Thursday, December 17, 2009

IZDVOJENI KOMENTAR

Nakon pisma svim članovima svih Face book grupa potpore, izdvajam jedan komentar vrsnog hrvatskog umjetnika, gsop. Vlade Brkića:

Vlado Brkić
Nemojte samo podići prstić u smislu: sviđa mi se, olovkom uskoro možemo mijenjati ovo nepromijenjeno već predugo vremena, kada već partijaši moraju dati glas po partijskoj stezi, nemojte vi, vi većina neopredjeljenih, ne tjerani ikakvom stegom osim stegom zdrava razuma. Veliki bi pomak za ovu nam Domovinu bio dolazak na čelo jedinog poštenog kandidata, pomaci na bolje su spori i teški, ali moramo početi, naše djece radi. Domovina je jedino što imamo, uradimo nešto, kukanje i apatija je ono što žele ovi sada vladajući.

Vjerujmo u našu obrazovanu mladost, najveće bogatstvo nam je obrazovanje.
Vratimo fosile u muzeje,pa za dragog Boga zar vam nisu već dosadile iste njuške na TV-u,novinama,saboru?
Strah me više i frižider otvoriti da odnekuda ne izvire Bebići, Sanaderi, Mesići, Milanovići.
Možemo sada bar na oko mali a ogroman posao napraviti, jednu zarđalu i trulu kariku zamijeniti zdravom, novom, neopterećenom ničim doli poštenjem, domoljubljem, velikim intelektom....

Dosta mi je više prerušenih komunista u šarene stranačke boje, ma nikada se oni nisu niti promijenili ma u kojoj partiji sada stanovali, utovljeni i samozadovoljni našom apatijom.
Mi "mali" obični ljudi imamo ogromnu moć, ali samo ponekad, kada dođu izbori, tada "bogovi" silaze k nama, ulizuju nam se, daju obećanja koja nikada ne ispunjavaju. Pokažimo da ipak nismo glupi koliko to oni misle, sada pokažimo, i ovoj našoj HDZ-Viziji, HRT-u, žive bogato na račun naše pretplate koju nam ustavom nametnuše. Ja sam samo jedan mali čovjek, želim svojoj djeci bar malo rasčistiti put, nemam novaca da im kupujem diplome, radna mjesta, usadio sam im vjeru u poštenje i dobro, a ne želim da mi se sutra kada me ne bude, kada umrem s prijekorom obraćaju, misle kako sam im govorio o pogrešnim stvarima, poštenju, časti, iskrenosti, radinosti.Vječne su to vrijednosti, unatoč ovoj ekipi koja misli da je vladavinu naslijedila, da nam može činiti što god i do kad hoće. Ja Vlado Brkić, vlakovođa, slikar, mali čovjek, učesnik rata bez udruga, bez priznanja, bez činova, bez partijskog iskustva, ja ću dati svoj glas poštenju. Do sada jedino Josip Jurčević postiže na mene taj učinak iako se i ne poznajemo; postiže ga trenutno, snagom riječi, bez patetike, bez truna farizejstva, naravno da on nema šanse, vi ste mu šansa, on je vaša-naša šansa za zdrav početak. Pa ovi su nam već sto godina pred očima, ako i ni radi čega drugoga glasujte za Josipa Jurčevića , već radi toga jer nije u njihovim partijama, sada ali i nije niti bio. Hvala vam.