SANADEROVA TAJNA
Mediji su i danas, na godišnjicu tajanstvenog "nestanka" Ive Sanadera iz politike, zabavljeni nagađanjima o razlozima i uzrocima njegova iznenadnog povlačenja koje je zateklo i najmaštovitije prognozere. Ni Nostradamus o tomu ništa nije znao, da nam je barem ostavio neko od svojih proročanstava na tu temu. Ali, eto, nije bio nadahnut kad je Hrvatska u pitanju. Umnožavaju se razne teorije "nestanka" a najveći misterij novije hrvatske političke povijesti ipak ostaje neriješen. Možda se prije riješi tajna navodnoga pada NLO-a u Roswellu, ili tko je zapravo ubio braću Kennedy, nego što će hrvatska javnost saznati zašto je moćni Premijer otišao usred drugoga mandata.
Politički rulet
Onaj tko je pozorno pratio Sanaderovo djelovanje, s popriličnom dozom naknadne pameti, odnosno, "a posteriori", mogao bi reći da je to bilo i za očekivati, odnosno da je to logičan i trenutačan kraj jedne dvosmislene politike. Dr. Sanader je ostavljao dojam političara koji je u konfliktu sa samim sobom. Da bi po svaku cijenu ostvario strateške ciljeve, pogotovo ulazak Hrvatske u Europsku uniju, ponašao se poput kockara koji sav ulog s kojim raspolaže stavlja na jedan broj ruleta i uvjerava sve oko sebe kako ima dobar osjećaj da će sigurno dobiti. Iracionalna politička kockarska strast vodila ga je sve dalje i dublje u politiku poniženja koju možda nikad ne bi vodio da se nije upustio u veliku kocku. Kad je počeo gubiti, kako je cilj izmicao, a EU krupjei postavljali nove uvjete i tražili nove nemoguće uloge, Sanader je bacao na stol sve žetone koje ima.
Je li došao do ruba ponora, jesu li ga doveli do točke usijanja kad su mu postavili kao uvjet nešto za njega apsolutno neprihvatljivo, ili je nešto drugo u pitanju, to samo on zna, i možda još netko nepoznat? Ali je najtragičnije u svemu tomu, da je rezultat njegova političkog kockanja ono čega smo se najviše bojali: da će žrtvovati kultu EU-a sve, a da neće dobiti ništa! Je li otišao suočen s tom strašnom realnošću da mu je sve bilo uzaludno, da je bio prisiljen izručiti hrvatske generale, a zauzvrat su od njega tražili samo još pogibeljnije ustupke? Zar smo zaboravili kako je izručenje generala Gotovine bio uvjet za početak hrvatskih pristupnih pregovora, a da je i nakon njegova uhićenja, izmišljeno još milijun drugih razloga samo da se uspori ulazak Hrvatske u EU prije priključenja cijelog balkanskog paketa? Je li Sanader otišao kad je njegova politika došla na rub bankrota jer je sve izgubio na tom europskom ruletu?
EU kao opsesija
Sanader je u svakom slučaju postao žrtva svog osobnog političkog opsesivnog cilja: ući u povijest kao državnik koji će Hrvatsku uvesti u Europsku uniju. Precijenio je vlastiti značaj, precijenio je i značaj Europske unije. Tragedija je u tomu što taj cilj nije bio vrijedan hrvatskih žrtava. U mnogočemu postupao je iracionalno i emotivno, ali je u korijenu svega mogao biti bijeg od istine o ključnom trenutku njegova političkog samoporaza – kad je pristao na političke uvjete Haaga! Uvjeren sam da je Sanader intimno kao domoljub bio protiv politike izručenja, da je to činio protiv vlastite savijesti, ali je zato njegova odgovornost veća negoli da je činio iz uvjerenja! Javnost je upoznala dva različita Sanadera: jednog odlučnog, spremnog braniti hrvatske interese, komunikativnog i karizmatičnog, i drugog, narcisoidnog, autokratičnog lidera koji time prikriva svoju nesigurnost i kolebljivost. Kad su ta dva Sanadera definitivno došla u unutarnju "hamletovsku" koliziju, preostao mu je jedino teatralni, burni i nedorečeni uzmak. Možda će javnost, analitičari i mediji i dalje mozgati o uzrocima njegova odlaska i zabavljati se još nekoliko godina, no u svakom slučaju, i kad priča padne u povijesni zaborav, odgovor će ostati nepoznat kao Sanaderova tajna.
http://www.velecasnisudac.com
