POVRATAK U BUDUĆNOST
Kolumna Josipa Jurčevića: Fenomen HDZ-a i političkog samoubojstva iz zasjede
Ako se, nakon svih nepoznanica i šokova koje smo doživjeli zahvaljujući poduzetnosti HDZ-ovaca, možemo složiti da je dobro što nestaje ta organizacija koja je postala nepopravljiva, ipak ostaje pitanje tko će imati koristi od toga.
Zdravi razum i kaos
Postoje mnoga temeljna civilizacijska uvjerenja koja su načelno neupitna, te ih ljudska vrsta prenosi iz naraštaja u naraštaj. Jedno od takvih uvjerenja smatra da je čovjek jedino živo stvorenje koje ima sposobnost kreativnog rasuđivanja i promišljenog djelovanja. Sukladno tome, smatra se da svako djelovanje i postupak čovjeka pojedinca ili bilo koje ljudske zajednice ima svoje uzroke i posljedice. To je tako i u slučajevima kada pojedinci i zajednice nisu svjesni uzroka i posljedica svojeg djelovanja, ili kada o njima misle pogrešno.
Do saznanja o svemu ovome dolazi se načinom razmišljanja, odnosno logikom. Međutim, iskustvo nas uči da veoma učestalo postoje i različite logike koje dovode do različitih saznanja o istoj stvari ili istom događaju. Načelno, te razlike u mišljenju su civilizacijski legitimne i prihvatljive, do određene racionalne granice. No, razlike u prosuđivanju istih jednostavnih stvari i događanja ponekad su toliko suprotstavljeni da ih se nikako ne može ni objasniti niti prihvatiti zdravim razumom.
Još je veći problem kad postoje događaji i osobe koji su očigledno stvarno povezani, ali su toliko nerazumni da razmišljanje o njima dovodi do glavobolje. Kad su nerazumni događaji i osobe učestali, onda se radi o nerazmrsivom kaosu koji prerasta u različite vrste težih destabilizacija pojedinaca i zajednica. A teže destabilizacije često dovode do kaosa u glavama, te socijalnog kaosa i svih vrsta nasilja, uključujući i oružane sukobe.
Povratak aveti prošlosti u budućnost
Takav redoslijed nerazumnih događanja sve je učestaliji u svijetu i naročito u Hrvatskoj. Međutim, nerazumne situacije potiču i na različita razumna djelovanja koja se suprotstavljaju kaosu i njegovim štetnim posljedicama. Zanimljivo je što se promatranjem brojnosti vrsta i učestalosti razumnih djelovanja u nekom društvu može zaključivati i o kritičnosti situacije. Odnosno, što je više razumnih djelovanja to je veća kritičnost nerazumne stvarne situacije.
Siguran pokazatelj visoke kritičnosti situacije jest i pojavljivanje novih kolumni, jer to znači da sve više zakazuju složena razumna djelovanja.
Tako je nastala i ova kolumna, s dugim uvodnim pojašnjenjem svoje osnovne logike i motivacije. Ipak, dužina uvoda je korisna jer ova logika će se u ovoj kolumni nadalje primjenjivati na aktualnu hrvatsku svakodnevnicu. Stalni naziv kolumne („Povratak u budućnost“) odabran je radi suprotstavljanja potpunoj besmislici kojom se nas u Hrvatskoj nastoji uvjeriti da je moguće i da je korisno vratiti se u prošlost, jer navodno „nekada je bilo bolje“.
Prva, logička i stvarna dimenzija prijevare je u tome, što je stvarno jedino moguć povratak, odnosno ponavljanje prošlosti u budućnosti. Druga, kvalitativna prijevara je u događajnom i interpretativnom krivotvorenju prošlosti. Primjerice, ono što je stvarno bilo dobro u prošlosti ili se prešućuje, ili se prikazuje kao loše, a ono što je bilo beznačajno prikazuje se kao sudbonosno, i obrnuto. Izokreće se i prirodni redoslijed stvari i osnovna logika, te se sadašnje osobe i događaje prikazuje odgovornima za prošlost u kojoj nisu sudjelovali, ili se konkretni grijesi sadašnjih pojedinaca projiciraju u prošlost kako bi se ocrnilo neko povijesno razdoblje ili osobe.
Dakle, neprekidno nam se sve više stvarno zagorčava stvarnost, a kao spas nude i virtualno idealiziraju najgore aveti i događaji koji su izvučeni iz prošlosti. Na taj način se intenzivnom manipulacijom u sadašnjem javnom životu onemogućava naše pravo na slobodu odlučivanja o izgledu naše budućnosti.
Samoubojstvo iz zasjede
U hrvatskom političkom, pravosudnom i naročito medijskom životu već smo mjesecima izloženi zastrašujućim scenama najintenzivnijeg javnog masakriranja stranke kojoj su hrvatski građani čak 16 godina povjerili institucije vlasti, u tek 20 godina života samostalne hrvatske države.
Duge i mučne scene u ovom stvarnom igrokazu strave dovele su cijelu hrvatsku javnost u radikalno crno-bijelo psihološko stanje opredjeljivanja između skučenog izbora. Postoje samo, sve učestaliji i glasniji uzvici „smrt HDZ-u“, ili sve malobrojnija i tiša milost „neka preživi HDZ“.
Gotovo potpuno su iščezla objektivna propitivanja i vrednovanja.
Zaboravlja se zanosna masovna potpora „stranci koja je stvorila i obranila hrvatsku državu“, „stranci koja je izborila međunarodno priznanje“, „stranci koja je oslobodila okupirane dijelove hrvatskog teritorija“, „stranci koja je provela pomirbu hrvatskog naroda“, „stranci koja je ostvarila povijesne težnje hrvatskog naroda“ itd.
Isto tako, sve su manje primjetne javne optužbe „stranci koja je obnovila ustaštvo“, „stranci opasnih namjera“, „stranci koja je izvršila zločin agresije na BiH“, „stranci koja je potpisala Z-4“, „stranci koja je donijela neustavni ustavni zakon o suradnji s Haškim tribunalom“, „stranci koja je opljačkala hrvatske građane“, „stranci koja sudi i progoni hrvatske branitelje“, „stranci koja već sedam godina vlada u koaliciji s ratnim zločincima, koji sasvim mirno optužuju vukovarske branitelje da su začetnici rata i ratnih zločina u Vukovaru“, „stranci koja vrši veleizdaju države koju je navodno sama stvorila“ itd.
Fenomen HDZ-a, kao javne stvari, sada se sveo na najprimitivnija sapunična dnevna iščekivanja tko će koga noćas, ili najkasnije sutra, izdati u rastrojenoj HDZ-ovoj pljačkaškoj organizaciji, te ima li više uopće mjesta u remetinečkoj elitnoj ustanovi?
Zanimljiva je, preduga i još otvorena priča o tome što je zaista HDZ, tko ga je osnovao, tko je s njime stvarno upravljao, kakve je metamorfoze prolazio i koje je njegovo objektivno povijesno mjesto? Za odgovore na ta zanimljiva pitanja bit će još dosta prigoda.
Za sada je jedino moguće pouzdano odgovoriti samo na najteže pitanje: tko to ovako okrutno ubija HDZ? Na to pitanje je jednostavno odgovoriti barem zbog dva razloga. Jedan razlog je u tome što je okrutno usmrćivanje HDZ-a pri samom kraju. Drugi razlog je u ekskluzivnosti svjetskih razmjera: HDZ vrši otvoreno javno samoubojstvo u stilu najboljih japanskih harakiri majstora.
No, ipak iskustvo i razum nameću zadršku, čak i kod ove očiglednosti. Naime, postavlja se pitanje motivacije ovog samoubojstva.
Ako se, nakon svih nepoznanica i šokova koje smo doživjeli zahvaljujući poduzetnosti HDZ-ovaca, možemo složiti da je dobro što nestaje ta organizacija koja je postala nepopravljiva, ipak ostaje pitanje tko će imati koristi od toga.
Oni koji nas silom javne moći intenzivno prisiljavaju da pratimo kraj HDZ-a, istovremeno nam kao (opet) jedinu, i samo jedinu, zamjenu nude SDP. To je za hrvatske građane veoma, veoma loša vijest, koja nažalost poništava očekivanja koja su se mogla imati zbog dobre vijesti.
Stoga pozor hrvatski građani: u slučaju HDZ-a ipak se radi o klasičnom samoubojstvu iz zasjede.
