Ivica Ursić: Kome (ću) dati svoj glas?
Bliži se. 4. prosinac 2011.
Bliži se dan izbora.
To je dan kada svaki Hrvat i kada svaki građanin ove zemlje ima pravo i obvezu izaći na izbore i povjeriti svoj glas i svoju sudbinu u ruke jedne od ponuđenih političkih opcija.
Kome dati svoj glas?
Kome dati svoje povjerenje?
Kome povjeriti sudbinu svoje djece?
Kome povjeriti sudbinu svoga naroda i domovine?
Izbor nije lagan i to ne zato što je toliko dobrih opcija nego jednostavno zato što ni jedna nije ono čemu se nadao birač kojemu je ova Hrvatska na srcu.
Idemo redom.
HDZ
Svakome tko je ikada (a puno nas je takvih) znao birati HDZ, danas mora biti ili slijep ili gluh ili je protekle godine proveo u apsolutnoj amneziji, da bi zaokružio listu te stranke. Nakon VELEIZDAJE, koju je ova stranka, na čelu sa svojom političkom vrhuškom, napravila, svaki glas HDZ-u je ili ludost ili je težnja za nastavkom sluganske politike koja nas je kao narod ponizila do samog dna.
Istočni grijeh HDZ-a je „judin poljubac“ i „pilatovsko pranje ruku“ kada je u pitanju general Ante Gotovina i svi oni koji su zahvaljujući HDZ-u i šutljivoj hrvatskoj većini skončali u haškim i inim kazamatima samo zato što su se drznuli braniti Domovinu.
Treba li ih nabrajati? Generali Mirko Norac, Mladen Markač, Slobodan Praljak, Dario Kordić i njegova grupa ... znamo mi dobro tko je branio, a tko je ovu zemlju i ovaj narod učinio nesretnima.
Ne treba ni spominjati Hrvate u BiH, ZERP, Savudrijsku valu, Slobodnu Dalmaciju ... popis grijeha HDZ-a je predug. Teorija o „popravljanju“ HDZ-a ne drži vodu, jer nešto što je izdalo temeljne principe, a na kojima je i nastalo, treba umrijeti, zatim se iznova roditi, treba proći svoju pustinju, okajati grijehe, a ne jeftinim predizbornim trikovima vrijeđati i ono malo zdravog razuma koji nam je preostao. Misle li oni uistinu da je naše pamćenje tako loše?
Razno razni apartčici i uhljebi godinama parazitiraju na državnim jaslama, narodu s nekoliko patetičnih fraza pred izbore žele razbuditi ugasli nacionalni ponos kojeg su im sustavno zatirali i sada ... (to je fenomenalno) ... traže od tog istog naroda neka im opet podari povjerenje. Zašto? Pa valjda da im ga opet iznevjere. Kakvi smo nije ni čudo što se oni nadaju.
SDP
Na njih je i suvišno trošiti riječi. Oni nisu državotvorni, jer su svojim postupcima na državotvornost gledali (i gledaju) kao na nešto negativno i retrogradno. Vjerojatno će biti relativni (ne daj Bože i apsolutni) pobjednici izbora, ali to je rezultat apsolutne dominacije u svim relevantnijim medijima kojima sustavno indoktriniraju prosječnog čovjeka koji po svoje mišljenje odlazi na TV Dnevnik.
Činjenica da je za njih najveći zločinac nad Hrvatima, JB Tito, ujedno i najpozitivnija osoba i najveći političar u povijesti, dovoljna je da ih diskreditira kod svakog onog koji Hrvatsku voli. Sve ostalo su nijanse. JBT odnosno komunizam geneza je čitavog zla.
Svi ostali koji su njihovi sateliti, od tzv. laburista pa preko tzv. liberala i tzv. neovisnih lista raznih „bivših popova“, pa „jurčića i bandića“, samo ciljano služe kako bi pokupili eventualne rubne glasove pa da tako uz podršku profesionalnih Srba i manjinaca mogu doći do dvotrećinske većine u Saboru.
Plan je dobar, jer je njima dovoljno dovesti do glasačkih mjesta svoju 1/3 za koju je pokojni predsjednik Tuđman rekao da su „žuti i zeleni mravi“, a u biti to su oni koji nikada ne će prežaliti „jugovinu“ i kojima nikakva Hrvatska nikada nije bila niti će ikada biti poželjna.
HSP
Kada kažem HSP onda mislim i na HČSP i na HSP dr. Ante Starčević i sve ono što za sebe tvrdi da je državotvorno. Oni su najnegativniji likovi ove drame. Mogli su ujedinivši se izvesti narod i Hrvatsku iz gliba u koji je upala i iz ponora u kojeg će tek upasti, ali njihova oholost, samodovoljnost i gola sebičnost pokazali su se u svom punom svjetlu. Nije njima ni do naroda ni do Hrvatske, njima je do sjedalice u Saboru i do njihovih osobnih probitaka.
Pitam se samo zašto je odbačen Zvonko Bušić? Gdje je Thompson? Zašto oni, kao dokazani domoljubi, nisu podržali nikoga od te pravaške svite? Valjda je i njima sve jasno. Prepošteni su oni za te igre. Tu ne treba više trošiti riječi. Puno je onih čestitih ljudi koji će iz naivnosti dati svoj glas, ali to je bačen glas.
I tko je ostao?
HRAST koji se nažalost raspukao i u kojem još uvijek ima pojedinaca koje bih osobno volio vidjeti u Saboru (Ivo Perišić) i onih koji su misteriozno nestali s liste HRASTA, a bili su naše velike nade (Josip Markotić) i za mene jedina opcija kojoj ću dati svoj glas, a to je:
SAVEZ ZA HRVATSKU
general Željko Sačić
Goran Dodig
Milovan Šibl
Benjamin Tolić
Josip Jurčević
Silvana Ćurković ...
... ja sam uvjeren da bi ti ljudi govorili u Saboru ono što bih i ja tamo govorio.
Možda je to malo, (ali mi već poodavno u Saboru nemamo nikoga tko bi zastupao državotvornu ideju) ali ako shvatimo da osim one gore spomenute 1/3 „žutih i zelenih mravi“, drugu 1/3 čine „pragmatici“ koji će biti uz svakoga tko ima šansu dobiti izbore i naravno samo ako to bude u njihovu konkretnu korist, onda onu preostalu 1/3 čine državotvorne, domoljubne snage.
Jedna trećina njih je u poodmaklim godinama i još uvijek misli da je HDZ = Franjo Tuđman. Jedna trećina je još premlada i srce ih vuče prema lažnoj retorici „pravaških trubača“, preostala 1/3 su oni koji se uvijek odazivaju na poziv Domovine.
Oni idu u rat, oni ginu i oni su i stvorili ovu državu.
Oni će i sutra, ako zatreba, opet ratovati.
Oružjem, perom, srcem.
Na njima i počiva budućnost Hrvatske, naša budućnost i budućnost naše djece.
Oni se ne prodavaju za „judine škude“, oni nikada ne bi „locirali, identificirali, uhitili i transferirali“, oni nikada ne bi prepustili medije UDBI i ORJUNI, oni nikada ne bi bili veleizdajnici.
Možda nitko od njih i ne uđe u Sabor. Možda. Ako se to dogodi, onda je naša razjedinjenost razlog što opet u Saboru ne ćemo imati nikoga tko će nas predstavljati. O našoj sudbini odlučivati će oni kojima do nas nije stalo. Ni do nas ni do Hrvatske.
Samo ujedinjeni imali smo i imamo šansu zaštititi sebe i Domovinu. Ako ne uspijemo onda krivca tražimo među sobom, među onima koji ne žele služiti Hrvatskoj i njezinom narodu, među onima koji nas godinama varaju lažnim obećanjima, među nama koji takvima dajemo svoj glas ili ga ne dajemo onima koji nas nikada ne bi iznevjerili.
Biti i u manjini (danas), a biti s takvima (Savez za Hrvatsku), velika je čast i privilegija, jer njihovo sutra tek dolazi. Neminovno dolazi. To je povijesna neminovnost. Njihovo sutra i naše je sutra.
Kada ovaj narod, koji je tek izašao iz egipatskog ropstva, sada upadne u babilonsko ropstvo, opet će ona državotvorna i domoljubna manjina morati stvar uzeti u svoje ruke. I spašavati ono što ostane od nas i Hrvatske.
Glasajmo po srcu i po onome što je po Božjoj pravdi pravedno. Nema tu rasipanja glasova. Bolje je da jedan jedini čestit čovjek uđe u Sabor nego da nas još jednom prevedu žedne preko vode. Njegov glas će biti i naš glas.
Makar i jedini.
Zato moj glas i ide SAVEZU ZA HRVATSKU.
Barem ću imati mirnu savjest.
A to je danas rijetkost.
Nažalost.
Ivica Ursić
