Iz razgovora Miroslava Filipovića (Glas Slavonije) s prof. dr. Slavkom Kulićom
(...)
Zašto narod to gleda i trpi? Zašto nije u stanju pobuniti se?
- To nije od jučer, to je naša povijest. Nismo u stanju pobuniti se spram robovske orijentacije na koju smo prešutno pristali. Ako nam je lakše prihvatiti robovsku nego stvaralačku orijentaciju, onda će sve što stvaramo završiti na način kako je i do sada završavalo. Pitanje koje postavljate je problem našeg dubokog mentalnog konstrukta, karaktera čitavog naroda koji nije u stanju pobuniti se, čak ni umom, protiv jedne takve drske pljačke. Ako je to problem koji nazivam antropološkom pogreškom u našem mentalnom sklopu, onda nam ni Bog neće pomoći u opstanku naše države u svijetu interesa.
(...)
Kakvu biste dijagnozu društva postavili?
- Zdravstveno stanje hrvatskog naroda je zabrinjavajuće, a posebno stanje zdravlja žena i djece. Još od vremena Bismarcka, u uređenim društvima zdravi su radili, bolesni se liječili, a umirovljeni dostojanstveno živjeli i umirali. A što se događa u nas? Zdravi su u mirovini, bolesni rade, a umirovljeni doživljavaju eutanaziju koju nad njima provodi država jer s dvije tisuće kuna u ovim uvjetima ne mogu živjeti.
...
(Tko je odgovoran za krađu u Đakovu?)
Ali predsjedničke ovlasti su ograničene, zar ne?
- Imate pravo. No predsjednik je tu da osvješćuje, ne da zaglupljuje narod. A naš je to deset godina radio i nikad nije ni riječ rekao da autokratsku državu treba pretvoriti u parlamentarnu u kojoj bi poduzetnici i radnici zajedno s vlašću bili odgovorni za stanje u društvu i gospodarstvu. Kada sam mu prije deset godina govorio da nitko nema pravo zaduživati narod bez njegovog znanja, on mi je odgovorio da ionako svi žive na dug, pa zašto bi mi drugačije. Tragično je da deset godina netko može biti predsjednik države, a da nema osnovna znanja o sociologiji države, pa čak ni o svojoj ulozi.
