Wednesday, September 21, 2011

GLAS ZA HDZ ZNAČI GLAS ZA SDP. I OBRNUTO

U glavnoj ulozi svih prijevara bila je Jadranka Kosor

POVRATAK NA MJESTO ZLOČINA

U glavnoj ulozi svih prijevara bila je Jadranka Kosor

Arena nije slučajno odabrana, jer su se sličnim gladijatorskim masovkama vršile manipulacije puka još od starog rimskog vremena. Tada su vladajući to izvodili pod parolom „Kruha i igara!“. No, civilizacija je od tada očigledno napredovala. Naročito u Hrvatskoj, u kojoj je ukinut kruh te su ostale samo igre.

  • Autor: Josip Jurčević|
  • Photo: Daniel Kasap/PIXSELL |
  • Utorak, 20.09.2011 18:45

Može li se političkim nasljednikom F. Tuđmana samoproglašavati netko tko je 1990-ih zagovarao opstanak Jugoslavije i komunizam? Može li se zastupnikom hrvatskih branitelja samoproglašavati netko tko je godinama na čelu protupravnog raspolaganja i pljačkanja imovine hrvatskih branitelja u njihovom Fondu? Može li se predstavljati prijateljem hrvatskih generala i branitelja onaj tko je već godinama među njihovim čelnim progoniteljima, i to na temlju krivotvorina i laži?

Može li biti prijatelj hrvatskih umirovljenika, majki, nezaposlenih, mladih, osiromašenih i ostalih obespravljenih hrvatskih građana netko tko je godinama bio u vrhu državnih institucija koje su pljačkale, izdavale i ubijale njihovu stvarnost i budućnost?

Sve to nije moguće čak ni zamisliti nigdje u svijetu. Osim što se to stvarno događa u Hrvatskoj.

Jedna takva radikalna i gromoglasna, apsurdna predstava održana je na subotnjoj masovci HDZ-a u zagrebačkoj Areni. A u glavnoj ulozi svih prijevara bila je J. Kosor.

Arena nije slučajno odabrana, jer su se sličnim gladijatorskim masovkama vršile manipulacije puka još od starog rimskog vremena. Tada su vladajući to izvodili pod parolom „Kruha i igara!“. No, civilizacija je od tada očigledno napredovala. Naročito u Hrvatskoj, u kojoj je ukinut kruh te su ostale samo igre.

Drugi razlog odabira Arene bio je u tipičnoj psihologiji „povratka na mjesto zločina“, koji je počinjen 2009. godine kada je car Sanader dao cijelo svoje carstvo vjerujući kako je pronašao svojeg konja spasa. No, i ovo hrvatsko civilizacijsko iskustvo je pokazalo revolucionarni iskorak, da ni inače veoma plemenite životinje, tj. konji više nisu ono što su nekad bili.

Ali, dragom Ivi je ipak ostala utjeha jer je izravno i uživo mogao slušati ovogodišnju bučnu predstavu, budući se i Arena i zatvor nalaze u Remetincu, na bliskom razmaku od samo dvjestotinjak metara. Tko zna o čemu je Sanader razmišljao slušajući kako ga veoma loše oponaša hrvatska Fidela Castro (J. Kosor), koja je slušatelje omamljivala dugim prelijevanjem šupljeg u prazno i zblenutim pljeskanjem samoj sebi.

Kad je bunovna Kosorova pozvala na probuđena sjećanja, možda su se sjećanja dragog Ive vratila čak desetak godina unazad, na splitsku Rivu kad je obećavao sve ono što će kasnije temeljito iznevjeriti. Taj hokuš-pokus model Sanadera na splitskoj Rivi pokazao se prevarantski krajnje uspješnim čak dva puta: na parlamentarnim izborima 2003. i 2007. godine. Budući su birači u Hrvatskoj dva puta zaredom naiskap popili isti predizborni otrov, ne treba čuditi što nekreativni trovači u HDZ-u i nadalje nude isti masovni recept.

Dva dana nakon Arene susreo sam dva iskusna i u svakom pogledu izgladnjela hrvatska intelektualca na koje je pala kap otrova iz Arene, te su halucinirali o čudu obraćenja izdajica i pljačkaša koji sada zaista kreću u pohod spašavanja Hrvatske.

Crno bijeli svijet

Nisam htio biti okrutan prema poštenim hrvatskim intelektualcima te uspoređivati njihovu logorašku vitkost s pregojaznim obujmom prvog reda HDZ-ovaca, nego sam ih podsjećao na mnogobrojne činjenice koje su i njima i svim hrvatskim građanima stalno dobro poznate. Osim u vrijeme izbora.

Ponajprije, približno 70.000 članova Saveza komunista se 1990. g. učlanilo u HDZ, kako bi sačuvali svoje osobne pogodnosti ali i institucijsku moć jugokomunističke strukture. Uz to, približno 14.000 društvenih organizacija i udruga iz komunističke Jugoslavije jednostavno se samo preregistriralo u „novi“ sustav Republike Hrvatske, sačuvavajući i nadalje svoje prostore, izvore proračunskog novca i kadrove, tj. svoju strukturiranu moć.

Veoma malobrojne osobe i organizacije iz razdoblja komunizma koje su zaista prihvatile demokraciju i samostalnu hrvatsku državu bile su postupno eliminirane i iz HDZ-a, kao i iz državnih i društvenih institucija RH, te su tako doživljavali sudbinu neovisnih pojedinaca koji su stjecajem ratnih i političkih zapleta privremeno uspjeli ući u institucije.

Velika većina saborskih, te županijskih i općinskih skupštinskih zastupnika u RH - u svim sazivima od 1990. do sada - bili su u svakom pogledu čvrsti predstavnici bivšeg sustava i vremena. Taj postotak bivših je stalno još veći na ključnim mjestima izvršne vlasti, pravosuđa, znanosti, obrazovanja, kulture, gospodarstva, medija i civilnog društva u RH.

U prvih deset godina tzv. HDZ-ove vlasti najteže je zlorabljena potpuno nekritička ideja „svehrvatske pomirbe“, koja je korištena isključivo za očuvanje moći stare strukture. Brzinski je eliminiran onaj tko je pokušao utemeljeno dokazati da neki predstavnici stare strukture nisu sposobni ili da su izdajnici.

U privatizacijskoj pljački – od kioska do poduzeća, institucija i banaka; od teritorija i nekretnina do pokretnina usluga i prava – glavni akteri bili su čvrsti predstavnici stare strukture i njihovi biološki potomci.

U cijelom tom prijenosu strukturirane institucijske moći, ili tzv. tranziciji, jednako i ravnopravno su uz HDZ sudjelovale i stare strukture koje su raspoređene u svim značajnijim „novim“ strankama. Svaki hrvatski građanin to može najkonkretnije spoznati u svojem životnom i poslovnom okruženju. Isto tako, protokom vremena svima nama su se u pravom svjetlu pokazali i mnogi HDZ-ovi kapitalci.

Javno je najjasniji u svakom pogledu S. Mesić, koji je daleke 1967. g. bio najžešći progonitelj potpisnika Deklaracije o hrvatskom književnom jeziku. Od 1990. do 1992. g. Mesić je bio najglasniji pjevač ustaških pjesama diljem svijeta. Nakon 1994. g. Mesić je javno najpoznatiji neprijatelj hrvatske državotvornosti ali i gromobran koji prikriva preostale dubinske razarače.

Javnosti su sada više ili manje poznati Mesiću slični pervertitski slučajevi nekada najmoćnijih HDZ-ovaca J. Manolića, J. Perkovića, Z. Mustača, J. Boljkovca, S. Degoricije, H. Šarinića, M. Granića itd.

U ostalim strankama nije trebalo biti tolikog prikrivanja, pa su od početka 1990-ih javno poznata temeljna opredjeljenja I. Račana-S. Linića i njihovih, R. Čačića-V.Pusićke i njihovih, I. Jakovčića i njegovih, te niza sličnih koji su nestali s javne scene. U HSLS-u je bila nešto složenija situacija, ali su javno ipak isplivali G. Granić, G. Fižulić, J. Radoš itd. Većina HSS-ova i HSP-ova još uvijek rone, jer je tako predviđeno scenarijem.

U prvih deset godina postojanja RH, daleko najviše novih (tj. demokratski i hrvatski orjentiranih) osoba bilo je učlanjeno u HDZ, te su stjecali određena upravljačka iskustva uglavnom na manje značajnim i nižim razinama. Oni su prepoznati kao glavna potencijalna i donekle strukturirana opasnost svim hrvatskim neprijateljima - u RH i izvan nje. Radi toga je poduzeta duga i složena operacija njihove neutralizacije, a potom i potpune perverzije HDZ-a; iz stranke koja je navodno stvorila hrvatsku državu u stranku koja će zaista potpuno razoriti hrvatsku državu i društvo.

Glavni i najveći posao neutralizacije izvornih HDZ-ovaca odradio je I. Pašalić (uglavnom nakon 2000. g.) koji ih je u najvećem broju izvukao iz HDZ-a i odveo u bespuće. Tako je otvoren širok prostor veleizdajničkoj djelatnosti I. Sanadera, koji je rastom svoje moći sve više obračunavao s ostacima izvornih HDZ-ovaca, uključujući i one „tipične hrvatske naivce“ koji su ga doveli na tron (B. Glavaš, a potom i ostali utemeljitelji). Zadaća J. Kosor je tek dovršiti posao dragog Ive.

Stoga, sadašnji ulazak pojedinaca u HDZ, podsjeća na „mudre i vidovite“ pojedince koji su krajem 1980-ih ulazili u Savez komunista. Ili, kako još jasnije i duhovito reče Z. Hodak: „Ući sada u HDZ, to je perspektivno kao da se netko u Hrvatskoj sredinom svibnja 1945. g. učlanio u Ustaški pokret.“

Svrha

Prema tome, sada je pri kraju mučno samoubojstvo HDZ-a, koje podsjeća na najbolje vještine harakirija, ili ovdašnjeg (samo)nabijanja na kolac. Arena je svakako najprimjerenija pozornica za to.

Iz gore navedenog konteksta se iščitava tajna sve dublje i sve otvorenije pravosudne i javne samokriminalizacije HDZ-a, te istovremene potpune amnestije – za potpuno iste grijehe - potpuno istih struktura u drugim strankama. Veličanstveno svjetsko umijeće je pritom što se sve ovo kirurški najpreciznije događa u vrijeme dok je HDZ formalno na vlasti.

Prvi cilj je svakako da pervertirani HDZ sam sebe skine s vlasti i da na njegovo mjesto „čistih ruku“ zasjedne SDP i njegovi. No, prema tome scenariju, nikako se nesmije dopustiti da politički prostor, kojeg lažno zastupa HDZ, popuni bilo koja novnonastala hrvatska politika. Zbog toga je fizičkim nasiljem bezbučno uništen Hrast, a Hrvatski plamen je ugašen obavještajno-političkim manevrima. Temeljem toga se javnim presingom nastoje unaprijed pokopavati veliki izborni izgledi svih drugh samoniklih inicijativa hrvatskog političkog zajedništva.

Tako se i pred ove izbore odvija igra skrivača s biračima, na isti način kao i 2003. i 2007. godine. Lažno se prikazuje da postoje samo dvije mogućnosti: SDP i njihovi te pervertirani HDZ i njihovi. Stoga je javni prostor već sada potpuno zasićen svim vrstama samo njihovog bilo kakvog govora, te stvarnih i navodnih svađa i sukoba.

A zbiljnost je jasnija nego ikada u ovih dvadesetak godina. SDP, HNS, IDS i sadašnji HDZ su potpuno isti, čak i više nego kad su otvoreno bili bratski komunisti.

Stoga je važno prepoznati da glas za HDZ znači glas za SDP. I obrnuto.