Monday, January 10, 2011

O KORUPCIJSKOJ HOBOTNICI

Smrtonosni zagrljaj hrvatske korupcijske hobotnice

Banke, Hrvatski telekom, brodogradilišta, Pliva, industrijska poduzeća, poljoprivredni kombinati, INA, HAC, Slobodna Dalmacija, te deseci tisuća drugih tvrtki i zajedničke imovine - kojoj smo mi državljani RH bili vlasnici - pojela je sve nezasitnija korupcijska hobotnica. Ona je naš sustav.

Država je suverena, teritorijalna, povijesna, institucionalna, jezična i drugačija zajednica, u kojoj žive njeni državljani. Država je i priča, i mit, i identitet. Država je i opći, javni, interes. Državne institucije su servis građana, s veoma jasno određenim zadaćama, strukturom, nadležnostima i pravilima. Uostalom, svaku državu je stvorio puk, koji se tako pretvorio u državljane. Znanstvenici s pravom kažu da je država zapravo jedna vrsta društvenog ugovora.
U državnim institucijama su zaposleni službenici koje plaćaju državljani, porezni obveznici. Zbog toga, ako već zbog ničega drugoga, državne institucije i državni službenici rade u korist svojih državljana i svoje države. Jer, ako i kad - i na bilo koji način - propada država, najviše izravne egzistencijalne štete trpi većina -poštenih - državnih službenika.
Zbog toga su državni službenici najuporniji čuvari opstanka države. Za napredovanje državnih službenika, pored stručnosti, presudna je odanost i odgovornost prema državi i državljanima, tj. zajednici. Neki državni službenici čak su plaćeni ginuti za opstanak države.
Praktično, nema idealne ni države niti državljana. No, naznačena osnovna načela i svijest o državi postoje i funkcioniraju – više ili manje - i među državnim službenicima i među svim državljanima, u svim imalo sređenim državama. Prema razini te svijesti i funkcioniranja mjeri se kakvoća – stabilnost, sigurnost, uspješnost itd. - države i državljana.
Korupcija
Kada propada naznačena svijest i funkcioniranje, propadaju i država i državljani. Proces nastanka države je složen i težak. Kao i proces njene razgradnje. Mnoge države su opstajale, razvijale se i bile uspješne čak i usprkos podnošenja golemih ratnih pustošenja. Samo, ako su im ostala očuvana osnovna duhovna načela zajedništva i povjerenje između državljana i državnih institucija.
Za sudbine država i pojedinaca, pa i za njihov opstanak, korupcija je najsmrtonosnije sredstvo. O korupciji su napisane mnogobrojne knjige i tekstovi. No, osnovna određenja korupcije su ipak jednostavna.
Dijelove korupcije čini svaki oblik zloporabe ovlasti u javnom i privatnom sektoru. No, korupcija nije pojedinačni čin podmićivanja, nepotizma, mobinga ili drugih sličnih protuzakonitosti. Korupcija je prvenstveno sustav, ili mreža javnih institucija i osoba koji funkcioniraju protivno propisanim pravilima i načelima. Svrha javnog (državnog) sustava je ostvarivanje općeg (javnog) dobra. Svrha korumpiranog javnog sustava je protuzakonito ostvarivanje koristi pojedinaca i skupina.
Korupcija je smrtonosna bolest javnog sustava. Korupcija se hrani upropaštavanjem općeg dobra i upropaštavanjem pravilnog funkcioniranja javnog sustava. Unutarnja slabost korupcije je u njenoj jednostavnoj prepoznatljivosti. Korupcija nije apstraktna, ona je nešto najkonkretnije.
Naime, korumpiranost javnog sustava se najbolje očituje na svakom pojedinačnom slučaju. Praćenjem jednog slučaja korupcije može se najizravnije i najpreciznije otkriti korupcijska mreža, tj. osobe i institucije koje je čine. Jer, da nema te izravne umreženosti korumpiranih, ne bi bilo ni korupcije.
Onaj tko u javnom sektoru, u svakom pojedinačnom slučaju, postupa protivno zakonima ili propušta postupati sukladno nadležnostima najjasnije nam otkriva da je pripadnik korupcijske mreže, koja nas sve davi poput zagrljaja hobotnice. Isto tako, svi oni u javnom sustavu koji propuštaju sankcionirati korumpirane dijelove sustava najjasnije nam otkrivaju da su dijelovi korupcijske hobotnice.
Korupcija je krajnje ofenzivna bolest. Da bi opstala nužno se mora širiti, u svim smjerovima. Stoga, sve horizontale i vertikale javnog sustava su prostor djelovanja korupcije.
Tako se to radi u Hrvatskoj
Vjerovali ili ne, prije nekoliko tjedana iz Hrvatske je - bez ikakvih zapreka - otputovao jedan od najvećih hrvatskih šefova organiziranog kriminala u proteklih sedam godina. Izravna novčana šteta koju je djelovanje njegove organizacije nanijelo hrvatskim građanima za sada se procjenjuje barem u stotinama milijuna eura, a druge vrste golemih nacionalnih šteta su toliko velike da se ni ne mogu novčano izraziti.
Nadležna su državna tijela Ivu Sanadera - zbog najtežeg kriminala – dugo istraživala, saslušavala i cijelo vrijeme držala pod prismotrom. No, i to je najznakovitije, nitko od nadležnih ga nije ni pokušao zaustaviti dok se automobilom kretao prema granici i dok je bio u uobičajenoj proceduri prijelaza granice.
Jučer je zagrebačka policija saslušavala Jean Francois Otta, direktora luksemburške Orco grupe i predsjednika Nadzornog odbora tvrtke Sunčani Hvar, kojeg se tereti da je sudjelovao u nizu protuzakonitih radnji, s kojima je opljačkano i iz Hrvatske odneseno 240 milijuna kuna.
Vjerovali ili ne, g. Ott je – bez ikakvih zapreka - otputovao iz Hrvatske.
Tijekom druge polovice 2009. g., mjesecima smo medijski pratili dovršetak radne i životne agonije posljednjih dvjestotinjak radnica tvrtke Dalmatinka iz Sinja. Desetak godina ranije bilo ih je čak 860. U „spas“ Dalmatinke „hrvatske“ vlasti su najprije uložile 380 milijuna kuna novca poreznih obveznika, te je proglašen stečaj. Uskoro potom, 2002. g., „hrvatske“ vlasti su prodale radnice i tvrtku uglednim poduzetnicima iz Italije, koji su u Dalmatinki opljačkali sve što se moglo, uključujući i unovčenje - u svoju korist - i tvorničkog zemljišta.
Već mjesecima medijski pratimo dovršetak radne i životne agonije radnica tvrtke Kamensko. Preostale radnice su poput posljednjeg Mohikanca. Dokazuju pljačku i korupciju. Prosvjeduju i štrajkaju glađu. Jedna radnica je najkonkretnije opisala svoj očaj, ali i opću razinu očaja mnogobrojnih obespravljenih i opljačkanih u Hrvatskoj: "Išla sam pred tramvaj... nisam mogla više. Vozač je zakočio. Ni tramvaj me nije htio pregaziti...".
Već dvadeset godina u Hrvatskoj se neprekidno množe slični korupcijski slučajevi, koji kao fotokopirani korupcijski primjeri sve strelovitije promiču pred našim očima. Banke, Hrvatski telekom, brodogradilišta, Pliva, industrijska poduzeća, poljoprivredni kombinati, INA, HAC, Slobodna Dalmacija, prognanički fond, braniteljski fond, dijelovi teritorija, te deseci tisuća drugih tvrtki i zajedničke imovine - kojoj smo mi državljani RH bili vlasnici - pojela je sve nezasitnija korupcijska hobotnica. Ona je naš sustav.
Kao i prijašnji, i sadašnji najodgovorniji u javnom sustavu RH na sve to čine sljedeće:
Predsjednica Vlade, Jadranka Kosor (popularno nazvana „Suzana“) izjavljuje: „Iznenadili su me razmjeri korupcije u Hrvatskoj“, te se potom vjerojatno mirno uputila u „svoj“ stan kojim je još davno prije nagrađena od MORH-a, zbog tajanstvenih zasluga.
Predsjednik RH, Ivo Josipović, je pokroviteljski i u kolektivističkom duhu komunizma radnicama (400 njih) udijelio novo izmišljenu bezvrijednu nagradu „Ponos Hrvatske“, te ih pozvao na kavu, vjerojatno misleći da cijenom kave rješava sve materijalne i moralne dugove prema njima. Dostojanstvene radnice su ga prozrele i odbile, uz obrazloženje da nemaju novca ni za kavu.
Zamislite: kada ovako postupaju najodgovorniji, kako li je tek na nižim razinama korupcijske mreže, te kakve nam nagrade pripremaju u narednim mjesecima.