POVRATAK U BUDUĆNOST
'Dragi gledaoci, Vukovar je napokon slobodan!'
U ovom tjednu prije 19 godina srbijanski agresor je neprekidnim topničkim napadima usitnjavao ruševine grada. U vukovarskim podrumima civili su zaboravili kako izgleda svjetlo dana. Razorena bolnica nastavila je djelovati u pretrpanom bolničkom podrumu.
U ovom tjednu, prije 19 godina, mediji u svijetu i Hrvatskoj su s najvećom pozornošću pratili kraj i vrhunac stvarne tromjesečne drame Vukovarske bitke. Srbijanski agresor je neprekidnim topničkim napadima usitnjavao ruševine grada. U vukovarskim podrumima civili su zaboravili kako izgleda svjetlo dana. Razorena bolnica nastavila je djelovati u pretrpanom bolničkom podrumu. No, nije više bilo lijekova, a operacije su se vršile u potpunom nedostatku anestetika i sanitetskog materijala.
Opkoljenom Vukovaru već odavno je prestala dolaziti bilo kakva pomoć. Apeli iz zapovjedništva obrane i bolnice uzalud su odlazili u smjeru zapada.
Vukovarski branitelji su ostali bez protuoklopnog streljiva, i srbijanska vojska je presjekla liniju obrane. Branitelji su u manjim skupinama krenuli u proboje prema Vinkovcima, a srbijanska vojska sa zastrašujućom koljačkom pjesmom i nedjelima ulazi u Vukovar.
Dnevnik TV Beograda tog je dana započeo s viješću: Dragi gledaoci, Vukovar je napokon slobodan!
Danima potom, kamere i novinari TV Beograda prikazivali su gomile prašine sto je nekada bio grad. Gledali smo duge kolone podrumski sivih staraca, žena i djece kako gonjeni srbijanskim tenkovima odlaze iz okupiranog Vukovara. Njih preko pet tisuća u logore i dvadesetak tisuća u progonstvo.
TV Beograd je svijetu čak prikazala da su visoki predstavnici UN-a i Međunarodne organizacije Crvenog križa bili nazočni dok je srbijanska vojska iz vukovarske bolnice iznosila ranjenike koji su potom pogubljeni na Ovčari. Vidjeli smo i predaju branitelja iz vukovarskog naselja Mitnica.
Srbijanski agresor je u Vukovaru tijekom bitke i nakon okupacije ubio približno tri tisuće civila i sedamsto branitelja, a i sada se približno 500 Vukovaraca vode kao nasilno odvedene i nestale osobe.
Odnos vojnih snaga
I na početku srbijanske opsade Vukovara, krajem kolovoza 1991., Vukovarska bitka je postajala sve veći vojni fenomen, koji je spontano zaokupljao pozornost svjetske i hrvatske javnosti. Razlog je bio jednostavan. Nalazio se u golemom nerazmjeru snaga između agresora i vukovarskih branitelja, te u potpuno neočekivanim vojnim učincima branitelja.
Prema Vukovaru se iz Srbije slijevala golema srbijanska vojna snaga: stotine tenkova i oklopnih transportera, deseci tisuća mobiliziranih vojnika, duge kolone svih vrsta oružja i streljiva. Cilj ovih snaga bio je dovršiti vojnu okupaciju Hrvatske i tako politički slomiti hrvatsku državu koja je bila u procesu ustrojavanja.
Prema standardnim vojnim procjenama, srbijanska vojska trebala je u jednom danu, usput, pregaziti Vukovar, jer u Vukovaru je bilo približno dvije tisuće veoma slabo naoružanih te vojnički neorganiziranih i neuvježbanih branitelja, većinom dragovoljaca. Imali su uglavnom lakše pješačko naoružanje, malo streljiva i veću količinu mina. Obrana se zasnivala na kvartovskom načelu, bez jasne vojne hijerarhije.
Međutim, protivno vojnim procjenama, Vukovar je postao VUKOWAR i branio se gotovo tri mjeseca.
Tijekom obrane, dodatne nepovoljnosti za vukovarske branitelje bile su i u tome sto je srbijanski agresor u Vukovaru od početka čvrsto držao vukovarsku vojarnu i povišene strateške dijelove grada, te što su agresoru iz Srbije nesmetano pristizale nove vojne snage, a opkoljenim braniteljima i gradu ubrzo je prestala stizati bilo kakva pomoć.
Vojni učinci
U takvoj nepovoljnoj vojnoj situaciji i odnosu snaga, vukovarski branitelji su tijekom tromjesečne bitke uništili približno tristo srbijanskih tenkova i oklopnih transportera, srušili su približno 25 borbenih zrakoplova i uništili velike količine drugih srbijanskih oružja. Iz stroja su izbacili između trideset i 50 tisuća srbijanskih vojnika (10 do 15.000 ubijenih i 20 do 35.000 ranjenih).
Najvažniji strateški vojni učinak vukovarskih branitelja je u tome što je u Vukovarskoj bitci slomljena vojna nadmoć Srbije nad Hrvatskom. S jedne strane, to je učinjeno izravnim srbijanskim vojnim gubicima u Vukovarskoj bitci, a s druge strane, tromjesečno vezivanje i uništavanje golemih agresorskih snaga u Vukovarskoj bitci, dalo je vremena i prostora ustrojavanju hrvatske obrane, prvenstveno provođenjem mobilizacije koju je omogućio rujanski i listopadski rat za vojarne.
O vojnim temeljima fenomena VUKOWAR jednako svjedoče i širi usporedni vojni podaci. Naime, Srbija je u Vukovarskoj bitci pretrpjela veće izravne vojne gubitke nego tijekom cijelog ostalog desetogodišnjeg (1990. do 2000.) ratovanja protiv susjednih i okolnih država (Hrvatska, Slovenija, Bosna i Hercegovina te Kosovo).
