oko njih događa.
Zanimalo nas je kakvu sliku o nedavnoj hrvatskoj povijesti mogu steći oni koji prate neke vecernjihrvatske internetske portale. Iz mnoštva portala izdvojili smo dva privatna i jedan javni. Taj javni je, naravno, Portal HRT-a, a od privatnih izabrali smo portale dvaju vodećih, kako se vole nazivati, nezavisnih dnevnih novina, Jutarnji list i Večernjeg lista.
Pomoću internetske tražilice Google tražili smo broj „pogodaka“ za određeni pojam, ograničivši se pri traženju isključivo na svaki od četiri odabrana portala. Sva smo pretraživanja obavili jedno za drugim. Izabrali smo događaje iz hrtDomovinskog rata, 8 njih u kojem su žrtve bili Hrvati, i 3 u kojima su stradali Srbi. Izabrani su događaji gdje su žrtve bili civili, odnosno, da budemo jasniji, nenaoružani ljudi, uz jednu iznimku, odnosno uz jedan događaj gdje nije posve jasno da li su stradali bili civili ili naoružani ljudi, a nije ni jasno od čijih ruku su stradali ti ljudi. Radi se, naravno, o Medačkom džepu. No, budući da je zamisao ovog članka pokazati kako navedeni internetski portali pišu o događajima iz Domovinskog rata, uključili smo i taj događaj, budući da se on na navedenim portalima tretira kao zločin kojeg su Hrvati počinili nad Srbima.
Rezultati našeg istraživanja prikazani su u priloženoj tablici, i već i površan pogled na njih pokazuje da su katastrofalni za bilo što što bi se moglo nazvati objektivnim informiranjem. Napominjemo da je u događajima o ćijem informiranju pišemo stradalo gotovo 15 puta više Hrvata.


jutarnji.hr vecernji.hr hrt.hr
Ovčara 1180 1120 403
Škabrnja 787 182 219
Nadin 34 66 132
Banska Struga 0 45 4
Četekovac 5 48 18
Lovas 122 142 375
Široka Kula 53 42 218





Obitelj Čengić
51 105 33
Oko 500 žrtava Hrvata
2232 1788 1402




Grubori
6720 400 113
Medački džep 1030 300 697




Obitelj Zec 4450 1580 314
Oko 35 žrtava Srba 12200 2280 1124

Portal najvećeg hrvatskog javnog medija, onaj čiji je vlasnik Hrvatska radiotelevizija, kojoj u statutu piše da mora objektivno i uravnoteženo izvještavati tek neznatno više spominje zločina nad 599 Hrvata nego nad 15 puta manje Srba. Što reći za hrvatski javni medij koji češće spominje Medački džep nego, primjerice, Ovčaru i Škabrnju zajedno. Netko bi možda mogao pokušati braniti HRT time da je do nerazmjera došlo zbog suđenja za Medački džep, ali bi takav pokušaj bio naravno racan_sanadersmiješan, budući da bi odgovoran hrvatski javni medij morao «bombardirati» javnost napisima o mnogobrojnim zločinima nad Hrvatima za koje se ne sudi, čime bi se stvarao posve opravdan pritisak na odgovorne državne institucije, u prvom redu Državno odvjetništvo i pravosuđe, da rade svoj posao. Time što to ne čine jasno pokazuju kakva je njihova politika.
Što se portala Jutarnjeg i Večernjeg lista tiče, oni su privatni mediji i kao takvi nisu, bar formalno, odgovorni prema javnosti kao HRT. No, radi se o najposjećenijim portalima s vijestima u Hrvatskoj. Iako se oba ta lista deklariraju kao nezavisni, posve je jasno da se «nezavisnost» očituje na čudne načine. Tako Večernji list istina po broju članaka prenaglašava događaje u kojima su stradali Srbi, ali ipak u tome znatno zaostaje za Jutarnjim listom. Izvještavati šest puta više o zločinima nad 15 puta manje ljudi govori o medijskoj politici uperenoj na lažno informiranje o nedavnim događajima čitatelja jednog internetskog medija, a to su, kao što smo već zaključili, prvenstveno mladi.
Posebno se ističe praćenje, od strane navedenih internetskih medija, stradanja dviju obitelji, četveročlane hrvatske obitelji Čengić i tročlane srpske obitelji Zec. Oba su zločina zločini i normalnom čovjeku nezamisliva, radilo se o egzekuciji cijelih obitelji, uključujući i malodobnu djecu, dvojicu dječaka iz obitelji Čengić iz Ervenika i djevojčicu iz obitelji Zec iz Zagreba. josipovic_tadicMeđutim, o stradanju srpske obitelji Zec pisalo se na analiziranim portalima od 9 do 87 puta više nego o stradanju hrvatske obitelji Čengić. Opet je daleko najveći nerazmjer kod Jutarnjeg lista.

Nema mjesta čuđenju

Rezultatima koje smo ovdje opisali, i koji su zapravo šokantni, vjerojatno se mnogi ne će čuditi. Previše je tu primjera i predugo je vremensko razdoblje da bi se moglo govoriti o slučajnostima. Radi se, dakle, o smišljenoj medijskoj politici s kojom smo ušli u novo tisućljeće.
Bivši predsjednik s kojim smo ušli u to novo tisućljeće blatio je Domovinski rat i Hrvatsku kada i gdje je stigao. Sadašnji, između ostalog, pazi da sa srpskim predsjednikom Tadićem isti dan posjeti i Vukovar i Paulin Dvor, šaljući time jasnu poruku tri prstahrvatskoj javnosti.
Radije bismo se ne sjećali što je sve radila Račanova vlada, u sklopu i unutarnje i vanjske politike, započevši harangu protiv hrvatskih branitelja optužbama za lažni invaliditet, ili dajući apsolutnu ingerenciju haaškom sudu nad Olujom. Dokumenti, stvarni i izmišljeni odlazili su u paketima iz Hrvatske, a za «umirenje» hrvatske javnosti plasirala se neistina da tzv. Zakon o općem oprostu onemogućuje progon srpskih zločinaca iz Domovinskog rata. Ovo zadnje apsolutna je neistina, o čemu smo već pisali (Koga zaista abolira Zakon o općem oprostu). Sve je to nastavio, i time blagoslovio, HDZ tijekom svoja dva mandata na vlasti. Uloga Državnog odvjetništva i pravosuđa u stvaranju iskrivljene slike o nedavnoj hrvatskoj povijesti nemjerljiva je. Baš kao i uloga medija, što ponovo pokazuju i podatci iz ovog članka.
Nažalost, oni čija je politika izjednačavanja krivnje, na štetu naravno Hrvatske i hrvatskog naroda, izvršna vlast, pravosuđe i mediji, apsolutni su vladari Hrvatske. Tri prsta jedne ruke.
D. J. L