Kao 20-godišnjoj Hrvatici, bila mi je čast pratiti vas. Dali ste mi nadu kako ipak postoje ljudi koji još uvijek bezuvjetno i punim srcem vjeruju. Ponosna Hrvatska jednako je i Vaš i moj san, san svakog običnog, skromnog i ponosnog Hrvata koji osjeća bar malo dostojanstva i svijesti, svakog Hrvata koji je sposoban voljeti hrvatsku zemlju i hrvatsko more, hrvatsku umjetnost i hrvatsku znanost, svakog hrvatskog čovjeka koji se osjeća baštinikom tradicije začinjavaca, Marulića, Gundulića, Jurja Dalmatinca, Petra Zrinskog, Frana Krste Frankopana, Vlahe Bukovca, Augusta Šenoe, Silvija Strahimira Kranjčevića, Antuna Branka Šimića ..., baštinikom hrvatskih gradova Splita, Zadra, Varaždina, Zagreba, Osijeka, Dubrovnika..., štoviše, svakog čovjeka - ma kojem on narodu ili rasi pripadao - koji u sebi nosi makar samo zrnce humanizma i dobrote.
''Jer Hrvatsku mi moju objesiše ko lopova, dok njeno ime briše, za volju ne znam kome žbir u uzama.''
''Jer Hrvatsku mi moju objesiše
ko lopova, dok njeno ime briše,
za volju ne znam kome žbir u uzama.''
(A.G.Matoš: ''1909.'' )
S najdubljim štovanjem,
Andrea