Tuesday, December 14, 2010

TUĐMANOVO DRŽAVOTVORNO NASLIJEĐE

Datum: 10.12.2010.
Povijest će mu dati za pravo. Povijest je neumoljivi sudac. Kako vrijeme prolazi, on raste, a njegovi osporavatelji smanjuju se kao što se svaka sitna duša na kraju smanji na mjeru svoje zlobe. Veliki ljudi imaju velike vrline i velike mane. Veliki su po svojoj ljudskosti, po svojoj hrabrosti i viziji. Neprijatelji im mogu biti brojni, ali nisu nikada veliki. Mali su jer nemaju respekta prema onomu koji ih je porazio i bio tako milosrdan. Zato mu se i mrtvome osvećuju. Jer su se pored njega osjećali kao patuljci, kao politički liliputanci. Ali i tome dođe kraj. Bog i povijest svima će uzeti mjeru, sve će postaviti na svoje pravo mjesto. Tko na koncu pamti sve te klevetnike pored jednoga velikana? Tko će slaviti bijedne izdajnike pored velikog državnika? Tko će uništiti njegovo djelo, koje je neuništivo jer živi u narodu?

Državnik s vizijom i stavom

Dr. Franjo Tuđman. Čovjek koji je neizmjerno ljubio Hrvatsku. S takvom strašću i vjerom u slobodu, da ni sam Bog nije mogao ostati ravnodušan. Učinio je čudo, nakon naraštaja i naraštaja, upravo po tom čovjeku. Hrvatska je stvorena, oslobođena, usprkos svijetu koji je nije htio. Naša djeca i unuci učit će o njemu kao o utemeljitelju moderne hrvatske države. Dr. Tuđman je bio veliki radnik i vizionar, čovjek iznimno jake volje, političke strasti i intuicije. Osoba državničkoga kova, sa stavom. Ni s kim u svijetu nije razgovarao kao sluga pokorni nego kao ravnopravni partner, kao subjekt međunarodne politike, kao državnik kojega se respektira. Sanjao je i stvarao jaku i ponosnu Hrvatsku, prkosnu i samosvjesnu, a ne žalobnu i malodušnu kakvom ju je učinio taj kukavički soj nakon njega! Sjećate li se da se dr. Tuđman ikada žalio, da je govorio kako se nešto ne može, da je pokazivao inferiornost i servilnost? Nikada! On je Hrvatsku vodio kao da je velika i moćna država, kao istinsku regionalnu silu. Neki svjetski moćnici mu to nisu mogli oprostiti. Tu odvažnost, drskost i samouvjerenost. Bili smo u njegovo vrijeme samosvjesna i hrabra nacija. Imali smo snažnu državu, vojsku, branitelje koji su u zadnjih deset godina pretvoreni u depresivnu, suicidalnu populaciju. Tko je predvodio famoznu "detuđmanizaciju" u proteklom desetljeću? Je li ona bila moguća bez suodgovornosti svih političkih čimbenika, pa tako i najjače stranke koja se hvali Tuđmanovom baštinom?

Sve za Hrvatsku!

"Detuđmanizacija" je drugo ime za perfidni politički progon svih onih ljudi koji se nisu htjeli odreći Tuđmanova državotvornog naslijeđa, koji nisu htjeli izdati njegovu slobodnu i neovisnu Hrvatsku. Dogodila se latentna čistka hrvatske inteligencije, uklonjeni su iz javnog života svi ljudi odani dr. Tuđmanu kao prvom hrvatskom predsjedniku. Danas i njegovi najljući protivnici priznaju da nije bio čovjek korupcije, da ga nije zanimalo izvlačenje novca iz državnih poduzeća, nego ga je zanimala Hrvatska, slobodna i jedina Hrvatska. Njegov slogan "Sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što!"  bio je istinski moto njegova življenja i djelovanja! Ta pogledajte cijeli njegov životni vijek – sve je to bila neprestana žrtva, latentni progon kojeg je trpjela i cijela njegova obitelj. Bi li netko od njegovih osporavatelja poželio takvu sudbinu? Bi li izdržao takav križ? Biti disident unutar Jugoslavije, unutar tog perveznog sustava. I nakon svega – devedesete, rat, neizreciva odgovornost. Pa nakon smrti – 11 godina, svo blato, svi hrvatski grijesi bačeni na njega, niz izdaja, njegovi najbliži suradnici ga se odriču, ljudi koji bez njega ne bi ni postojali, liliputanci koji ga razapinju i gaze po njemu. Ali Bog ima svoje nedokučive planove. Tuđmanova veličina i povijesni značaj, nakon svega, pokazat će se u novom, snažnijem svjetlu u vremenima koja dolaze.
  Ostale stranice iz rubrike Zoran Vukman